fbpx

UVODNIK STAVA: Šejtani su se odvezali

Ovih dana jedina dobra vijest jeste da se probosanski blok okupio u Srebrenici i da će zajedno nastupiti na lokalnim izborima. Svi osim SDP-a, koji se nije udostojio ni odgovoriti na poziv iz Srebrenice.

 

Piše: Filip Mursel BEGOVIĆ

“Mirno spavajte, rata neće biti” izjava je Alije Izetbegovića koja je grubo izvučena iz konteksta i dan-danas je neki koriste kao argument njegove navodne nesvijesti i slabosti da se adekvatno odupre velikosrpskoj agresiji. Potpuno krivo jer, ako pratimo Izetbegovićeve govore, posebice onaj održan pred 200.000 ljudi 1990. godine, ali i deklaraciju koja je usvojena u sarajevskom Domu milicije pred četiri stotine intelektualaca u junu 1991, vidimo da je bez ostatka radio na očuvanju mira i prevenciji rata. Naime, zalagao se za demokratizaciju Jugoslavije, ali je poručivao da će Bosna i Hercegovina u njoj ostati jedino ako u njenom sastavu ostanu i Hrvatska i Srbija, a ako kojim slučajem Bosna i Hercegovina bude ugrožena, da će svoj teritorijalni integritet štititi svim sredstvima i pod svaku cijenu.

Izjava koju su problematizirali “spavači” među Bošnjacima, s namjerom rušenja autoriteta i naslijeđa Alije Izetbegovića, bila je ustvari rad na političkoj mobilnosti patriotskih snaga i pripremi odbrane, a s obzirom na ratne sukobe u Sloveniji i Hrvatskoj, Izetbegović je nastojao da ne dođe do eskalacije sukoba u BiH te da ne daje povoda JNA da oružano djeluje na teritoriji Bosne i Hercegovine koja je još uvijek bila u sastavu Jugoslavije. JNA je priželjkivala provokaciju da provede oružanu intervenciju, a Izetbegović im provokaciju nije želio pružiti, ali je radio na međunarodnom priznanju Bosne i Hercegovine da bi se legalno moglo tretirati JNA kao stranu oružanu silu na teritoriju nezavisne države. Govorimo, dakle, o mudrosti, a ne slabosti, govorimo o tome da je Izetbegović proveo državu kroz ušicu igle. Zatim je uspostavio Nacionalno vijeće odbrane…, a ostalo je historija.

Uz to, da je kojim slučajem Izetbegović poručio da se “spava nemirno jer će rata biti”, ne samo da bi dao povoda JNA i velikosrpskim apetitima da odmah krenu u agresiju nego bi i dio Bošnjaka odanih jugoslavenskoj utopiji krenuo u rušilački pohod na patriotske snage. Ne zaboravimo da dio Bošnjaka protestira dok su JNA cijevi već uperene na Sarajevo i pucaju po njemu, da upadaju u Skupštinu BiH.

Nažalost, historija se u nekim svojim elementima ponavlja i ovih dana, ali ipak treba reći da smo napredovali jer ovaj put berem možemo otvoreno poručiti: NE SPAVAJTE MIRNO, a šta će biti, ovisi direktno od samih Bošnjaka. Naime, dok traje organizirana akcija “udara na Bošnjake” (pokušaj pritvaranja premijera FBiH Novalića i pokušaj preuzimanja vlasti) koja liči na puzajući državni udar, dio se bošnjačke opozicije odlučio na proteste koje je organizirao unjkavi “američki prijatelj” Hadžikadić.

Dakle, dok se sve trese, dok su srpski, ali i hrvatski politički topovi okrenuti na Bošnjake, “tetkice” iz inostranstva odlučile su se da izađu na ulice i poruče: “Dosta je šutnje” – kao da do sada nisu bili dovoljno glasni, kao da nemaju podršku gotovo svih jačih medija u BiH, kao da nisu sve ovo vrijeme glasno lajali na vlast i bošnjačku nacionalnu poziciju i cjepkali je unedogled. Stoga, unekoliko situacija liči na 1992. godinu, a tetkicama iz inostranstva pridružile su se i domaće babice iz opozicije koje bi se željele poroditi u vlast. No ubrzo smo vidjeli da su se tetkice i babice počupale oko toga ko je glavni opozicionar i ko će nositi barjak tetičnjaka.

Naime, Hadžikadić je zaljubljen u sebe baš koliko i Konaković, a momci iz SDP-a još se uvijek ne mogu dogovoriti hoće li hvatati tuđe žene i oplođivati ih po sarajevskim stanovima ili će u dizajnerskoj odjeći voditi narod u bolju budućnost. Bez obzira što se ne mogu i neće moći dogovoriti ko će biti glavna tetkica, s takvima uvijek treba biti na oprezu, uvijek imati jedno oko otvoreno. Možemo primijetiti i to da su sarajevski protesti, brojčano puno slabiji nego su to mediji željeli pokazati, ustvari blijeda replika protesta koje posljednju godinu provodi srbijanska opozicija protiv Vučića. Zanemaruje se i to da je srbijanska opozicija na ulicama još tvrđa nacionalistička struja, još desnija i radikalnija od Vučića, dok se liberalna Srbija drži postrance. U Srbiji su čak i tetkice četnici, što naravno dokazuje i njihova premijerka, kojoj ni promjena spolnih polova nije umanjila pročetničke sentimente. A naše tetkice ni same ne znaju šta su, međutim, vrlo su glasne i u vrlo teškoj situaciji doprinose još težoj.

Istom se sarajevska medijska kominterna počela buniti kada je najavljena smjena direktorice TVSA Duške Jurišić. A ko ju je postavio: duh sveti ili sarajevska šestorka koje je bila na vlasti 2019? Ko ju je postavio: politika ili njen dosadašnji profesionalni angažman? Pa zašto odgovarati na očigledno, zašto se praviti mutav sada kada je druga politika smjenjuje? Dvoličnost je ovih dana na tolikom stepenu da nakon ramazana slobodno možemo reći – ŠEJTANI SU SE ODVEZALI!

Da se mora biti stalno budan u odnosima s koalicijskim partnerima, pokazuju i postupci Fahrudina Radončića, koji je u jeku političke krize napustio kormilo u Ministarstvu sigurnosti te ga prepustio Nedeljku Joviću, svom zamjeniku iz reda zvorničke žandarmerije, do izbora novog ministra kada do njega dođe, a može se odgađati unedogled.

Uz to, Radončić i njegova politička grupacija traže smjenu Federalne vlade, koja ionako čeka imenovanje nove vlade s obzirom na rezultate izbora 2018. godine. Budući da znamo da nije riječ o pomućenoj pameti, sigurni smo da se radi o političkim igricama koje imaju veze s izbornom godinom i pokušajem slabljenja pozicije predsjednika SDA Bakira Izetbegovića. Radončić se izmiče s državnog nivoa, ostaje na federalnom, koji će biti blokiran do daljnjeg, i neće napustiti pozicije na kantonalnom nivou jer mu kadrovske pozicije trebaju da drži ionako slabašnu stranku na okupu. Déjà vu!

Ovih dana jedina dobra vijest jeste da se probosanski blok okupio u Srebrenici i da će zajedno nastupiti na lokalnim izborima. Svi osim SDP-a, koji se nije udostojio ni odgovoriti na poziv iz Srebrenice.

PROČITAJTE I...

Pašovićeva jednačina sugerira da je kultura = ON, a da je nacionalno = vjersko, i obrnuto. Pritom mu je sve što u kulturi proizvedu nacionalna društva i vjerske zajednice nešto nazadno, folklorno, prevaziđeno. Oboje su mu nešto što bi rado protjerao iz društva. Naime, Pašović i njegovi intimusi graknuli su još 2015. godine, kada su od Federalnog ministarstva kulture smanjene bolesno visoke dotacije za festivale poput MESS-a. Tada su tvrdili da se ukida internacionalna kultura, a subvencionira folklor. Ipak, ostaje posve nejasno kako uopće može postojati internacionalno ako nije utemeljeno na nacionalnom? Pa nije li internacionalna kultura upravo plodonosna i izlječujuća komunikacija između nacionalnih kultura? Uzalud je ovakva pitanja postavljati Pašoviću i njegovoj toploj režiserskoj braći jer je njima vrhunac umjetnosti kada djevojka koja glumi muslimanku iz svoje vagine na pozornici izvadi zastavu Bosne i Hercegovine

Da li je potrebno i spominjati da je Mazalica aktivno litijašio po Crnoj Gori, “branio” tamošnje srpske “svetinje”, borio se junački protiv “milogoraca” te, po vlastitim riječima, “osjećao nacionalni romantizam”.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!