fbpx

UVODNIK STAVA: Pošten čovjek zaista se treba zabrinuti

Kada vas vještače kompjuterskim mišem

 

Piše: Filip Mursel BEGOVIĆ

Nekadašnji državni tužilac Božo Mihajlović nekome je gadno zasmetao pa je dobio pet godina zatvora za djelo koje je učinila njegova daktilografkinja, bez njegovog znanja. Nevjerovatno zvuči da je osuđen jer je propustio vršiti nadzor tipkačice koja je otuđila 225.762 KM te da lično mora vratiti taj novac. Odnosno, nije bilo dovoljno da ga se makne s funkcije na kojoj je nekome neznanom (a dobro znanom) zasmetao, već ga je trebalo utamničiti i opelješiti za ličnu imovinu. Ogulili ga do gole kože.

Istom smo doznali da je u aferi “Respiratori” vještak vještačio sporne aparate tako što je guglao po internetu. Odnosno, afera se zakuhala, priveden je premijer Federacije BiH, a niko nije čak ni otvorio kutije u kojima se nalaze respiratori, niko nije ni zagledao šta se u njima nalazi, jesu li funkcionalni ili nisu. No svi su o njima sve znali, mediji i čatovi bili su užareni, a nadležni vještak je otvorio svoj pretraživač i ukucao “ACM812”, vještačio kompjuterskim mišem, a onda su krenuli privoditi premijera. Ovaj slučaj neodoljivo podsjeća na hapšenje Živka Budimira, kada je to zatrebalo velikom bratu iz Hercegovine. Nevjerovatno, guglajući vještak donio je nalaz na temelju kojeg je priveden premijer Novalić a da uopće nije provjerio šta se u kutijama nalazi. Duboko dišite, na respiratore dakako, jer ko zna, možda su u njima kineske barbike kosih očiju koje su salivene od radioaktivnih polimerskih ostataka iz tvornica u Wuhanu. Možda u kutijama nema ništa, samo jedna golema Rubikova kocka, a nju su srpsko-hrvatski politički egzekutori uz pomoć bošnjačkih kvislinga dobro izokretali ovih dana.

Unekoliko bismo mogli reći da je u pravnom sistemu nastupilo gore vrijeme od onoga u komunističkom periodu, ako ne računamo prijeke sudove u prvom dobu jednopartijskog sudišta. Zavladao je osjećaj posvemašnje pravne nesigurnosti. Eto, dotud smo dogurali, da nam jednoumlje jednog represivnog režima može probuditi nostalgična sjećanja. Uostalom, zar nije za povratno osjećanje jugonostalgije zaslužen upravo osjećaj sigurnosti koji je ulijevao represivni jugoslavenski režim, zaklinjući se u pravdu i jednakost dok je punio “gole otoke”?! Otud i sva ona maškarada nakaznih simbola bivše Jugoslavije koje svako malo na sebe oblače ljevičari tzv. regije. Naime, jednoumlje je montiralo procese, ali važeća maksima bila je da se država ne smije dirati, da je sumnjiv svako ko je dovede u pitanje. Srpsko-hrvatska mašinerija uz pomoć bošnjačkih kvislinga za svoj cilj ima upravo razvaljivanje države, i to preko jednog od stupova iste te države, pravnog sistema. Montiranje procesa ujedno im služi i za privatna, zatim međustranačka i unutarstranačka obračunavanja.

U isto vrijeme novinari istraživači po medijima mašu s povjerljivim dokumentima nadležnih policijskih i sudskih organa, kao da je riječ o javnom dobru, kao da je riječ o nečemu što možete kupiti na stupskoj pijaci. Iznose kvalifikacije u kojoj su ujedno i policijski organ, i tužioci, i sudije, i moralni tribuni. S druge strane ove cirkusijade odgovaraju im političari koji otkrivaju da su samo druga strana istog novčića. Saznajemo prljave detalje nekadašnjih neprincipijelnih prijateljstava koja su se razvrgnula usred novih interesnih pozicija.

Principi i moral – nula! Osjećaj odgovornosti prema državi – nula! Pravna sigurnost – nula!

Živimo u vremenima kada se pošten čovjek zaista treba zabrinuti. Stvara se dojam da vam mogu namontirati sve i svašta. Da ujutro možete biti brižljivi porodični čovjek, a već navečer kriminalac ili čak ratni zločinac. U isto vrijeme istinski genocidaši izlaze iz zatvora u kojima su služili nevjerovatno kratke kazne srazmjerno zločinu koji su učinili nad Bošnjacima i skrušeno ukrštaju ruke po misama.

Na sve ovo, nakon jednogodišnje šutnje u dobrostivosti i blagostanju, općem narodnom napretku u kojem je njegov medij jedini skandal primjećivao u ljubavnim seoskim aferama, vratio se u svom punom mračnom sjaju Fahrudin Radončić. No nije nas iznenadio nečim novim pa bismo mogli reći da je poprilično neinventivan i proziran. Ponavlja se scenarij njegove predizborne kampanje iz 2014. godine. Imamo neki čudan osjećaj, neku nimalo naivnu slutnju, da ponovo osniva medijske satelite preko kojih vrši pritisak na vlast čiji je dio.

Satelitske medije vode njegovi nekadašnji jurišnici koji otkrivaju velike afere, a zatim se po drugim medijima pojavljuju kao siroti ugroženi nezavisni novinari i kukaju da ih napadaju strašne mafijaške strukture povezane s vlasti. Radončić će u narednom periodu sve više pojačavati dojam bezizlaznosti i potpunog crnila, a u vlasti djelovati kao opozicija, ili iz nje izaći nakon što je pohapao resurse, glumiti nevinašce, koje u jednom trenutku izjavljuje da niko neće tući policiju (2014. je to rekao dok niko nije tukao policiju), a odmah zatim da niko neće tući narod (2014. je to rekao kada je razularena masa krenula policajcima razbijati glave kamenčugama).

A hoće li opet doći do paljevine, nekih velikih protesta i rušilačkih pohoda tokom ljeta ili najesen, tek ćemo vidjeti. U tom slučaju vrijedi ona koju često izgovaraju pravovjerni – o zmiji kojoj se ne smije dopustiti da ujede dvaput iz iste rupe. Patriote će biti spremne kao i uvijek, a ostali neka dišu na respiratore.

No nije ni Radončić što je bio 2014. i njegov politički potencijal temeljen na “uspješnom biznismenu” i modernom “Gazi Husrev-begu” dobrano je ishlapio te je među Bošnjacima prepoznat kao potpuni ćorak. Njegovu poziciju buntovnika s finansijskim razlozima preuzimaju nekadašnji SDA-ovci, buntovnici poput Dine Konakovića i ostalih otpalih “naše gore” listova. Bit će veselo do narednih lokalnih izbora, a, kako rekosmo, za poštenog čovjeka i opasno.

PROČITAJTE I...

Najznačajniji modul ili metoda u postizanju cilja ipak je obezglavljivanje bošnjačkog političkog subjekta. Oduzimanjem kapaciteta SDA kao kičmi bošnjačke političke scene oduzima se snaga ostalim akterima koji stoje na probosanskoj političkoj platformi. Razvidno je kako bi eliminacijom Bošnjaka (dakle, i političkim minimiziranjem SDA) kao političkog subjekta nestalo i Bosne i Hercegovine. Otud brine kada politički analitičar iz Sarajeva ne vidi ovu poveznicu jer, kako kaže, atak na Bošnjake nije isto kao i atak na državu

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!