fbpx

Ustavna pobuna: Jezivo odzvanja eho Miloševićeve propagande

Ustavni sud s troje stranaca osigurač je protiv donošenja odluka koje bi vodile raspadu BiH. Strane sudije, vlast i opozicija RS-a smatraju pristranim Bošnjacima s kojima preglasavaju Srbe i Hrvate u njemu. S tim se slaže najlegitimniji Hrvat Dragan Čović, koji je podržao izbacivanje stranih sudija da bi dobio Dodikovu podršku izmjenama izbornog zakonodavstva po mjeri svoje partije. Zaziva odlazak stranih sudija, iako je to ustavno neutemeljeno, ali uz konsenzus, znajući koliko su u EU alergični na nepoštivanje sudskih odluka.

Piše: Faris NANIĆ

 

Najozbiljniju političku krizu poslije rata proizvele su reakcije srpskih stranaka na odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, koji je, na zahtjev Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda RS, proglasio neustavnim dijelove Zakona o poljoprivrednom zemljištu i Zakona o unutarnjoj plovidbi RS. Ustavni sud spriječio je ponovni pokušaj vladajuće kaste u malom entitetu da prisvoji javna dobra i imovinu Bosne i Hercegovine. Nakon što je 2010. godine Ustavni sud ukinuo Zakon o statusu državne imovine na teritoriji malog entiteta, srpski su političari pristupili strategiji donošenja niza pojedinačnih zakona s istim ciljem. Radi toga su bošnjački predstavnici u RS-u najavili nove apelacije za ukidanje neustavnih odredbi Zakona o uzurpacijama i dobrovoljačkim kompetencijama te Zakona o stvarnim pravima.

Sve podsjeća na sličnu praksu nakon stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, kada se nizom zakona izmijenila vlasnička struktura nad zemljom, provedena tzv. agrarna reforma, osiromašili Bošnjaci, zemlja podijeljena srpskim seljacima, da bi ratni zločinac Karadžić početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu izjavio da Srbi posjeduju 64 posto zemlje, pa im toliko teritorije i pripada. Tada nije bilo mogućnosti pravne zaštite od legalne pljačke, pa je “reforma” provedena. Danas je situacija drukčija, što izaziva nervozu jer sprečava ostvarenje istog plana – srbizacije države. Reakcije su jednako neustavne i protudejtonske te podložne sankcijama nepoštivanja pravne države, trodiobe vlasti te autoriteta Ustavnog suda.

Na zahtjev opozicijskih srpskih partija, ponovo u narativu nadmetanja u srpstvu s Dodikom, vlast u malom entitetu proglasila je obustavu rada u odlučivanju po pitanjima u nadležnosti države do usvajanja novog zakona o Ustavnom sudu koji bi iz njega izbacio strane sudije. To je protuustavno jer bi prvo trebalo konsenzusom promijeniti Ustav, na što, zbog ovakvog ugrožavanja države, građanske i bošnjačke stranke, posebno najjača među njima, nikada neće prihvatiti bez istovremenog dokidanja entitetskog glasanja.

Ustavni sud s troje stranaca osigurač je protiv donošenja odluka koje bi vodile raspadu BiH. Strane sudije, vlast i opozicija RS-a smatraju pristranim Bošnjacima s kojima preglasavaju Srbe i Hrvate u njemu. S tim se slaže najlegitimniji Hrvat Dragan Čović, koji je podržao izbacivanje stranih sudija da bi dobio Dodikovu podršku izmjenama izbornog zakonodavstva po mjeri svoje partije. Zaziva odlazak stranih sudija, iako je to ustavno neutemeljeno, ali uz konsenzus, znajući koliko su u EU alergični na nepoštivanje sudskih odluka.

Istina, kao i mnogo puta dosad, nije bitna. Bitno je stvoriti krizu i time proglasiti BiH “propalom državom”, na što se svodi čitav niz izjava srpskih političara. Istina je da strane sudije po najvećem broju ustavnih apelacija nisu s Bošnjacima preglasavale srpske i hrvatske. Takve su izjave sramotne, ponajprije za Srbe i Hrvate u Ustavnom sudu jer ih prikazuju tek kao produženu ruku politika “jedinih legitimnih” predstavnika tih dvaju naroda, a ne kao ljude koji donose odluke na temelju poznavanja Ustava, zakona i političkog sistema.

Naravno, one pokušavaju kompromitirati i ugledne strane ustavne sudije koji odluke donose vođeni ustavnim i zakonskom odredbama te svojim integritetom. Kao i u nekoliko navrata prije, Narodna skupština RS-a većinom je srpskih glasova donijela “zaključke” koji ne mogu niti će stvarno obavezivati ili stvoriti pravni učinak. Stvorit će samo uvjete za blokade, zastoje i ucjene, što je jedini cilj ove “ustavne pobune”.

Reakcije bošnjačkih i probosanskih lidera i političara, vladajućih i opozicije unisone su i govore o vladavini prava kao civilizacijskom temelju Bosne i Hercegovine, nemogućnosti da niži nivoi regionalne samouprave potiru odluke pravosudnih, izvršnih i zakonodavnih tijela vlasti države, posebno da će se, ako treba i krajnjim legalnim sredstvima, braniti ustavnopravni poredak. Dodik i njegovi trabanti koriste ratnu retoriku (okupacijski sud, ugroženost Srba, mržnja prema Srbima, Bosna kao prostor neslobode za Srbe, raspad države, secesija…), koju po potrebi ublažavaju nakon što njihov stvarni “bos” iz Beograda, poslije konsultacija s Moskvom, pozove na isključivo pravne metode borbe.

Čović i Dodik najavili su prijedlog izmjene Zakona o Ustavnom sudu, iako znaju da je on u odredbama o zamjeni stranih domaćim sudijama, i to po tri iz svakog “konstitutivnog naroda”, bez promjene Ustava neprimjenjiv, osim što neprihvatljivo stvara uvjete za preglasavanje Bošnjaka jer se Hrvate i Srbe u Ustavnom sudu evidentno doživljava kao politički nominirane poslušnike. Ovdje brine Vučićeva sintagma o ugroženosti Srba u drugim zemljama, što jezivo odzvanja kao eho Miloševićeve propagande koja je dovela do agresije i genocida.

Reakcije drugih odgovornih za implementaciju mira su principijelne u odbrani pravne države i Dejtonskog sporazuma, pravne pozicije entiteta u odnosu na državu te pozicije Ustavnog suda, ali bez konkretne prijetnje onima koji taj temelj moderne države ugrožavaju. OHR je prozvao sve “strane” zbog nepoštivanja odluka sudova, ne navodeći kako se neke odluke teško provode, ali se ne blokiraju niti ugrožava ustavnopravni poredak i sigurnost, kao u ovom i nizu drugih slučajeva generiranih iz RS-a.

Također, kao i u prethodnim slučajevima kršenja Ustava i ugrožavanja političkog uređenja zemlje, nema reakcije pravosudnih institucija Bosne i Hercegovine, PIC-a, niti zemalja svjedoka Dejtonskog sporazuma, osim Vučića naravno, u ulozi srpskog vožda koji provocira krize u svim susjednim zemljama, gdje može.

Upozorenje bivšeg Ashdownovog stratega Bassuenera da efikasnih reakcija garanata provedbe Dejtonskog sporazuma nema jer nema kapaciteta jeste zabrinjavajuće. Kapacitet proizlazi iz političke volje i konsenzusa, a toga u Trumpovom svijetu alternativnih činjenica i politike kao niza trgovačkih aranžmana ne može biti, posebno ne u EU, u kojoj lideri zemalja Višegradske skupine otvoreno, bez stvarnih posljedica, ne poštuju principe na kojima počiva ustavnopravni poredak Bosne i Hercegovine.

 

PROČITAJTE I...

Napadna histeričnost i otvoreno politikantstvo tolike su i takve neprijatne frekvencije da se čini kako mnogi žale što na prostoru Sarajeva i Federacije nema većeg broja oboljelih kako bi onda za takvu situaciju mogli optuživati trenutnu vlast i prikazivati je nesposobnom i nedoraslom situaciji. Morbidno, odvratno i dušmanski

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!