fbpx

Uskoro “otvorenje” jedinstvenog virtualnog muzeja: Tri zanata vrijedna zlata

Ideja ove inicijalne verzije jeste da se predstave tri zanata koja su pred izumiranjem: kazazi, četkari i bozadžije. Kasnije bismo, s dodatnim sredstvima, dodavali još zanata. Pronašli smo zanatlije koji su posljednji izdanci svojih porodica, s njima smo napravili ovaj projekt. Imamo intervjue sa zanatlijama, imamo snimak njihovog rada i glumca koji proigrava priče o tim zanatima. Cijela će aplikacija biti namijenjena za virtualnu realnost, moći će se gledati pomoću VR headseta, ali ćemo napraviti i desktop verziju za korisnike koji nemaju headset, a koja će se moći gledati na običnom računaru

 

Piše: Edib KADIĆ

Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

Zanati se na prostoru Sarajeva počinju razvijati s dolaskom Osmanlija. Kažu da su najstariji bili oni koji su služili potrebama vojske: kovači, sabljari, čebedžije, sarači, čizmari, halači, nalbandi, zatim pekari, bozadžije i mesari. Poznato je da je urbanistički plan Baščaršije rađen upravo tako što je svaki esnaf imao svoj sokak, ili više njih, te da su se namjenske čaršije razvijale oko “Kolobare”. U jednom historijskom trenutku razvio se čak 81 zanat u 45 čaršija, od kojih je najpoznatija bila glavna čaršija, ili u narodu poznatija kao Baščaršija. S vremenom su zanati presahnuli, većina ih je pala na bojnom polju zaborava, a one koji su preživjeli okrutnu oštricu historije i tehnološkog napretka dotukli su vrijeme računara, digitalizacija i ekranizacija ukupnog današnjeg života.

Međutim, nerijetko se zna desiti da jučerašnji najljući neprijatelj usred bitke promijeni stranu i postane vrstan saveznik na nemilosrdnom poprištu. Tako se i digitalne uzde virtualne stvarnosti mogu zategnuti kako bi se oživjela skoro pa potpuno zaboravljena i s lica zemlje zagubljena nematerijalna kulturna baština Bošnjaka – zanati.

Prof. dr. Selma Rizvić s Odsjeka za računarstvo i informatiku Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu već je godinama zainteresirana za digitaliziranje tzv. neopipljivog kulturnog naslijeđa. Nekoliko je puta s ovom idejom aplicirala na razne fondove, prošla je tek kada se pojavio konkurs Turističke zajednice Kantona Sarajevo. U tom trenutku rađa se ideja o “osnivanju” Virtualnog muzeja starih zanata.

“Oni su ponudili sredstva projektima koji bi unaprijedili turizam. A šta turiste može bolje privući na čaršiju od starih zanata?! Budžet je bio dosta ograničen, ali mi smo ipak napravili inicijalnu verziju tog projekta, da to bude Virtualni muzej starih zanata na Baščaršiji. Ideja ove inicijalne verzije jeste da se predstave tri zanata koja su pred izumiranjem: kazazi, četkari i bozadžije. Kasnije bismo, s novim sredstvima, dodavali još zanata. Pronašli smo zanatlije koji su posljednji izdanci svojih porodica, s njima smo napravili ovaj projekt. Imamo intervjue sa zanatlijama, imamo snimak njihovog rada i glumca koji proigrava priče o tim zanatima kroz scenarij Fatmira Alispahića. Glumac priča priču u jednom crtežu Baščaršije koji je radio ilustrator Emir Durmišević. Cijela aplikacija bit će namijenjena za virtualnu realnost, moći će se gledati pomoću VR headseta, ali ćemo napraviti i desktop verziju za korisnike koji nemaju headset, a koja će se moći gledati na običnom računaru. Ovo sve će biti dostupno na linku: http://h.etf.unsa.ba/oldcraftsvm/”, pojašnjava profesorica Rizvić, koordinatorica ovog projekta.

Kada se starta aplikacija, uđe se u crtež čaršije na kojem vas dočeka glumac Adnan Hasković obučen kao bozadžija, kazaz i četkar koji stoji ispred radnji. Kada kliknete na glumca, on vam ispriča uvodnu priču o zanatima. Zatim možete ući u radnju i tu onda nailazite na film u kojem govori pravi zanatlija. U filmu se može vidjeti unutrašnjost radnje i sam proces kako se u tom određenom zanatu radi.

Profesorica Rizvić kaže da se na još tri lokacije na čaršiji mogu pronaći kratki opisi svih zanata koji su u određenim historijskim periodima postojali na Baščaršiji. “Odatle se vidi da se s vremenom povećava broj zanata s 20 na 40, pa i dvostruko više u pojedinim periodima. Kada kliknete na naziv zanata, možete vidjeti šta taj čovjek radi. A dosta je zanata za koje smo negdje nekad možda i čuli, ali ne znamo šta koji od njih znači. Recimo, ja nisam znala da su nalbanti zapravo zanatlije koje potkivaju konje. A ima i nekih zanata za koje nikada nismo ni čuli. Cijeli ovaj projekt uradili smo dvojezično, na bosanskom i na engleskom jeziku. Trudili smo se da na moderan način prenesemo određene informacije iz naše historije. Cilj svih naših projekata jeste da određena znanja iz historije i kulturnog naslijeđa prenesemo na savremeni način komuniciranja s javnošću, a to je kroz internet, virtualnu realnost, uvećanu realnost, kroz kratke priče. Sada ljudi niti čitaju duge tekstove niti gledaju duge filmove. Posebno je mlađoj populaciji izuzetno zanimljivo da se nađu u nekom starom vremenu kako bi vidjeli kako je to sve skupa nekada izgledalo, a mi s novim tehnologijama to možemo dobro dočarati.

Rizvić ističe da joj je posebno drago što su u tim uspjeli privući vrhunske profesionalce. Tu je režiser Ahmed Imamović, koji s profesoricom Rizvić na različitim projektima radi već desetak godina. Tu je i glumac Adnan Hasković, a ovo je njihova prva saradnja.

“Naprosto sam oduševljena kako je on vrlo lahko pristao raditi s nama. Mi ne možemo ponuditi velike honorare kakve glumci primaju, pogotovo poznati. Međutim, Hasković je bio toliko oduševljen ovim projektom da je odmah pristao. Kostime smo posudili iz Narodnog pozorišta jer nismo imali novca da pravimo vlastite. Moram naglasiti da u ovom projektu prvi put sarađujemo i s jednom rok-zvijezdom, Emirom Bukovicom, poznatim po svom bendu ‘Emir & Frozen Camels’. Njega sam upoznala na prošlogodišnjem ‘Tuzla Film Festivalu’. Jako mu se dopalo ovo što radimo pa smo lahko dogovorili saradnju. Emir je uradio muziku za ovaj projekt koja će biti ispod svih ovih priča, a bit će i jedna njegova autorska pjesma koju će izvoditi. Ona će tematski biti vezana za projekt, te će biti link s pjesme na projekt i s projekta na pjesmu. Ovaj segment još nismo završili jer je stjecajem okolnosti Emir zaglavio u Americi zbog virusa korone. Krajem mjeseca, ili početkom jula, napravili bismo promociju našeg projekta i tada će aplikacija već biti dostupna”, najavljuje Rizvić.

Režiser Ahmed Imamović kaže kako je projekt Virtualnog muzeja starih zanata nastavak prethodnih projekata na kojima je zajedno radio s profesoricom Rizvić. “Mi već izvjesno vrijeme eksperimentiramo i pokušavamo vršiti ispitivanja u okruženju 360 stepeni. Kao režiseru, to mi je izazov, to je novi medij i novi format. Sada je potrebno pronaći neki jezik koji još nije artikuliran jer još ne postoje zakoni tog jezika. Na neki način, mi smo pioniri i istražujemo unutar tog 360 prostora. Ovo je prvenstveno izazov za sve nas. Sama tema vrlo je bliska svima nama. Zanimljivi su nam svi ti stari zanati koji, nažalost, izumiru u Sarajevu; nema ih, zaboravljeni su. Ovaj projekt dobar je i u tom smislu da će ostati kao dio arhiva, a iskreno se nadam da će potaknuti možda nekoga kako bi jedan od ovih zanata bio oživljen.”

Emir Durmišević, ilustrator na projektu Virtualni muzej starih zanata, sedamnaest se godina profesionalno bavi ilustracijom. Završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu i godinama pokušava tradicionalnu ilustraciju povezati s modernim medijima. “To je bila ta savršena kombinacija da napravim saradnju s ovim zaista sjajnim i kreativnim timom. Dobio sam određene upute šta bi se konkretno trebalo raditi na projektu i koji su zanati u pitanju. Trebalo mi je nekoliko dana da o svakom zanatu ponešto naučim, šta je to reprezentativno za njih, a posebno zato što je promocija kulturnog naslijeđa tema koja me trenutno veoma zanima. Zatim sam napravio prve inicijalne skice, sve se radilo tradicionalno – olovka i papir. Selma i ostatak tima to onda pogledaju, ako ima neko neke sugestije i prijedloge, to se odmah rješava, jer u nastajanju rada umjetnik ne istakne uvijek ono što bi autor baš htio naglasiti. Međutim, nije bilo zastoja u samim skicama pa sam već počeo raditi na finalnoj ilustraciji koja se izvodi digitalno.”

Emir kaže da je u ovom dijelu izrade Virtualnog muzeja starih zanata naišao na dosta kompleksniji problem. “To je sve sada trebalo aplicirati u programe da bude 3D, odnosno da možete ući u ilustraciju. Mislim da u Bosni i Hercegovini do sada niko nije uradio ilustraciju u koju posmatrač može ‘fizički’ ući kada stavi naočale. Za nekoga ko se bavi tim medijima to mi je bilo izuzetno fascinantno. Kada sam uz pomoć profesorice Rizvić aplicirao ilustraciju u program i kada mi je poslala i rekla kako da sredim te stvari, to mi je bilo otkrovenje. Sjećam se da je moj komentar na to bio: ‘Profesorice, ovo otvara nebrojene mogućnosti.’ Zaista me fascinira činjenica da našu nematerijalnu kulturnu baštinu promoviramo na ovako moderan način. Proputovao sam dosta svijeta, kada vidim kako to ljudi u svijetu rade, drago mi je da imamo jedan tim u Bosni i Hercegovini koji je uveliko ušao u tu priču i da nimalo ne zaostajemo.”

Timu se priključio i Adnan Hasković, svjetski poznati glumac, koji je istog momenta kada je čuo za Virtualni muzej starih zanata poželio biti dio ove priče. “Zanimljiv je taj proces, rijetko se kod nas išta ovakvo radi. Čak ni u našim filmovima i serijama nemamo projekte koji bi zahtijevali ovu tehnologiju. Ja sam se već ranije susretao s ovakvim načinom rada na Zapadu, ali mi je bilo itekako zanimljivo da ovo radim s bosanskom ekipom. Malo smo nešto i prilagodili, malo promijenili scenarij. Riječi koje stoje na papiru, kada se izgovaraju, pomalo zvuče neprirodno, pa je i tu došlo do izmjena, ali to su klasične kreativne stvari koje imamo na svakom projektu. Zaista sam divno iskustvo ponio, vrlo smo lahko sve uradili. Takorekuć, iz nekoliko pokušaja sve smo uspjeli snimiti. Glumio sam trojicu različitih zanatlija pa sam mijenjao kostime i makeup. Na kraju sam pogledao mali dio onoga što smo uradili i mislim da će baš lijepo izgledati”, naglašava Hasković, te dodaje da je uvijek voljan podržati ljude koji gledaju malo dalje i koji imaju viziju, čega našem društvu nedostaje.

“I u kulturi i u umjetnosti sve se čini tako da se zadovolji forma, a nema vizije šta bi se s tim uradilo kroz idućih pet ili deset godina. Ne pratimo globalne trendove, a ovaj projekt svakako je izuzetak. S druge strane, drago mi je što projekt promovira naše stare zanate jer mi nemamo kulturu njegovanja naše kulturne baštine. Sve nam olahko prolazi i ne znamo omaž dati nekim stvarima, ne znamo staviti na pijedestal stvari koje to zaista zaslužuju, a pogotovo one koje se tiču naše historije, tradicije i kulture. Ovo je najbolji način da ljudi, pogotovo mladi, kojima je ova vrsta medija bliska, vide šta su to naši preci unazad samo stotinu godina radili, kako su hranili svoje porodice i čime su se sve bavili. Onaj ko zaboravlja svoju prošlost i tradiciju potpuno je izgubljen i bez identiteta. A mi se imamo čime pohvaliti i imamo šta njegovati”, poručuje Hasković.

Emir Bukovica otputovao je 5. marta u Sjedinjene Američke Države s namjerom da se vrati nakon tri sedmice i prione na posao kako bi Virtualni muzej starih zanata dobio svoju muziku. U Americi je ostao više od tri mjeseca zbog novonastale krize s virusom korona. “Našao sam se u regiji koja je dosta pogođena virusom i nekako sam se tu zaglavio. Tri-četiri puta otkazani su mi letovi, nadam se da ću se u junu uspješno vratiti u Bosnu. Moram reći da mi je izuzetno drago što sam dio ekipe koja je kod nas pionir u VR-u (virtrual reality). Projekt sa starim zanatima nešto je što me veoma zanima pa sam se, kada sam pozvan da budem dio tima, rado odazvao. Želim biti onaj kotačić koji će promovirati ovaj projekt, a ja to najbolje mogu uraditi muzikom. Kada sam sagledao cijeli projekt i kada sam razgovarao s profesoricom Selmom i režiserom Imamovićem, otprilike sam uvidio u kojem bi smjeru muzika i pjesma trebala ići. Mogu reći da će muzika biti prikladna cijeloj ovoj priči, tradicija, etno, ali na moj jedinstven način. Možda su se neki malo i iznenadili kada su čuli da ću ja kao roker raditi muziku, ali vidjet ćete da će ovo biti zanimljiva kombinacija tradicionalnog bosanskog i nekog modernog američkog zvuka”, zaključuje Bukovica.

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!