fbpx

Umrla posljednja iračka princeza

O princezi se malo zna, osim da je ona jedina preživjela državni udar od 14. jula 1958., kada su napadači pucali u Faisala II i ostale članove kraljevske kuće u vrtovima palače Al Rehab tadašnjeg predsjednika Abdula Karima Qasema. U masakru je sudjelovao i mladi Sadam Husein.

Badiya bint Ali, posljednja princeza iračke kraljevske obitelji, umrla je u dobi od 100 godina u egzilu u Londonu, zaboravljena i bez oproštajne ceremonije. Desetljećima nije bila u prilici prošetati svojom zemljom nakon što je preživjela krvavi vojni puč koji je okončao iračku monarhiju 1958. godine.

“Sa smrću princeze Badije bint Ali, završava se sjajno i važno poglavlje u povijesti moderne Iraka. Bila je dio političke i društvene ere koja je predstavljala Irak na najbolji način“, izjavio je danas irački premijer Mustafa al Kazemi na Twitteru.

Badiya je rođena 1920. godine u Damasku, u kraljevskoj porodici koju je vodio tadašnji sirijski kralj Faisal I a koju je godinu dana kasnije Britanija imenovala za vođu postkolonijalnog Iraka. Već 1921. novorođena iračka hašemitska kraljevska obitelj, porijeklom iz porodice proroka Mohameda a.s. dovela je novo kraljevstvo u fazu ekonomskog i društvenog napretka kojeg su pratili dobri odnosi sa Zapadom.

Princeza Badiya bila je sestra Abdela Ilaha, princa koji je vladao nakon smrti kralja Gazija u saobraćajnoj nesreći 1939. i sve do 1953., kada je njegov nećak Faisal II postao punoljetan i preuzeo prijestolje.

O princezi se malo zna, osim da je ona jedina preživjela državni udar od 14. jula 1958., kada su napadači pucali u Faisala II i ostale članove kraljevske kuće u vrtovima palače Al Rehab tadašnjeg predsjednika Abdula Karima Qasema. U masakru je sudjelovao i mladi Sadam Husein.

Badiya se uspjela spasiti masakra zajedno sa suprugom, šerifom al Hussein bin Alijem i njihovo troje djece. Oni su utočište našli u ambasadi Saudijske Arabije u Bagdadu zbog porodičnih veza u svetom gradu Meki, gdje je rođen prvi irački kralj, Faisal I.

Pod prijetnjama vođa državnog udara, porodica je napustila Irak i sklonila se u različite zemlje na Bliskom Istoku i Evropi sve dok se nisu nastanili u Londonu, gdje je posljednja princeza ostavila nasljedstvo svom sinu, Ali bin al Huseinu. Njegovi potomci, koji su napustili Bagdad nakon dvije godine, vratili su se u svoju domovinu nakon američke invazije 2003. godine i svrgavanja sa vlasti Sadama Huseina nakon što su bez uspjeha tražili povratak na prijestolje.

 

PROČITAJTE I...

Ova priča, bazirana na istinitim događajima, napisana je u avionu iznad Bosne decembra 2005. godine u spomen na velikog kozaračkog sina i gaziju Elvira Elezovića. Dado, kako su ga svi zvali, s tek napunjene 22 godine poginuo je časno 4. juna 1992, deset dana nakon napada na Kozarac, braneći grupu od dvadesetak Kozarčana koji su se odlučili suprotstaviti agresiji JNA na Kozarac i Bosnu i Hercegovinu

Čak i površni poznavaoci historije islama nisu mogli zaobići ime Omera ibn Abdulaziza, ili Omera II, kako ga još nazivaju. Riječ je o osmom emevijskom halifi koji je vladao od 22. septembra 717. do svoje smrti 720. godine. U ovom iznimno kratkom periodu vladavine on je uspio preporoditi islamsku državu toliko da se u posljednjoj godini njegove vladavine na cijelom tlu hilafeta nije imao kome dati zekat. Zbog ekonomskih i pravosudnih reformi te izgradnje društva zasnovanog na pravdi, ali i vlastite pobožnosti i predanosti vjeri, neki su historičari Omera ibn Abdulaziza prozvali “petim pravednim halifom”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!