Udruženi zločinački medijski poduhvat

Ova ucjena trebala bi za rezultat imati legitimizaciju stava da je veličanje presuđenog ratnog zločinca nekakvo neotuđivo ljudsko pravo i da je bilo kakvo negodovanje zbog takvog govora mržnje ustvari napad na nečiju slobodu govora.

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Koliko šovinizam zaista može biti zasljepljujući i koliko negativno utječe na “male sive ćelije”, nema boljeg primjera od sulude larme koju su podigli političari i mediji bliski HDZ-u nakon presude “hercegbosanskoj šestorci” za udruženi zločinački poduhvat i vlastitog neuspjeha da uvjere širu javnost u nepravednost takve odluke.

Pronalazeći gotovo globalne zavjere ondje gdje ih nema, počeli su optuživati političko Sarajevo, bošnjačke političare, ali i Bošnjake kao narod za atak na vlastitu slobodu govora i navodni pritisak na prohrvatske medije. Osim cenzure prisutne na Facebooku, a koja je stvar uvjeta korištenja, pravila i standarda te kompanije, ama baš niko nije gasio hrvatske portale ili stranice u Bosni i Hercegovini. Navođenje ekstremističkog portala Poskoka kao primjera žrtve nekakvih bošnjačkih napada na hrvatsku slobodu govora također je brutalna laž jer ga je njihov vlasnik Ivan Šušnjar, vjerovatno u napadu bijesa i samosažaljenja zbog presude Praljku, neočekivanih reakcija na Praljkovo samoubisto i uopće zbog nemogućnosti da utječe na dominantni narativ, odlučio sam ugasiti na nekoliko dana.

Uplitanje Sarajeva i Bošnjaka u nešto što je interna stvar jedne globalne društvene mreže i kompanije u privatnom vlasništvu nije samo stvar nepismenog glupanluka, barem ne kod onih koji podgrijavaju tu priču, nego maliciozna namjera da se raspiri mržnja prema Bošnjacima, prebaci priča s presude za UZP i s katarze koja bi trebala uslijediti na hrvatsku ugroženost, ali ponajviše da se emocionalno isprepada i ucijeni bošnjačka javnost. Ova ucjena trebala bi za rezultat imati legitimizaciju stava da je veličanje presuđenog ratnog zločinca nekakvo neotuđivo ljudsko pravo i da je bilo kakvo negodovanje zbog takvog govora mržnje ustvari napad na nečiju slobodu govora.

Ta nevjerovatna i gotovo suluda drskost, gdje se od Praljkovih žrtava traži da prihvate i legitimiraju veličanje zločinca Praljka kao neotuđivo pravo, ima dublju pozadinu, a riječ je o legitimizaciji onoga čemu je zajedno s Praljkom presuđeno – ideji Herceg‑Bosne kao ekskluzivne hrvatske paradržave, pokušaj navikavanja bošnjačke javnosti na veličanje zločinca Praljka kao nečega što je pitanje nekakve hrvatske slobode i prava kao logičnu posljedicu ima i želju za navikavanjem iste te javnosti na uspostavljanje zločinačke Herceg-Bosne kao nečega što je u domenu neotuđive hrvatske slobode i prava. Šta reći na takve sulude ideje osim – no pasarán.

 

PROČITAJTE I...

Macron sugerira svojevrsnu podjelu na centar koji donosi odluke i periferiju koja ih sprovodi, velike i male, metropolu i kolonije, civilizirane i manje civilizirane, ustrojstvo koje praktično znači kraj poretka koji je u Evropi uspostavljen nakon pada komunizma, čak i transformaciju čitavog poretka nastalog nakon Drugog svjetskog rata i povratak u verziju onih međunarodnih odnosa koji su postojali prije 1945. godine. Valjda nije potrebno ni spominjati kakvo bi mjesto u takvom “novom evropskom poretku” bilo predviđeno za Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake

Ruski novinar Denís Korotkov, koji je godinama istraživao grupu Wagner, objašnjava da ih se mobilizira kada zatrebaju. Odlaze na poligon za treniranje u Molkinu, na jugu Rusije, zatim u Siriju i odatle do mjesta gdje će djelovati. “Od svojih ranih dana u Ukrajini su proširili djelatnost. Sada pružaju vojnu obuku i obavljaju obavještajne operacije”, kaže.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!