fbpx

Udomljavanje pasa rata

Gotovo svi pripadnici HVO-a za kojima traga bosanskohercegovačko pravosuđe upisani su u hrvatsko državljanstvo, većinom žive u Hrvatskoj, a pred sudove u toj zemlji izvedena su samo trojica

 

Piše: Izet PERVIZ

Na bosanskim sudovima trenutno je potvrđeno 49 optužnica za ratne zločine na kojima se nalazi 73 bivša pripadnik HVO-a. Od tih 49 predmeta, više od pola ih je u fazi mirovanja jer su optuženici nedostupni. S tih više od pola, odnosno s trideset tužbi, obuhvaćeno je 28 bivših pripadnik HVO-a, jedan bivši pripadnik HV-a i dvojica bivših pripadnika HOS-a. Uglavnom se kriju u Hrvatskoj, ondje su dobili i državljanstva. Pošto Hrvatska ne izručuje svoje državljane, gotovo svi se mogu osjećati sasvim sigurnima i živjeti kao i svaki običan građanin.

Iz prethodne tvrdnje trebalo bi izdvojiti tri imena: Marinko Marić, Željko Rodin i Marinko Stojanović. Prva dvojica već su trinaest, odnosno sedam godina nedostupni bosanskohercegovačkom pravosuđu, ali suđeno im je pred Županijskim sudom u Splitu. Prvostepenom presudom od 5. marta 2020. godine Marić je osuđen na četiri godine i šest mjeseci, a Rodin na tri godine i deset mjeseci. Optuženi su za zločine u logorima “Dretelj”, “Gabela” i “Silos” na području općine Čapljina. Obojica su bili isljednici Sigurnosno‑informativne službe (SIS) brigade HVO-a “Knez Domagoj”. Optužnicu protiv Marinka Marića Sud BiH potvrdio je 26. decembra 2006. godine. Optužen je da je, između ostalog, 10. augusta 1993. godine u logoru “Gabela”, nakon ispitivanja dvojice zatvorenika, naredio da jednog od njih – bez obzira na to što je u besvjesnom stanju, napukle lobanje, ležao u lokvi krvi – iznesu ispred zgrade i iz plastičnih boca sipaju mu vodu u usta, uslijed čega je preminuo. Optužnicu protiv Željka Rodina Sud BiH potvrdio je 29. marta 2012. godine Optužen je da je u logorima “Dretelj”, “Gabela” i “Silos” učestvovao u ispitivanju, fizičkom zlostavljanju, ubistvu, povredi tjelesnog integriteta, ličnog dostojanstva, uvredljivim i ponižavajućim postupcima, nečovječnom postupanju prema civilima i pljačkanju njihove imovine.

Marinko Stojanović optužen je za zločine u Kiseljaku. Nakon pet godina bijega, bit će mu suđeno u Hrvatskoj. Suđenje pred Županijskim sudom u Zagrebu započelo je ove godine. Optužnica potvrđena na Kantonalnom sudu u Novom Travniku tereti ga da je, kao pripadnik Postrojbe za specijalne namjene “Maturice” HVO-a, u julu 1993. godine, skupa s osobom D. L., koja je kasnije poginula, prisilio dvije ženske osobe, od kojih je jedna bila maloljetna, da uđu u auto. “Odvezli su ih u jednu napuštenu kuću u selu Duhre. D . L. odveo je ‘A’ u jednu sobu, a ona je zapomagala i zvala pomoć. U jednom trenutku Stojanović je ušao u sobu i rekao da će je zaklati ako se bude opirala. D. L. ju je silovao, a potom i Stojanović, koji ju je prisilio i na oralni seks. Malodobna osoba bila je u susjednoj sobi, gdje ju je čuvao nepoznati pripadnik HVO-a.”

HRVATSKI DRŽAVLJANI

Među nedostupnim optuženicima najviše mjesto u hijerarhiji HVO-a zauzimao je general Zlatan Mijo Jelić. Sud BiH potvrdio je protiv ovog prijeratnog zaposlenika u fabrici trikotaže optužnicu 7. januara 2016. godine. U njoj piše da je od maja 1993. do marta 1994. godine naređivao zapovjedniku logora “Heliodrom” Stanku Božiću da dozvoli pripadnicima HVO-a da izvode zarobljenike i odvode ih na prinudne radove na prvu liniju fronta u raznim mjestima oko Mostara, uslijed čega je poginulo najmanje pedeset logoraša. Živi u Hrvatskoj, sasvim slobodan, čak daje intervjue, a prije tri godine učestvovao je na međunarodnoj sigurnosnoj konferenciji u Zagrebu koju je otvorio hrvatski premijer Andrej Plenković. Krajem januara 2020. godine Sud BiH uputio je, na prijedlog Tužilaštva BiH, hrvatskim sudskim organima zahtjev za preuzimanje predmeta pošto Jelić ima hrvatsko državljanstvo, ali, saopćeno je iz Suda BiH, još nisu dobili odgovor jer u hrvatskom zakonodavstvu nema krivičnog djela zločin protiv čovječnosti.

Za zločine u Mostaru optužen je i Mario Miličević zvani Baja. Sud BiH potvrdio je optužnicu 1. oktobra 2015. godine. Ona ga tereti da je, kao zapovjednik Antiterorističke grupe “Benko Penavić”, učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je imao za cilj etničko čišćenje bošnjačkog stanovništva. Insistirao je da zatočenici iz logora “Heliodrom” budu izvođeni na radove na borbenu liniju, ali i u “živi štit”, uslijed čega je poginulo pet zatočenika, a dvadeset ih je ranjeno. Nastanjen je u Hrvatskoj. U martu 2010. godine pred Županijskim sudom u Zagrebu priznaje da je 2009. učestvovao u otmici Ante Jelavića.

I Tadija Šunjić najvjerovatnije je u Hrvatskoj. On je pred Kantonalnim sudom u Mostaru optužen da je, kao pripadnik HVO-a, u Vojnom kod Mostara ubio civila bošnjačke nacionalnosti. Pobjegao je uoči izjašnjenja o krivici. Neki mediji pisali su da je tokom istrage priznao zločin, te da je riječ o ocu fudbalskog reprezentativca Bosne i Hercegovine Tonija Šunjića. I Željko Džidić, general HVO-a i nekadašnji prvi čovjek NK “Zrinjski”, navodno se nalazi u Hrvatskoj. I on je optužen pred Kantonalnim sudom u Mostaru, i to skupa s Matom Aničićem, Ivanom Škutorom i Erhardom Poznićem. Optužen je za ubistvo 13 vojnika ARBiH zarobljenih u zgradi “Vranica” u Mostaru, gdje je bila smještena komanda Četvrtog korpusa ARBiH. Suđenje za zločine u “Vranici” počelo je 2000. Uslijedile su tri oslobađajuće presude, koje je Vrhovni sud poništavao i vraćao suđenje na početak. Suđenje je završeno 8. januara ove godine, kada je Vrhovni sud FBiH donio oslobađajuće presude. U međuvremenu je Željko Džidić pobjegao.

Boško Previšić “u bijegu” je više od četrnaest godina. Kantonalno tužilaštvo u Mostaru podiglo je optužnicu još u novembru 2005. godine. Njome ga tereti da je, kao upravnik logora “Gabela”, poticao čuvare da muče zatočenike, sam je učestvovao u njihovom zlostavljanju, a jednog je i lično ubio: 2. oktobra 1993. pucao je u devetnaestogodišnjeg ratnog zarobljenika Mustafu Obradovića jer je prekršio njegovu zapovijed po kojoj se zabranjuje zatočenicima, koji su svakodnevno tjerani na prisilan rad, da unose kruh u logor. Optužen je i da nije spriječio sedam ubistava u logoru. Živi u Vinkovcima. Mediji su pisali da je početkom 2016. godine Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku otvorilo istragu protiv njega.

Sudu BiH nedostupan je i Ivan Ančić. U optužnici potvrđenoj u januaru 2014. godine navodi se da je, kao pomoćnik komandanta III bojne Vojne policije HVO-a, u svojstvu upravnika logora “Dretelj”, imao potpun nadzor i vršio kontrolu nad funkcioniranjem logora u kojem je bilo zatvoreno oko 2.000 civila bošnjačke nacionalnosti s područja Stoca, Čapljine, Prozora, Neuma, Mostara i Ljubuškog. Živi u Hrvatskoj.

I Miroslav Hrstić optužen je za zločine u Čapljini. Optužnica potvrđena na Sudu BiH tereti ga da je, kao zapovjednik I bojne HOS-a, učestvovao u protuzakonitim zatvaranjima, nečovječnim postupanjima, pljački i prisiljavanju civila srpske nacionalnosti na seksualni odnos na području općine Čapljina. Neki mediji pisali su da se nalazi u Makedoniji. Bio je na optužnici s Ivanom Medićem, Miljenkom Nogolicom i Tonćom Rajičem. Ivan Medić osuđen je na jedinstvenu kaznu od dvanaest godina, a Tonćo Rajič prvo je oslobođen, da bi Apelaciono vijeće ukinulo oslobađajuću presudu 18. juna 2018. godine, dok se Miljenko Nogolica nalazi u bijegu. Neki mediji pišu da je u Hrvatskoj.

I Vide Palameta optužen je pred Sudom BiH. Optužnica potvrđena 22. maja 2014. godine tereti ga da je, kao komandir logističke desetine VP HVO-a i komandir smjene u logoru “Dretelj”, od početka jula do kraja augusta 1993. godine učestvovao u zlostavljanju zatočenih civila. Nije se pojavio na izjašnjenju o krivnji 29. januara 2015. godine.

Nedeljka Matića optužnica potvrđena na sudu BiH 6. augusta 2015. godine tereti za zločine u Ljubuškom. Optužnica kaže da je, kao stražar u Vojno-istražnom zatvoru, učestvovao u zločinačkom poduhvatu od kraja aprila 1993. do kraja marta 1994. godine. Bio je na optužnici s Ivanom Kraljevićem, Matom Jelčićem, Stojanom Odakom, Vicom Bebekom, Vinkom Radišićem, Slavkom Skenderom i Draganom Milošem. Prvostepenom presudom od 29. augusta 2018. osuđeni su: Ivan Kraljević na dvije godine, Mate Jelčić godinu i šest mjeseci, Stojan Odak na sedam i Vice Bebek i Vinko Radišić na po godinu, dok su Slavko Skender i Dragan Miloš oslobođeni. Međutim, ova presuda ukinuta je i naložen je pretres pred Apelacionim vijećem, koje je izricanje presude najavilo za 17. juli.

Nedostupan je i Vinko Papak. Njega optužnica potvrđena od Suda BiH 14. septembra 2011. godine tereti da je, kao pripadnik HVO brigade “Rama”, od juna do kraja augusta 1993. godine vršio progon civilnog bošnjačkog stanovništva u općini Prozor, učestvovao u protupravnom zatvaranju civila, zlostavljanju, pljačkanju i paljevini, a posebno je bio okrutan prema civilima zatočenim u džamiju Skrobučani.

Zdenko Grbavac pobjegao je u Hrvatsku, kako je to saopćeno iz Tužilaštva BiH, jer mu je 13. aprila 2018. godine ukinut pritvor uz kauciju u vrijednosti od 100.607 KM, koja se ogleda u upisu hipoteke na nekretninu. On se nije pojavio na ročištu zakazanom za 16. oktobar 2018. godine. Tada je medijima bio posebno zanimljiv jer je riječ o zetu Bože Ljubića, predsjednika Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora u BiH i poslanika u Hrvatskom saboru. Pravosuđu BiH zanimljiviji je po optužnici koju je Sud BiH potvrdio 18. aprila 2018. godine. On i Željko Šimunović optuženi su da su, kao pripadnici HVO-a, u okviru širokog i sistematičnog napada na civilno stanovništvo srpske nacionalnosti na području Bradine, Konjica i okoline, osobno i direktno, sudjelovali u počinjenju ratnog zločina tako što su, naoružani automatskim oružjem, iz kolone civila u centru Bradine izdvojili trojicu muškaraca, odveli ih prema pravoslavnoj crkvi, pa ih je Zdenko Grbavac pobio u dvorištu jedne kuće.

Protiv Perice Kusture Sud BiH potvrdio je optužnicu 21. jula 2014. godine jer je “kao pripadnik HVO-a učinio ubistvo i premlaćivao pripadnike ARBiH koji su zarobljeni kada je HVO izveo napad na mjesto Hrasnica u općini Gornji Vakuf”. Živi u Zagrebu, smatraju u Tužilaštvu BiH.

Jakova Duvnjaka optužnica potvrđena od Suda BiH tereti da je, kao pripadnik Vojne policije HVO-a Kakanj, 13. juna 1993. godine u Kraljevoj Sutjesci ubio civila bošnjačke nacionalnosti. Neki mediji navode da živi u Gračacu u Hrvatskoj.

LISTA ZA BOSANSKI BROD

Nedostupnih optuženika za zločine počinjene na području općine Bosanski Brod cijeli je spisak. Na čelu su dvojica bivših komandira Vojne policije 101. brigade HVO-a Mladen Kurdija i Zdravko Marinić. Optužnica potvrđena od Suda BiH 18. decembra 2014. godine tereti Mladena Kurdiju da je, kao osoba nadležna za zatočeničke objekte za pripadnike srpske nacionalnosti u zgradi SJB i u prostorijama upravne zgrade na stadionu FK “Polet”, od aprila do 6. oktobra 1992. godine učestvovao, naređivao i podstrekivao i nije spriječio ili kaznio nezakonita zatvaranja civila, ubijanja, mučenja i nečovječna postupanja. Kurdija živi u Zadru. I optužnica protiv Zdravka Marinića potvrđena je na Sudu BiH, i to 8. januara 2016. godine. Njemu se na teret stavljaju ista zlodjela kao i Kurdiji, izuzev što ga se tereti i kao koordinatora između Službe javne sigurnosti i vojne policije u Bosanskom Brodu, nadležnom za zatočeničke objekte za civile srpske nacionalnosti u staroj stanici policije, u upravnoj zgradi stadiona FK “Polet” i prostorijama robne kuće “Beograd” u naselju Tulek. U Tužilaštvu smatraju da je nastanjen u Slavonskom Brodu.

I Ante Kurdija bio je pripadnik 101. brigade HVO-a. Pred Okružnim sudom u Doboju optužen da je tukao pištoljem i prijetio da će poubijati civile srpske nacionalnosti koji su prethodno dovedeni i vezani žicom za ogradu na mostu između Bosanskog Broda i Slavonskog Broda, kako bi time spriječili bombardiranje mosta. Nije se pojavio na početku suđenja u septembru 2014. godine. Živi na području Slavonskog Broda. Advokat je kazao na sudu da je od njegove žene saznao da se nalazi u Ukrajini, gdje vozi kamion. Ni Marko Jazvić nije se pojavio na početku suđenja pred Okružnim sudom u Doboju, gdje je optužen za zločine nad civilima srpske nacionalnosti 1992. godine. I on je državljanin Hrvatske.

Luka Jozić više je od osam godina u bjekstvu. Optužnica protiv njega potvrđena je pred Okružnim sudom u Doboju 17. maja 2011. godine. Tereti ga da je, kao pripadnik HVO-a, od maja do septembra 1992. godine u prostorijama stare zgrade SJB i prostorijama stadiona FK “Polet” nečovječno postupao prema zatočenicima srpske nacionalnosti, učestvovao u premlaćivanjima, silovanjima žena i drugim vrstama fizičkog i psihičkog zlostavljanja, što je ponekad uzrokovalo i smrt. U dobojskom tužilaštvu tvrdili su da živi u Hrvatskoj. Krajem oktobra 2012. godine raspisana je za njim međunarodna potjernica jer se prije toga nije pojavio na tri ročišta. Potjernica, navodno, nije mogla biti raspisana ranije jer hrvatska strana nije odgovorila na molbu Ministarstva pravde BiH da mu uruči poziv za sud. Njegov advokat do tada ga nije ni vidio, a Lukin brat mu je govorio da povremeno boravi i u Njemačkoj.

Ni Miroslav Kopljar zvani Balo nije se pojavio na početku suđenja pred Okružnim sudom u Doboju. U optužnici podignutoj 30. decembra 2010. godine između ostalog stoji: “U maju 1992. učestvovao u ponovnom nezakonitom hapšenju jednog civila i njegovom pritvaranju u prostorijama Štaba HVO-a u naselju Tulek, pa su ga selotejp-trakom oblijepili ispod pazuha i objesili na granu, a onda su sa udaljenosti od 15 metara pucali na traku na kojoj je visio sve dok je nisu presjekli i žrtva je tako pala na zemlju. Krajem maja ili početkom juna 1992. učestvovao u surovom premlaćivanju jednog zatočenika u prostorijama stare zgrade SUP-a, koje je počelo oko 22:00, a prestalo tek kada je zatočenik pao u nesvijest sav u krvi, da bi u zoru, oko 4:30 preminuo. U vrijeme kada je obnavljao dužnost stražara u logoru vojne policije HVO-a na stadionu NK ‘Polet’, u periodu od 2. do 27. jula 1992. zaštićenom svjedoku nožem na nadlaktici načinio tri reza duboka do kosti, a onda ga natjerao da s poda liže vlastitu krv koja je obilno tekla. Od kraja juna do 4. jula gotovo svakodnevno tukao jednog zatočenika, a znao ga je natjerati i da nekoliko sati stoji u hladnoj vodi…” U Okružnom tužilaštvu u Doboju tvrde da živi u Slavonskom Brodu.

Isto tvrde i za Dalibora Slabića. Optužnica protiv ovog nekadašnjeg pripadnika Vojne policije 101. brigade HVO-a podignuta je još 13. decembra 2009. godine U njoj stoji i ovo: “Ulazio u svlačionicu na stadionu ‘Polet’, gdje su bile zatvorene žene, tukao ih i izvodio na silovanje, pa je tako, između ostalog, silovao i jednu ženu skupa s jedanaest pripadnika vojne policije HVO-a… Dovodio je i zatočenike i tjerao ih da siluju zatočenice.”

I Ante Štuc je, kao pripadnik HVO-a, zlostavljao zatočene civile srpske nacionalnosti, nečovječno postupao prema njima i premlaćivao ih, kako stoji u optužnici koju je Okružni sud u Doboju potvrdio 27. aprila 2011. godine. Državljanin je Republike Hrvatske. I Nijaz Čaušević hrvatski je državljanin. Optužnica potvrđena na Okružnom sudu u Doboju 2011. godine navodi sljedeće: “Kao pripadnik Interventne satnije 101. brigade HVO-a, u selu Sijekovac je 1992. učestvovao u nezakonitom pretresanju kuća, prisvajanju tuđe imovine, nezakonitom hapšenju i zatvaranju civila srpske nacionalnosti.” U tužilaštvu su tvrdili da živi u Slavonskom Brodu, a neki mediji su pisali da je pobjegao u Kanadu.

SUĐENJA NA ČEKANJU

Jozo Brico optužen je za zločine na području dviju općina. Optužnica kaže da je, kao pripadnik 103. derventske brigade HVO-a, u svojstvu stražara i upravnika logora, tukao protupravno zatočene civile u Domu JNA, vojnom hangaru “Rabić”, OŠ “Poljari” i tvornici “Silos” na području Dervente i u skladištu robne kuće u naselju Tulek u Bosanskom Brodu. U novembru 2013. godine nije se pojavio pred Okružnim sudom u Doboju da bi se izjasnio o krivici, iako mu je Ministarstvo pravosuđa Hrvatske uručilo poziv. I Ante Golubović iz Osijeka i Jurica Božić iz Županje, obojica hrvatski državljani, optuženi su za zločine u dvjema općinama. Optužnica potvrđena od Suda BiH 29. januara 2015. godine tereti ih da su, kao pripadnici Vojne policije 102. odžačke brigade HVO-a, od maja do novembra 1992. godine, Ante Golubović u svojstvu stražara, a kasnije i upravnika i zamjenika upravnika zatočeničkih objekata na području općina Odžak i Bosanski Brod, a Jurica Božić u svojstvu stražara, učestvovali u nanošenju teških fizičkih i duševnih patnji zatočenicima.

Marko Vidović optužen je za zločine u Orašju. Optužnica potvrđena od Suda BiH 24. februara 2012. godine tereti ga da je, kao zapovjednik 5. bojne vojne policije Posavina-Orašje u sklopu 106. brigade HVO-a, sudjelovao u nezakonitom hapšenju, zatvaranju, zlostavljanju, pljački i silovanju civila. Optužnica je prvo glasila na ime Pero Vincetić, ali je u međuvremenu promijenio ime u Marko Vidović, a navodno je koristio i ime Viktor Demarko. A Marko Miloš nije bio pripadnik HVO-a, već Hrvatske vojske. Optužnica potvrđena 2011. godine pred Okružnim sudom u Doboju tereti ga da je, kao pripadnik 108. slavonskobrodske brigade HV-a, učestvovao u fizičkom i psihičkom zlostavljanju zatočenika u osnovnoj školi u Odžaku, gdje se nalazio logor za civile. U dobojskom tužilaštvu tvrdili su da živi u Slavonskom Brodu.

 

PROČITAJTE I...

Najznačajniji modul ili metoda u postizanju cilja ipak je obezglavljivanje bošnjačkog političkog subjekta. Oduzimanjem kapaciteta SDA kao kičmi bošnjačke političke scene oduzima se snaga ostalim akterima koji stoje na probosanskoj političkoj platformi. Razvidno je kako bi eliminacijom Bošnjaka (dakle, i političkim minimiziranjem SDA) kao političkog subjekta nestalo i Bosne i Hercegovine. Otud brine kada politički analitičar iz Sarajeva ne vidi ovu poveznicu jer, kako kaže, atak na Bošnjake nije isto kao i atak na državu

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!