fbpx

Udar na kulturu sjećanja: Kome u Tuzli smetaju “ljiljani”

Spomen-obilježja šehidima i poginulim borcima Tuzle nisu adekvatna, a njihovim preživjelim saborcima i članovima porodica smeta što se na nekima nalazi aktuelni grb Bosne i Hercegovine, umjesto grba Republike Bosne i Hercegovine s ljiljanima

 

 

Piše: Alma ARNAUTOVIĆ

 

“Naravno da poštujemo i uvažavamo grb i zastavu Bosne i Hercegovine, kao i sve ono što je dogovoreno Dejtonskim sporazumom, ali nismo zadovoljni dosadašnjim obilježjima jer smo pod zastavom Republike Bosne i Hercegovine i pod armijskom zastavom i grbom izvojevali slobodu za ovaj grad i ovu državu”, smatra Edin Haračić, nosilac priznanja “Zlatni ljiljan” i predsjedavajući Koordinacije boračkih organizacija Grada Tuzle.

Haračić navodi da se u narednom periodu naročit akcent treba stavljati na obilježja koja označavaju bitku na Brčanskoj Malti, odlučujuću bitku za grad Tuzlu i širi teritorij, koja se desila 15. maja 1992. godine.

“Mi smo kao Koordinacija boračkih organizacija Grada Tuzle istakli propust koji smo uočili na Brčanskoj Malti. Na spomen-obilježju je državni grb, koji, ponavljam, mi poštujemo, ali to nije odgovarajuće spram značaja ovog mjesta i događaja. Odlučili smo razgovarati s predstavnicima Grada Tuzle, da dođemo do idejnog rješenja koje će na pravi način simbolizirati ulogu Brčanske Malte u odbrani ovog dijela države. Osim spomenika, imamo i fontanu na kojoj nema nikakvog grba niti oznake i ona je, kao takva, više sramota nego simbol odbrane. Smatramo da je sazrelo vrijeme i insistirat ćemo da se napravi dostojan spomenik, kao što se napravilo centralno obilježje na Slanoj banji”, izjavio je Haračić.

Naš sagovornik podsjeća i na višegodišnju borbu i nastojanje da se upravo na Slanoj banji postavi zastava Armije Republike Bosne i Hercegovine.

“Gradske vlasti to nisu dopuštale, a mi smo preko vijećnika skretali pažnju na taj problem. Na kraju smo postavili jarbol i armijsku zastavu, a građanima Tuzle je drago što su se na Banji zavihorili ‘ljiljani’”, ističe Haračić.

Salko Bukvarević, ministar za pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilačkog rata, napominje da su sva obilježja rađena na osnovu projektnih rješenja za koja odobrenja daju gradske službe.

“Inicijatori za postavljanje spomenika su uglavnom boračke organizacije ili gradske, odnosno općinske službe za boračko-invalidsku zaštitu. Ovu kompletnu oblast treba dodatno urediti. Mislim da grb s ljiljanima, pod kojim su se borili borci Armije RBiH i pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova TK, treba biti istaknut, kao i državna zastava, jer smo se borili za ovu državu. Treba naći mjesta i za grb s ljiljanima koji su ti ljudi nosili, a koji je tada bio zvaničan simbol Republike Bosne i Hercegovine, priznate od Ujedinjenih naroda, ali i da se nađe prostor za aktuelnu bosanskohercegovačku zastavu”, ističe Bukvarević.

Tokom svog mandata Benjamin Bajrektarević, bivši direktor Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, predlagao je da se uspostavi sistem obilježavanja i zaštite obilježja perioda od 1941. do 1945. i od 1992. do 1995. godine.

“Smatram da je ova oblast zakonski neregulirana i da nije precizno navedeno da li je obavezno isticanje simbola, a to treba izričito navesti, jer sve ostalo su subjektivna i lična tumačenja. Svojevremeno sam pokrenuo inicijativu da se odrede pravila obilježavanja i zaštite obilježja po općinama i da to bude uvedeno u zakon”, rekao je Bajrektarević.

Dok gradske vlasti ne prihvate izmjene na postojećim spomen-obilježjima, naredne godišnjice i obilježavanja održavat će se pored, za borce i porodice šehida i poginulih boraca, neadekvatnih spomenika.

sim obilježja šehidima i palim borcima, sve više građana glasno negoduje zbog nedovoljno obilježenog mjesta masakra na Kapiji, koji je počinila Vojska Republike Srpske granatom ispaljenom s planine Ozren 25. maja 1995. godine, kada je u srcu grada poginuo 71 civil, a ranjeno ih više od 250.

Iako ovaj problem zaslužuje posebnu pažnju, podsjetit ćemo da je u izlogu bivše trgovine “Nik” podignuta spomen-ploča s imenima poginulih, sa stihovima Maka Dizdara i porukom na bosanskom jeziku da je “na ovom mjestu 25. maja 1995. godine srpski fašistički agresor granatom prekinuo 71 mladi život. Proučite Fatihu i pomolite se, pamtite i opominjite”.

Prije deset godina ugašena je “vječna svjetlost”, snop svjetala koja su se svaku noć palila u 20.55 sati, odnosno u vrijeme kada je masakr počinjen, i gorjela su 71 minutu, po jednu minutu za svaki prekinuti život. Prijedloge pojedinaca, građana i umjetnika za postavljanjem različitih instalacija na Kapiji vlasti nisu ni uzimale u razmatranje.

 

 

Sljedeći članak

Stidimo se, Poslaniče

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!