fbpx

U svjedočanstvima po automatizmu pisati bosanski jezik

Na popisu stanovništva 2013. godine 91,36 posto građana Kantona Sarajeva izjasnilo se da govori i piše bosanskim jezikom. U istom tom kantonu, iste te godine, na istom tom popisu, 83,79 posto stanovništva izjasnilo se da pripada bošnjačkom narodu. Iste godine, na istom popisu, 1.193 građanina u glavu, ili 0,28 posto stanovnika gotovo polumilionskog Kantona Sarajevo, izjasnilo se da govori jezikom koji nazivaju “BHS”, dok svi drugi govore ili bosanskim, ili hrvatskim, ili srpskim. Stoga bi bosanski jezik trebalo školarcima u dokumentima pisati po principu automatizma, osim ako roditelji žele pisati hrvatski ili srpski jezik

 

Piše: Hamza RIDŽAL

Roditeljima školaraca u Kantonu Sarajevo na početku ove školske godine ostavljena je mogućnost da se izjasne o pitanju imenovanja jezika na kojem će njihova djeca pohađati nastavu i koji će biti upisan u đačke knjižice, odnosnu u svjedočanstva. Roditelji su imali četiri opcije, tri ustavne – bosanski jezik i književnost, hrvatski jezik i književnost, srpski jezik i književnost – i jednu besmislenu: “bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost” – skraćeno BHS. Prema informacijama kojima raspolažem – a te su informacije jedan od razloga pisanja ovog teksta – pojedini nastavnici i učitelji čak agitiraju da roditelji odaberu upravo BHS, što je višestruko problematično. Budući da je BHS neustavna kategorija, koja nije ni spomenuta u Zakonu o osnovnom odgoju i obrazovanju Kantona Sarajevo, misionarstvo pojedinih nastavnika i učitelja samo svjedoči o pogubnim posljedicama politike identiteta koja je provođena u periodu kratkotrajne vlasti ideološkog aparata tzv. šestorke i višegodišnjem utjecaju ideologije Školegijuma na nastavnike do kojih ovaj časopis dolazi.

Za razliku od bosanskog, crnogorskog, hrvatskog i srpskog, BHS kao standardni jezik ne postoji niti je ikad postojao kao naučna kategorija. Da bi jedan jezik bio standardni – što će reći, da bi bio legitiman predmet u obrazovnom procesu – on mora imati kodificirajuće normative: pravopis, gramatiku i rječnik. Ne postoji, niti je ikad postojao, pravopis BHS jezika, gramatika BHS jezika ili rječnik BHS jezika, iz prostog razloga jer to nije jezik, već fantomski označitelj kojim sarajevska malograđanština dokazuje svoju otvorenost i toleranciju. A u Sarajevu se tolerancija već tradicionalno dokazuje kroz procese odustajanja od vlastitosti, makar to bilo i na ovakav, naučno neutemeljen način. Sa zebnjom se dovodi u pitanje sarajevski multikulturalizam, svetinja zbog koje su neki spremni odreći se svega što makar vonja po nedostatku kozmopolitizma, pa i samog sebe ako zatreba. BHS, dakle, ne postoji kao naučna, već isključivo kao politička kategorija instalirana u ministarskom mandatu Emira Suljagića, a oživljena u periodu u kojem su Kanton Sarajevo predvodili udruženi gubitnici izbora iz 2018. godine, tzv. šestorka.

BHS pogotovo ne postoji, nikad nije ni postojao, niti bi ikad mogao postojati u Hrvatskoj i Srbiji. Jezik ovih država postoji i može postojati samo kao hrvatski, odnosno samo kao srpski jezik, kako je to, uz niz drugih mogućih primjera, jasno pokazalo i podsmjehivanje Deklaraciji o zajedničkom jeziku u hrvatskoj i srpskoj lingvističko-filološkoj zajednici. “BHS” ne postoji, nikad nije postojao niti bi također ikad mogao postojati ni u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska, niti u dijelovima Bosne i Hercegovine koji bi htjeli biti “Herceg-Bosna”. U Republici Srpskoj srpski jezik je neprikosnoven, hrvatski se nekako može istrpjeti, a bosanski jezik, kad nikako ne može biti srpski, falsificiran je u “bošnjački”. Slično je i u nesuđenoj “Herceg‑Bosni”, gdje je hrvatski nedodirljiv, srpski se tolerira ako ga uopće ima, a bosanski je u nekim slučajevima i dalje “bošnjački”. BHS je zato rado prihvaćen u Kantonu Sarajevo, od Kozije ćuprije do Ivan-sedla, upravo na onom prostoru na kojem su u ogromnoj većini govornici bosanskog jezika. BHS je jezik Kantona Sarajevo, tačnije, jedan od njegovih jezika.

Postojanje kovanice BHS u Kantonu Sarajevo, koja je vraćena u vrijeme vladavine šestorke koju su predvodili Narod i pravda i Naša stranka, dokazuje da su umne glave u Vladi pristale na diskriminirajuće politike identiteta koje bosanski jezik proglašavaju bošnjačkim. Istina, šestorka je tada samo oživjela koncept osmišljen u eri Emira Suljagića. Tu je rabotu od BHS-a uspio instrukcijom ukinuti ministar Elvir Kazazović u novembru 2018. godine. Pozivajući se eksplicitno na član 7. Zakona o osnovnom i član 9. Zakona o srednjem obrazovanju Kantona Sarajevo, resorno ministarstvo školama je naložilo da trebaju “u javnim ispravama, u odjeljenskoj knjizi i ostaloj pedagoškoj dokumentaciji i evidenciji naziv nastavnog predmeta pisati u skladu sa izborom roditelja / staratelja učenika kao: Bosanski jezik i književnost, odnosno Hrvatski jezik i književnost, odnosno Srpski jezik i književnost”. Prvo čime se ideološki aparat šestorke pozabavio u svom kratkom mandatu bilo je ukidanje ove instrukcije. Pa ipak, sa smjenom šestorke nije ukinut BHS, već se on i danas nameće kao inkluzivna, multikulturna opcija koja “će ukinuti podjele među učenicima”.

S druge strane, popis stanovništva iz 2013. godine najbolji je pokazatelj da jedna takva, inkluzivna i multikulturna identitetska kategorija već postoji i da je kao takva prepoznata od većine građana Kantona Sarajevo, a to je bosanski jezik! On nije samo jezik bošnjačkog naroda, što popis iz 2013. godine neumoljivo dokazuje. Na popisu se 91,36 posto građana Sarajeva izjasnilo da govori i piše bosanskim jezikom. U istom tom kantonu, iste te godine, na istom tom popisu, 83,79 posto stanovništva izjasnilo se da pripada bošnjačkom narodu. Iste godine, na istom popisu, 1.193 građanina u glavu, ili 0,28 posto stanovnika gotovo polumilionskog Kantona Sarajevo, izjasnilo se da govori jezikom koji nazivaju BHS, dok svi drugi govore ili bosanskim, ili hrvatskim, ili srpskim. Stoga bi bosanski jezik trebalo školarcima u dokumentima pisati po principu automatizma, osim ako roditelji žele pisati hrvatski ili srpski jezik. Sarajevo ne treba i ne smije provoditi diskriminatorne politike kakve su one u RS-u i dijelovima UZP-ovskog projekta Herceg-Bosna. S druge strane, Sarajevo ne trebe i ne smije odustajati od vlastitosti zarad lažne multikulturalnosti, a upravo to je svrha instaliranja BHS-a.

“Skraćenica BHS, bhs, b/h/s, b./h./s…. prikriva i guši autonomnost i bosanskog, i hrvatskog, i srpskog jezika. Budući da se ne koristi u Hrvatskoj i Srbiji, ona pravi štetu samo u Bosni i Hercegovini, tačnije samo bosanskom jeziku, jer su hrvatski i srpski jezik u odnosu na bosanski mnogo bolje zaštićeni, i to iz makar dvaju razloga. Prije svega, službeni su jezici u dvjema državama u kojima im ne smeta nikakva značajna jezička konkurencija. Drugi je razlog činjenica da naziv bosanski nije bio vidljiv u sastavu bivšeg naziva za ‘zajednički’ standardni jezik – srpskohrvatski. Može se osjetiti da izvan bosnistike i dalje postoji očekivanje da bosanski jezik dokazuje svoje (pravo na) postojanje. To se može dokazati time što naučnici i naučne zajednice koje imaju takva očekivanja obično nemaju ista očekivanja od srpskog i hrvatskog jezika. Navedenu skraćenicu često koriste i nevladine organizacije, domaće i strane, koje promoviraju multikulturalnost, ili vjeruju da je promoviraju, ili, pak, samo eksploatiraju beneficije kakve kod inozemnih sponzora ili državnih organa u pojedinim dijelovima Bosne i Hercegovine mogu dobiti na račun takvog narativa”, piše lingvist prof. dr. Halid Bulić u tekstu Uklanjanje skraćenice BHS treba biti jedna od ciljeva bosnističke jezičke politike.

Stoga, pozivamo ministra Anisa Krivića da instrukcijom ukine fantomsku opciju BHS i tako nastavu u osnovnim i srednjim školama Kantona Sarajevo uskladi s Ustavom Bosne i Hercegovine i Zakonom o osnovnom odgoju i obrazovanju, čiji član 7. nedvosmisleno zahtijeva sljedeće: “Nastava i drugi oblici odgojno-obrazovnog rada u školi izvode se na jednom od tri zvanična jezika konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine, koji se imenuju jednim od tri naziva: bosanski jezik, hrvatski jezik ili srpski jezik”. Također, budući da 91,36 posto građana Kantona Sarajevo svoj jezik imenuje bosanskim, pozivamo Ministarstvo da donese instrukciju kojom će se bosanski jezik po automatizmu upisivati u knjižice, diplome i svjedočanstva učenika u ovom kantonu, osim ako roditelji ne izraze želju da se njihovoj djeci upisuje hrvatski jezik i književnost, odnosno srpski jezik i književnost.

 

 

PROČITAJTE I...

“Kada je u pitanju ostavština Alije Izetbegovića, veoma je teško izdvojiti nešto i narušiti cjelinu koju je on ostavio iza sebe. Ono što je zasigurno kao trajna kategorija ostalo iza Alije Izetbegovića jesu njegova djela, koja su prevedena na više od 10 jezika. Svakom ko je čitao knjige Alije Izetbegovića jasno je koliko su one još uvijek savremene i aktuelne, a samim tim i primjenjive. Iz tog razloga, Fondacija kao jedan od ključnih prioriteta u svom radu stavlja promoviranje i približavanje djela Alije Izetbegovića djeci i mladima. Načini čitanja i prikupljanja informacija kod mladih ljudi su se drastično promijenili, tako da se Fondacija okreće novim metodama da kroz društvene platforme, interaktivne radionice i digitalne medije animira mlade ljude i potakne ih da čitaju i istražuju o Aliji Izetbegoviću

Praktično, posljednji dan, kada smo mi rekli porodici da se očekuje smrtni ishod predsjednika Izetbegovića za dan-dva, on je primio tadašnjeg predsjednika turske Vlade Recepa Tayyipa Erdogana. Ta njegova snaga je bila fascinantna, rekao je ranije u ekskluzivnom intervjuu za AA prof. dr. Enver Raljević, dugogodišnji šef Klinike za bolesti srca, krvnih žila i reumatizam KCUS-a i šef konzilija koji je liječio Izetbegovića

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!