fbpx

U SREBRENICI TERET NOSE BOŠNJAKINJE, I ON NIJE NIMALO LAHAK

Zahvaljujući istrajnosti Majki Srebrenice, danas u Potočarima imamo Memorijalni centar Potočari. I danas majke, iako mnoge u poznim godinama, ne odustaju od borbe za žrtve genocida, ne odustaju od potrage za ubijenima koji nisu pronađeni. U međuvremenu, stasala je i jedna nova generacija žena koja je pored društvenog uključena i u politički život Srebrenice. Tifa, Mirela, Merisa, Hanka, Arifana, Semina samo su neke od žena koje su uključene u politička dešavanja u Srebrenici

 

Piše: Adem MEHMEDOVIĆ

Kada se govori o Srebrenici i politici, često se može steći dojam da u političkom životu ovog grada obilježenog prošlošću učestvuju samo muškarci. Zbog toga je prava medijska senzacija bila vijest da je 2018. godine Begija Smajić ušla u Narodnu skupštinu RS-a. Pored toga, kada se tome doda da je Begija Smajić prva pokrivena žena u Narodnoj skupštini RS-a, onda nije ni čudo da je to bila dugo glavna vijest u medijima. Manje je poznato da je Begija Smajić u dva navrata bila odbornica u Skupštini Općine Srebrenica, odakle je i otišla u Narodnu skupštinu.

Neizmjerna je uloga žena u Srebrenici nakon genocida. Mnoge majke vratile su se u Srebrenicu nakon što su im pobijeni sinovi i muževi. Vratile se i obnovile svoja ognjišta. Pored toga, bile su istrajne u borbi za istinu i pravdu, govorile o genocidu, čekale da im se pronađu kosti njihovih voljenih, ali brinule i o živima. Sjetimo se samo rahmetli Hatidže Mehmedović i njene istrajnosti u borbi za istinu. Hatidža se nije bavila politikom, ali je bila dio društvenog života u Srebrenici, brinula se o mladima, djeci, i govorila često „da svoje djece nema, ali da su sva djeca u Srebrenici njena“.

Zahvaljujući istrajnosti majki, danas u Potočarima imamo Memorijalni centar Potočari. I danas majke, iako mnoge u poznim godinama, ne odustaju od borbe za žrtve genocida, ne odustaju od potrage za ubijenima koji nisu pronađeni. U međuvremenu, stasala je i jedna nova generacija žena koja je pored društvenog uključena i u politički život Srebrenice. Begija Smajić možda je najpoznatija političarka iz istočne Bosne, ali su mnoge žene uključene u politički i društveni život, bilo kao odbornice u Skupštini ili rukovodioci u ustanovama / institucijama, bilo kroz nevladin sektor ili posao koji rade. Izbori u Srebrenici od ključne su važnosti za Bošnjake u ovom gradu.

Bošnjakinje su te koje nose teret koji nije nimalo lahak. Društveno-korisne i aktivne, neke od hrabrih žena odlučile su se na političko djelovanje i učešće na izborima koji su pred nama. Žele dati svoj doprinos u borbi za Srebrenicu, vraćanju dostojanstva ovom gradu. Lokalni parlament u Srebrenici u svom je sastavu uvijek imao žene kao odbornice, ali i službe Skupštine čine žene.

Tifa Efendić rođena je u Srebrenici. Kao trinaestogodišnja djevojčica preživjela je genocid, ali, nažalost, njena dva brata nisu, kao ni mnogobrojni članovi porodice. U Srebrenicu se vratila 2005. godine, gdje je formirala porodicu, a danas je majka troje djece. Ova pravnica je u političkom životu aktivna duži niz godina.

“Srebrenica je naš usud, naš početak i kraj. Između toga, mi svi moramo biti uključeni u procese koji se dešavaju u Srebrenici. Ko god mislio da ga politika i dešavanja ne zanimaju, taj griješi. Nije ovo nimalo lahak teret, i mnogo je brige. Period iza nas je bio težak, politička previranja su stalna u Srebrenici. Mnogo je turbulencija bilo, ponekad i grešaka sa strane bošnjačke politike, ali svi smo ljudi, griješimo. Mada, moramo biti jači u narednom periodu. Ponekad se zapitam što mi sve ovo treba, a, opet, s druge strane moramo biti uključeni, moramo se boriti na svim poljima. Obzirom da smo malo mjesto, onda su i odbornici ovdje izloženiji lokalnoj javnosti, jer svi se znamo. Međutim, Srebrenica je puno više od jednog malog gradića koji broji nekoliko hiljada ljudi. Bude tu i kritika, bude i pohvala, bude teških trenutaka, razočarenja, uspjeha. Teško je svima ugoditi, ali u Skupštini se treba boriti. Uglavnom, mogu reći da je mnogo posla pred nama. Izgradili smo svoje kuće, imamo svoje porodice, svoju djecu, ali nosimo tugu i teret prošlosti. Pred nama je obaveza da Srebrenica bude bolje mjesto za život naše djece“, kaže Efendić.

Mirela Hodžić također je aktivna u društvenom životu, obnaša dužnost direktorice vrtića “Poletarac” u Srebrenici. Majka dvoje djece, profesorica biologije po zanimanju, kao i sva djeca iz Srebrenice, obilježena je prošlošću, žalom za ubijenom braćom, ali se nikada nije predala u životu. Kao aktivna članica SDA, našla se na zajedničkoj listi koalicije “Moja adresa: Srebrenica”. “Svojim političkim angažmanom želim da probudim svijest žena, ali i svih građana, da možemo život u Srebrenici učiniti boljim i ugodnijim za sve nas. Možda uloga jednog odbornika u Skupštini nije velika, ali uloga svih je ogromna. Priča o boljem životu, ugodnijem za našu djecu, nije nikakva predizborna floskula, nego realnost kojoj mi moramo težiti. Vratili smo se u Srebrenicu, odrastali bez svojih voljenih, borili se da se školujemo, izgradimo nešto. Ako smo nešto naučili, to je da nikad ne treba odustajati. Srebrenica je mjesto za koje se vrijedi boriti, jer se time borim za svoju djecu, kao i za svu ostalu djecu koja se rađaju ovdje, a ima ih, hvala Bogu”, ističe Hodžić.

Merisa Salihović živi na samoj granici sa Srbijom, na rijeci Drini, u mjestu Skelani. Merisa i njen suprug Jasmin bili su vrsni sportisti. Jasmin je atletičar koji je 2004. godine predstavljao Bosnu i Hercegovinu na Olimpijadi u Atini, a Merisa je bila reprezentativka i prvakinja BiH u atletici, kao i dvostruka prvakinja Balkana za juniore. Danas žive u Skelanima i roditelji su dvoje djece.

“Kada je u pitanju politički život žena kod nas i šire, mislim da se nekako nalazimo u podređenom položaju. Smatram da uopće ne bi trebalo biti tako. Mislim da je jako važno da se žene osvijeste i da budu sigurne u sebe i svoje sposobnosti da mogu nešto bolje napraviti za sredinu u kojoj djeluju. Tako je i meni trebalo neko vrijeme, pa i godine, da shvatim da je ipak bitan angažman i da se moram nekako pokrenuti, što je rezultat mog angažmana na lokalnim izborima u Srebrenici ove godine. Kao bivši sportista, mislim da imam još tog borbenog duha u sebi i da ću ovo iznijeti do kraja na pravi način. Kao što je rekla Margaret Thacher: ‘U politici, ako hoćeš da se nešto kaže, traži to od muškaraca. Ako hoćeš da se nešto napravi, traži to od žena.’ U skladu s tim, očekujem da žene i nakon izbora imaju značajnu ulogu u kreiranju društveno-političkih prilika”, smatra Salihović, koja je po zanimanju tehnolog.

Jedna od onih koja se takođe uključila i politički djeluje jeste i Hanka Vejzović. Majka dvoje djece i socijalna radnica po zanimanju smatra da se kroz političko djelovanje može mnogo toga uraditi korisnog. “Mi ovdje u politiku ne smijemo i ne trebamo ulaziti zbog nekog ličnog interesa. Obzirom da radim kao socijalni radnik, dobro znam potrebe stanovništva i sve probleme s kojima se susreću. Kroz Skupštinu sutra bi moglo da se radi mnogo toga. S druge strane, ja sam majka, znam šta mojoj djeci treba da imaju ljepši život ovdje. Zbog svega toga, možda bi trebalo ženama prepustiti da one vode politiku ovdje, pa bi sigurno brzo vidjeli rezultate”, smatra Vejzović. Arifana Pašalić davne 2002. godine vratila se u Srebrenicu, gdje i danas živi sa porodicom. Od prvih dana povratka do danas put nije bio lahak, ali Arifana kaže da su žene mnogo dale Srebrenici, pa su se i u političkom djelovanju pokazale kao odgovorne.

“Ono što treba Srebrenici jeste nova snaga, novi pristup i put. Moramo iskoristiti sve ono što imamo, od turističkog, privrednog potencijala, do života običnog čovjeka. Žena u političkom djelovanju je ta koja može i treba da učestvuje, da da svoj doprinos, snagu i upornost kako bi Srebrenica imala svjetliju budućnost. Ono zbog čega sam se ja opredijelila za politički angažman je trenutno stanje u Srebrenici, sivilo, nazadovanje, politika represije, negiranja Genocida, provociranja, politika ličnog interesa i neadekvatnih rješenja za budućnost Srebrenice”, mišljenja je Pašalić.

Za mlade se obično vežu “izlizane” floskule da su neaktivni u društvu, da ih ne zanimaju dešavanja oko njih. Međutim, u Srebrenici to nije slučaj. Primjer je Semina Smajić. Studentica je Medicinskog fakulteta u Tuzli, u Srebrenicu se s porodicom vratila kao djevojčica. Kaže da je odlučila zakoračiti u svijet politike baš zbog toga što je mlada i živi u gradu koji nosi svoj teret na leđima. “Svjesna sam činjenice da u Srebrenici nije idealno, da smo u proteklom periodu nazadovali, i to je dovoljno jak motiv da budem dio društvenog i političkog života. Mladi traže više od života, pa nerijetko i odlaze. S druge strane, vjerujem u snagu mladih, obrazovanih i sposobnih ljudi koji mogu i moraju promijeniti trenutno stanje. Srebrenici se mora vratiti dostojanstvo, nekadašnji sjaj, i život, prije svega. Meni odlazak iz mog grada nije opcija. Svim mladima treba pružiti priliku. U djeci i mladima je snaga budućnosti Srebrenice. Politike i političari dolaze i prolaze, a Srebrenica ostaje”, poručuje Smajić.

Tifa, Mirela, Merisa, Hanka, Arifana, Semina samo su neke od žena koje su uključene u politička dešavanja u Srebrenici. Ima ih još mnogo, kako u Srebrenici tako i u drugim mjestima Podrinja. To je mlada, hrabra, obrazovana generacija koja je spremna na izazove današnjice

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!