U Indoneziji vlada veliki interes za turistička putovanja u našu zemlju

Bosne i Hercegovine u Jakarti trenutno realizira i pripremne aktivnosti za posjetu Bosni i Hercegovini predstavnika uglednih turističkih agencija iz Republike Indonezije, s ciljem direktnog uvida u turističku ponudu Bosne i Hercegovine i poduzimanjem konkretnih koraka za realizaciju aktivnosti intenzivnijeg prisustva na turističkom tržištu naše zemlje. Potrebno je naglasiti da je, pored kvalitetne i uspješne promocije turističkih potencijala BiH, neophodno imati kvalitetno i ozbiljno osmišljenu ponudu turističkih usluga”

Razovarao: Edib KADIĆ

Mehmed Halilović započeo je karijeru 1997. godine kao komandir voda u Rendžerskom bataljonu, brigada Federalnih snaga reakcije Vojske Federacije BiH. Zatim je od 2003. na funkciji oficira za vezu s međunarodnim snagama i organizacijama u BiH i oficira za odnose s javnošću u Odjelu za civilno-vojnu saradnju. Od 2008. ekspert je u oblasti reforme sektora sigurnosti u Regionalnom centru za sigurnosnu saradnju (RACVIAC), Zagreb, Republika Hrvatska. U činu majora radi u Operativnoj komandi Oružanih snaga BiH, a nakon izlaska iz aktivne vojne službe uspješno upravlja privatnom kompanijom “Bosnian Dream” d. o. o., Sarajevo. Bio je ambasador Bosne i Hercegovine u Kuvajtu, a danas vrši funkciju ambasadora Bosne i Hercegovine u Republici Indoneziji.

STAV: Indonezija se nalazi na drugom kraju svijeta, ali to ne znači da nije moguća intenzivna saradnja s Bosnom i Hercegovinom. Kako se ona može ostvariti na polju turizma, a kako na polju privredne razmjene?

HALILOVIĆ: Republika Indonezija država je koja se nalazi u regiji Jugoistočne Azije i geografski je dosta udaljena od Bosne i Hercegovine, što na određeni način jeste ograničavajući faktor kada govorimo o međusobnoj saradnji. S druge strane, taj vid ograničenja u eri globalne ekspanzije modernih komunikacija u svim oblastima ekonomskog i društvenog života nije presudan u razvoju međusobnih odnosa ukoliko postoji zajednički interes, koji u ovom slučaju sve više dobija na značaju.

Saradnja u oblasti turizma i privredne razmjene između dviju prijateljskih zemalja proces je koji je započet uspostavom diplomatskih odnosa između Bosne i Hercegovine i Republike Indonezije i koji se neprekidno razvija u pogledu obima i kvaliteta s obostranom težnjom da se saradnja neprekidno intenzivira i obogaćuje.

Bosna i Hercegovina na globalnom je nivou prepoznata kao atraktivna turistička destinacija, tako da i u Indoneziji vlada veliki interes za turistička putovanja u našu zemlju.

Kada govorimo o privrednoj razmjeni između dviju zemalja, ona postoji i stalno se razvija s ogromnim neiskorištenim potencijalom za intenzivniji i kvalitetniji razvoj. Postoje, naravno, i objektivna ograničenja koja na određeni način usporavaju dinamiku privredne razmjene i koja se ogledaju u geografskoj udaljenosti, ali i zahtjevima velikog indonežanskog tržišta na kojem su najprisutnije najveće ekonomije svijeta. Postoje također i ograničenja u vidu nepostojanja većeg broja bilateralnih sporazuma između dviju zemalja koje je Bosna i Hercegovina inicirala, ali do njihovog sklapanja još uvijek nije došlo, što je prevashodno uzrokovano složenim zakonodavstvom Indonezije. Bez obzira na sva ograničenja, postoji mnogo prostora za unapređenje privredne razmjene koje se realno može postići ozbiljnim zajedničkim nastupom bh. kompanija na tržištu Indonezije ponudom roba i usluga koje su posebno interesantne za indonežansko tržište.

STAV: Šta konkretno ima Indonezija za ponuditi BiH, a šta BiH Indoneziji?

HALILOVIĆ: Prije konkretnog odgovora na ovo pitanje potrebno je nakratko se osvrnuti na strukturu ponude i potražnje Republike Indonezije na nivou globalnih tržišnih tokova. Glavni izvozni proizvodi Indonezije jesu: mineralna goriva, životinjska ili biljna ulja (uključujući palmino ulje), električni aparati, guma…, dok su s druge strane glavni uvozni proizvodi: mineralna goriva, kotlovi, strojevi i oprema, električni strojevi, proizvodi od željeza i čelika i prehrambeni proizvodi. Poštujući ove činjenice o ponudi i potražnji indonežanskog tržišta, možemo donijeti zaključak o tome šta konkretno dvije zemlje mogu ponuditi jedna drugoj u smislu privredne saradnje i robno‑trgovinske razmjene. U skladu s tim, možemo konstatirati da je spektar međusobne ponude dviju prijateljskih zemalja zaista širok i ohrabrujuće je da je obostrani interes u porastu, što vodi konkretnim koracima na jačanju saradnje u oblastima gdje ona postoji kao i interes obiju zemalja da se saradnja proširi na oblasti u kojima ona do sada nije uspostavljena na nivou koji zavređuje. Potrebno je naglasiti i područja saradnje za koja Indonezija pokazuje konkretan interes i koji se ogleda u zainteresiranosti indonežanskih kompanija za saradnju s turističkim agencijama u BiH, saradnju s kompanijama iz BiH u oblasti industrijske trgovine, izgradnje stambenih i nestambenih objekata, saradnje na industrijskim projektima, projektima izgradnje elektrana i dr. Nadalje, saradnju u oblasti odbrambene tehnologije i nastup kompanija iz BiH na tržištu ove zemlje, kao i za saradnju u proizvodnji odjeće i proizvoda hemijske industrije, saradnju s firmama iz BiH koje bi bile u stanju zajedno s firmama iz Indonezije raditi na prodaji određenih proizvoda na tržištu Evrope (kahva, duhan, poljoprivredni proizvodi i sl.), te saradnju i povezivanje malih i srednjih preduzeća BiH i Indonezije

Oblasti u kojima bi kompanije iz Bosne i Hercegovine mogle napraviti dugoročan plasman na tržište Indonezije odnose se na plasman turističkih usluga za tržište Indonezije (posebno usluga zdravstvenog turizma), saradnju u oblastima energetike i javnih radova, trgovine, agroindustrije, inžinjeringa, proširenje saradnje u oblasti namjenske industrije, angažman kompanija iz BiH u izgradnji 19 novih termoelektrana u Indoneziji, ponudu posredovanja bh. kompanija u snabdijevanju evropskog tržišta indonežanskim papirom, snabdijevanje indonežanskog tržišta mlijekom i mesom, s obzirom na to da Indonezija svoje potrebe za oko 80% mlijeka i 60% crvenog mesa zadovoljava iz uvoza te plasman halal-proizvoda iz BiH, s obzirom na činjenicu da je Indonezija najveće halal-tržište na svijetu, koje je izuzetno lukrativno, a BiH ima široku ponudu takvih proizvoda.

STAV: Imate li konkretne ideje ili način na koji promovirate turističke potencijale BiH?

HALILOVIĆ: Ambasada Bosne i Hercegovine u Jakarti neprekidno poduzima aktivnosti na promociji turističke ponude naše zemlje. U tom je cilju krajem februara i početkom marta 2019. godine, u saradnji s institucijama Republike Indonezije, organizirana sedmodnevna posjeta novinara iz najtiražnijih indonežanskih medija Bosni i Hercegovini. Posjeta je realizirana na način da je novinarima omogućen obilazak najznačajnijih turističkih atrakcija naše zemlje u cilju njihovog upoznavanja i prezentiranja široj javnosti Republike Indonezije.

Ambasada Bosne i Hercegovine u Jakarti trenutno realizira i pripremne aktivnosti za posjetu Bosni i Hercegovini predstavnika uglednih turističkih agencija iz Republike Indonezije, s ciljem direktnog uvida u turističku ponudu Bosne i Hercegovine i poduzimanjem konkretnih koraka za realizaciju aktivnosti intenzivnijeg prisustva na turističkom tržištu naše zemlje.

Potrebno je naglasiti da je, pored kvalitetne i uspješne promocije turističkih potencijala BiH, neophodno imati kvalitetno i ozbiljno osmišljenu ponudu turističkih usluga kako bi se, na obostranu korist, realizirali projekti iz ove oblasti.

STAV: Koji je geostrateški potencijal Indonezije u Aziji, na koji je način ta zemlja pozicionirana naspram drugih u svom širem okruženju, a tiče se privrede, vojne moći, politike…?

HALILOVIĆ: Geostrateški potencijal Indonezije definira se elementima koji ga komparativno određuju u odnosu na okruženje u kojem je taj potencijal pozicioniran. Indonezija s populacijom od preko 260 miliona stanovnika predstavlja četvrtu najmnogoljudniju državu na svijetu. Strateški značaj geografskog položaja Indonezije određuje činjenica da se Indonezija nalazi na najznačajnijoj plovnoj raskrsnici svijeta, odnosno da indonežanske teritorijalne vode predstavljaju najkraću plovnu vezu između Indijskog i Tihog okeana kao dva strateški najbitnija mora svijeta. Poseban značaj geostrateškom pozicioniranju Indonezije daje ostrvska struktura njene teritorije koja predstavlja najveći arhipelag na svijetu. Izvještaj o svjetskim investicijama Indoneziju navodi kao najveću ekonomiju u Jugoistočnoj Aziji koja ima brojne mogućnosti za ulaganja i dalji razvoj. Indonezija u skladu s ostalim potencijalima raspolaže i respektabilnim oružanim snagama, koje predstavljaju faktor stabilnosti kako na unutrašnjem, tako i na vanjskopolitičkom planu. U tom smislu je značajno napomenuti da je Indonezija jedna od zemalja s najznačajnijim učešćem svojih trupa u okviru UN mirovnih misija širom svijeta. Na vanjskopolitičkom planu Indonezija od vremena formiranja Pokreta nesvrstanih važi za državu koja se zalaže za mirno rješavanje svih nesporazuma na međunarodnom planu. Takav vanjskopolitički kurs Indonezija je zadržala i u eri globalizacije, posvećujući veliku pažnju održavanju mira i stabilnosti regije Jugoistočne Azije i jugozapadnog Pacifika svojim angažmanom u okviru ASEAN-a i Foruma za dijalog jugozapadnog Pacifika. Indonezija održava dobrosusjedske odnose sa svim zemljama koje je okružuju. Među njima nema značajnijih nesuglasica niti teritorijalnih pretenzija, a neriješena granična pitanja nastoje se riješiti mirnim putem. ASEAN je prioritet indonežanske vanjske politike. Indonezija je posvećena svom mjestu i ulozi u okviru ASEAN-a, te nastoji što više doprinijeti ekonomskom razvoju i jedinstvu Jugoistočne Azije.

STAV: Indonezija je većinski muslimanska zemlja, ima li problema s radikalizmom i kako rješava pitanja svojih manjina, primjerice hindusa i budista?

HALILOVIĆ: Poznata je činjenica da je Indonezija zemlja s najvećim brojem muslimana na svijetu, mada nije islamska država. Religijska struktura stanovništva Indonezije sljedeća je: muslimani 87,2%, protestanti 7%, rimokatolici 2,9%, hindusi 1,7%, ostali 0,9 (uključujući nudiste i konfučijance), vjerski nedeklarirani 0,4%. Upražnjavanje vjere zagarantirano je Ustavom, ali je ograničeno na šest religija, pri čemu je postulat vjera u Boga, te se ateizam ne priznaje. Osnova djelovanja državna je ideologija Pancasila sa svojih pet stubova: vjera u jednog Boga, poštivanje ljudskog dostojanstva, nacionalno jedinstvo, demokratija preko konsenzusa i socijalna pravda.

Iako indonežanski Ustav garantira slobodu vjeroispovijesti, brojni nacionalni i lokalni zakoni u određenoj mjeri narušavaju ustavnu zaštitu vjerskih manjina. Pravnim aktom protiv zlostavljanja vjerskih manjina iz 1965. (Zakon protiv bogohuljenja) sankcionira se “devijantna” vjerska praksa, što je na neki način poslužilo kao izgovor za diskriminaciju pojedinih vjerskih manjina.

Administracija bivšeg predsjednika bila je izložena kritici zbog neuspjeha u zaštiti prava vjerskih manjina. Nakon dolaska na vlast novog predsjednika pojavila se nada za vraćanjem reputacije Indonezije kao tolerantne i pluralističke zemlje s većinskim muslimanskim stanovništvom. Najavljeni su planovi za donošenje novog zakona koji tretira ovu materiju uz ocjenu stručne javnosti da je to obećavajući korak samo ukoliko Zakon o bogohuljenju iz 1965. bude opozvan.

STAV: Prije funkcije ambasadora u Indoneziji Vi ste bili ambasador u Kuvajtu. Zasigurno ste upoznati s trendom od prije par godina kada smo bilježili želju bogatih arapskih zemalja da ulažu i posjećuju BiH. S obzirom na polemike i medijske insinuacije o namjerama arapskih ulagača, imate li Vi informacije zašto im je BiH bila privlačna?

HALILOVIĆ: Zainteresiranost građana i kompanija iz arapskih zemalja za turističku i privrednu ponudu Bosne i Hercegovine o kojoj govorite vezala se uglavnom za mogućnost osiguranja povoljne i relativno jeftine turističke destinacije za klijentelu niže srednje i srednje klase iz arapskih zemalja. Povoljne cijene nekretnina za potrebe odmora i ekonomske pogodnosti kvalitetnog i jeftinog odmora bile su odlučujuće za interes arapskog tržišta za našu zemlju. Ukoliko analiziramo prirodu potražnje, lahko ćemo zaključiti da se potražnja ograničila na kupovinu nekretnina za odmor, ulaganja u izgradnju turističkih kapaciteta čiji bi većinski vlasnici bile kompanije iz arapskih zemalja, a korisnici usluga državljani arapskih zemalja. Značajnija ulaganja u proizvodne i uslužne djelatnosti Bosne i Hercegovine skoro da nisu ni zabilježena. Pored svih polemika i medijskih insinuacija o kojim govorite, koje su, po mom mišljenju, bile usmjerene na pokušaj da se pažnja s bh. ponude skrene na ponudu susjednih zemalja, interes je bio i ostao isključivo baziran na ekonomskim razlozima i težnji da se iskoriste pogodnosti koje u tom smislu nudi naša zemlja.

STAV: Kako su oni doživjeli propagandu koja se vodila protiv njih i je li jenjavanje njihovog interesa za BiH rezultat kampanja koje su se vodile?

HALILOVIĆ: S obzirom na to da govorimo o turističkim i privrednim aktivnostima, tu postoje jasna pravila poslovanja i nema mjesta sentimentalnosti bilo koje vrste. Ukoliko ste zainteresirani za ulaganja i poslovne projekte, ono što vas privlači ili odbija od poslovanja isključivo je mogućnost ostvarivanja željenih poslovnih benefita. Ako u tom smislu iz bilo kojih razloga niste u mogućnosti da to ostvarite, neminovno je da će vaš interes za poslovanje slabiti i tražit ćete mogućnost za efikasno poslovanje u ekonomski povoljnijem okruženju. Po meni su to ključni razlozi za slabljenje interesa za ponudu Bosne i Hercegovine, a ne antipropaganda kojoj smo, istini za volju, svjedočili i kojoj još uvijek svjedočimo. Razloge koji su doveli do slabljenja interesa za Bosnu i Hercegovinu potrebno je tražiti isključivo u kvalitetu ponude i konkretnih aktivnosti na privlačenju stranih investicija, kao i u određenoj mjeri nerealnih i ponekad megalomanskih zahtjeva potencijalnih investitora. Tome je, naravno, doprinijelo i nepostojanje neophodnih zakonskih i proceduralnih rješenja koja kreiraju ozbiljno poslovno okruženje, a za to razloge možemo potražiti u složenosti ekonomskih i drugih odnosa unutar Bosne i Hercegovine.

 

PROČITAJTE I...

“Jedan dio ćemo finansirati i voditi mi iz Tuzlanskog kantona, a to je do Karaule, do tunela, a dalje onaj dio koji pripada Sarajevskom kantonu vodit će Vlada Kantona Sarajevo. Za to su odvojena sredstva u iznosu od 60 miliona KM. Ako ne bude prevelikih zahvata što se tiče tunelske izgradnje, koja je malo sporija, očekujem da ćemo u ovom periodu od tri do tri i po godine uraditi najveći dio posla”

Nacionalističko nastojanje Hrvatske da Bosnu i Hercegovinu, u prvom redu bošnjačku politiku, prikaže Evropi i svijetu u najgorem mogućem svjetlu počiva na jasno postavljenoj strategiji, čiji je osnovni cilj dobijanje prava na direktno uplitanje u unutarbosanska pitanja, pod izgovorom da će Hrvatska na taj način zaštititi Evropu od militantnih Bošnjaka, koji su skloni terorizmu i radikalizmu

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!