Tvrdnje o izdaji Goražda školski su primjer nepoznavanja geografije

Neki su lokalni političari, ne mireći se s činjenicom da ne mogu dobaciti do krupnih i strateških međunarodnih projekata, jer se njima bave državne institucije, pokušali po ko zna koji put unijeti nered u javni prostor i prikazati stvari naopako. U osnovi dezinformiranja građana Bosne i Hercegovine bila je teza kako dogovorene trase predstavljaju “izdaju Goražda i Sandžaka”, uz koju je išao i poziv svim patriotskim snagama da to ne smiju dozvoliti

Piše: Elvir RESIĆ

 

Priča o povezivanju Sarajeva i Beograda modernim cestama polahko dobija jasnije obrise. Sama ideja rođena je sredinom 2017. godine u trilateralnim razgovorima predsjednika Turske, Bosne i Hercegovine i Srbije. Načelno, Turci su već tada obećali da će podržati cijeli infrastrukturni projekt, i to jednim dijelom grant-sredstvima, dok bi se najveći dio novca za izgradnju osigurao kroz povoljan kreditni aranžman, a novac bi vraćali korisnici projekta, odnosno Bosna i Hercegovina i Srbija. Tada je i u Bosni i Hercegovini i u Srbiji postojala izvjesna rezerva prema čitavoj zamisli, a dio javnosti izražavao je sumnju da će do realizacije projekta uopće doći.

Prije osiguranja finansijskih sredstava za ovako veliki posao, trebalo je ispuniti još jedan preduvjet, zajednički utvrditi trasu na kojoj će se autoput graditi. Srbija je, barem deklarativno, od samog početka pristajala na svaku opciju, dok su u Bosni i Hercegovini postojala dva različita pristupa. Bošnjačka politika insistirala je da trasa puta ide preko Tuzle i Bijeljine, što je bilo prihvatljivo i Savezu za promjene, dok su predstavnici entiteta RS, prije svega Dodik i njegov SNSD, zahtijevali da se Sarajevo i Beograd povežu preko Rogatice i Višegrada.

Kako se volja entiteta prilikom cestogradnje ovog tipa ne može ignorirati, odnosno ništa nije moguće graditi bez pristanka vladajuće strukture u RS-u, odlučeno je da se cestovno povezivanje Sarajeva i Beograda obavlja na dvije trase, odnosno da se u okviru istog projekta gradi autocesta od Sarajeva prema sjeveroistoku, na relaciji Zenica – Tuzla – Brčko – Bijeljina – Kuzmin (koji se nalazi na autocesti Zagreb – Beograd), i brza cesta od Sarajeva prema istoku, na relaciji Sarajevo – Rogatica – Višegrad – Požega (koja se nalazi na Koridoru 11, koji će, kada bude završen, povezati Beograd i Crnu Goru).

Iako su razgovori od početka praćeni s nevjericom, jer se sve činilo prilično daleko i nerealno, na predviđenoj trasi konkretne aktivnosti već su započete, doduše, sa srbijanske strane. Sredinom decembra prošle godine Vlada Srbije potpisala je prvi komercijalni ugovor s turskom građevinskom kompanijom “Taşyapı” koji se odnosi na izgradnju dionice između Kuzmina i Sremske Rače, u dužini od 18 kilometara. Početak radova, u vrijednosti od 250 miliona eura, planiran je za 2020. godinu.

S bosanske strane čekao se unutrašnji dogovor oko određivanja trase kroz Bosnu i Hercegovinu, u kojem su trebali učestvovati predstavnici entiteta, Brčko Distrikta i Bosne i Hercegovine. Taj dogovor o određivanju trasa na kojima će se, kada se definira način finansiranja, te osiguraju sredstva za projektiranje i početak radova, graditi autoput, odnosno brza cesta, konačno je finaliziran prošle sedmice. Prema onome što je javnosti poznato, moderna saobraćajnica koja će povezivati Beograd i Sarajevo, dva značajna regionalna centra, ali i Koridor Vc s Koridorom 11, gradit će se u dva kraka, i to na relaciji Sarajevo – Zenica – Tuzla – Brčko – Bijeljina – Beograd u formi autoputa, a drugi na relaciji Sarajevo – Rogatica – Višegrad – Požega, kao brza cesta koja će se uključiti na srbijanski autoput u izgradnji.

Oba kraka zajedničkog projekta najdužim dijelom gradit će se kroz Bosnu i Hercegovinu. Dionica istočnog kraka od Sarajeva do granice sa Srbijom duga je približno 130 km, dok je ostatak kroz Srbiju do uključivanja na Koridor 11 dug sedamdesetak kilometara. Dužina sjevernog kraka kroz Bosnu i Hercegovinu, od Zenice do Bosanske Rače, iznosi 240 kilometara. Tako će Sarajevo i Zenica biti povezani s Tuzlanskom, najmnogoljudnijom i industrijski najrazvijenijom bosanskohercegovačkom regijom. Kako stvari stoje, ako izgradnja zaista počne, benefiti za bosanskohercegovačku ekonomiju i općenito naše društvo bit će ogromni.

Međutim, neki lokalni političari, ne mireći se s činjenicom da ne mogu dobaciti do krupnih i strateških međunarodnih projekata, jer se njima bave državne institucije, pokušali su po ko zna koji put unijeti nered u javni prostor i prikazati stvari naopako. U osnovi dezinformiranja građana Bosne i Hercegovine bila je teza kako dogovorene trase predstavljaju “izdaju Goražda i Sandžaka”, uz koju je išao i poziv svim patriotskim snagama da to ne smiju dozvoliti. Na ovom mjestu ne treba se baviti bilo čijim populističkim istupima, ali je korisno navesti nekoliko činjenica koje će javnosti pomoći da objektivno sagleda cijeli projekt, jedan od najznačajnijih u poslijeratnom razvoju Bosne i Hercegovine.

Prije svega, u svojoj osnovi projekt cestovnog povezivanja Beograda i Sarajeva nije podrazumijevao direktno povezivanje sa Sandžakom, iako bi to, itekako, za Bošnjake u cjelini bilo strateški važno. Međutim, izgradnjom brze ceste koja će ići preko Višegrada, svima onima koji putuju za Sandžak (Priboj, Prijepolje, Sjenicu, Novi Pazar i dr.) putovanje će biti uveliko olakšano i u određenoj mjeri skraćeno. Naime, neki gradski centri u Sandžaku bit će od brze ceste udaljeni manje od trideset kilometara. Priboj, kao najzapadniji grad u srbijanskom dijelu Sandžaka, na brzu cestu će se moći spajati kod Dobruna, od kojeg je udaljen svega 26 kilometara, dok će se putnici iz Sjenice na brzu cestu za Sarajevo uključivati kod Požege, nakon stotinjak kilometara vožnje. Ipak, kvalitetno i efikasno povezivanje Bosne i Hercegovine sa Sandžakom bit će riješeno tek s izgradnjom autoceste ili brze ceste koja bi povezala Sarajevo, Novi Pazar, Prištinu i Skoplje.

Tvrdnje o tobožnjoj izdaji Goražda time što će se graditi cesta prema Višegradu školski su primjer diletantizma i nepoznavanja geografije. Svako ko je redovno išao u školu zna da je Goražde od predviđene trase udaljeno svega desetak kilometara. Jedini grad u Federaciji BiH na Drini s predviđenom trasom bit će spojen u mjestu Ustiprača, naseljenom pretežno Bošnjacima povratnicima. Cesta će dalje ići preko dominantno bošnjačkog mjesta Međeđa, koje je od Višegrada, stare i nadaleko poznate bosanskohercegovačke čaršije, udaljeno petnaest kilometara. A u blizini Međeđe odvaja se sadašnji put koji preko Rudog, najistočnijeg bosanskog gradića, vodi prema Sandžaku. Također, imamo li u vidu da su već započete aktivnosti na izgradnji saobraćajnice koja će direktno povezati Sarajevo i Goražde i značajno skratiti dosadašnju vezu između ova dva grada, sasvim je jasno da Goražde ne samo da nije ostavljeno na margini saobraćajne infrastrukture nego će prvi put otkako postoji na adekvatan način biti povezano s ostatkom Bosne i Hercegovine, prije svega sa Sarajevom.

U narednim mjesecima bit će definiran način finansiranja cijelog projekta, odnos grantovskih i kreditnih sredstava, nakon čega će sve biti mnogo jasnije. Kako god bude, entitetska preduzeća zadužena i nadležna za gradnju cesta i autocesta određivat će koje će dionice biti prve izgrađene, što će zavisiti i od funkcionalne opterećenosti i frekvencije vozila. U tom slučaju, ne treba sumnjati da će investitori u Federaciji BiH za prvu fazu radova odabrati najpotrebniju dionicu na sjevernom kraku, koja će Tuzlu povezati sa Zenicom, a samim tim i sa Sarajevom.

PROČITAJTE I...

Da li će u Srbiji ikad nadvladati demokratski duh i realan i pravedan način političkog razmišljanja? Da li će nacionalnu prepotentnost, isključivost i agresivnu nabusitost u smislu “ja najveći, ja najjači” ikada zamijeniti demokratski i racionalni pristup krucijalnim pitanjima koja su bitna i od egzistencijalne važnosti ne samo za srpski narod u susjednim državama već i za nesrpske narode u Republici Srbiji

Vrijeme je pokazalo da ambicioznim pojedincima unutar SDA ne možete pomoći time što ste korektni i poštujete ih, nego ih morate naučiti da se kreću u zadanom okviru koji je definiran Statutom stranke i važi za svakog unutar SDA. U procesu kandidiranja za predstojeći Kongres SDA učešće su uzeli gotovo svi općinski, regionalni i kantonalni odbori, tako da je podrška koju ima predsjednik SDA rezultirala jedino njegovom kandidaturom za predsjednika stranke

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • Amir Čamdžić 12.03.2019.

    Ukoliko je suditi po brzini kojom se gradi autoput Vc , za 19 godina 100 kilometara, na tu brzu cestu će se čekati 100 godina. Dok se izgradi i ako se izgradi autoput Vc trebaće narednih 50 godina, pa onda “laganini” na “brze ceste”. Možda praunuci i to dočekaju, ako uopšte budu tu da vide i “to čudo”.

    Odgovori
  • Hamo Delta 12.03.2019.

    Mislim da jedino ima smisla koridor preko Goražda i Rudog. Sve ostalo je samo izlazak u susret neprijateljima ove zemlje. Najradije bih napravio Bosanski zid visok toliko da ga ni avion nemože preletjeti. Sa te strane je oduvjek Bosni dolazilo samo zlo i čemer.

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!