Tvorac “Balkan Jazza” ne prestaje svirati

Rodio se 14. listopada 1931. godine u Jajcu, odrastao u plodnoj klimi nakon Drugog svjetskog rata u Beogradu, da bi se već pedesetih otisnuo u svijet. Prvo u Njemačku, a onda u SAD i, napokon, po cijelom dunjaluku (posebno je popularan u Japanu). Svirao je trubu i krilni rog, skladao za različite sastave, surađivao s najboljima od najboljih, snimio više stotina ploča

Piše: Ognjen TVRTKOVIĆ

Dok pišem ovaj tekst, u počast jednom od najvećih umjetnika s ovih prostora, jazz-trubaču, kompozitoru i vođi malih sastava i velikih orkestara, on, Duško Gojković, radno i veselo proslavio je 88 godina nastupom sa svojim “Big Bandom” u jednom od minhenskih jazz‑klubova. A da sve ne bude konvencionalno, svoju dominaciju potvrdio je i novim diskografskim izdanjem, potom knjigom, u kojoj su skupljene neke od njegovih najvažnijih kompozicija, uz slavodobitnički koncert u Beogradu, kad je 7. listopada, u prekrasno rekonstruiranom Domu sindikata, sada nazvanom Kombank dvorana, nastupio u okviru programa 51. BEMUS-a s “Big Bandom” RTV Srbije i sa svojim kolegom i dugogodišnjim suputnikom trubačem Stjepkom Gutom.

Krenimo redom. Gojković se rodio 14. listopada 1931. godine u Jajcu, odrastao je u plodnoj klimi nakon Drugog svjetskog rata u Beogradu, da bi se već pedesetih otisnuo u svijet. Prvo u Njemačku, a onda u SAD i, napokon, po cijelom dunjaluku (posebno je popularan u Japanu). Svirao je trubu i krilni rog, skladao za različite sastave, surađivao s najboljima od najboljih, snimio više stotina ploča, od kojih su mnoge doživjele sjajne kritike. Bitno je i ovo: Gojković je razvio specifičan skladateljski opus u kojem su se mnoge od tema, aranžmana i izvedbi temeljile na balkanskom folkloru. Za nas vrlo važno, i na onim premisama koje su bile karakteristične za rodnu mu Bosnu i Hercegovinu.

Uzmimo zato u ruke opsežnu knjigu njegovih skladbi koju je pod nazivom Dusko Goykovich’s Songbook (uvodni tekst mu piše njegov kolega po instrumentu Stjepko Gut) izdala organizacija “Dusko Goykovich Jazz Intitiative”, koja se brine o njegovoj zaostavštini. U pet poglavlja ona otkriva, barem djelomično, širinu i ljepotu njegova opusa. Pa su tu na početku Balade i lagana tempa s temama u kojima pokazuje njegovu izrazitu melodijsku inventivnost i, rekli bismo, balkansku melankoliju, potom slijedi odjeljak sa skladbama temeljenim na bluesu – tom bitnom sastojku jazza, pa Bebop Citty, kad odaje poštovanje spram bebopa, modernog jazza u kojem je i sam odrastao i formirao se, te Latin Department, kada se obraća još jednoj od svojih ljubavi – latinoameričkoj muzičkoj zaostavštini. U mnogima od tih skladbi otkrivamo neke od njegovih ljubavi – mnoge od njih nose toponime iz rodne mu domovine, potom su tu i posvete velikim glazbenicima s kojima je tokom svoje sedam desetljeća duge karijere imao čast surađivati, sve u stilu “tko je tko u jazzu”.

Za nas Bosance (i Hercegovce) najzanimljiviji je odsjek onaj u kojem sklapa neke od svojih radova temeljenih na balkanskom folkloru (folklorima točnije) i ono što on formulira pod nazivom “Balkan Jazz”. Tako će on 1967. godine za etiketu “Philips” snimiti dugosvirajuću ploču Swinging Macedonia sa stelarnim sektetom s kojim na briljantan način formulira kako bi to mogao zvučati spoj modernog jazza s elementima balkanske muzike. Ta će ploča kasnije doživjeti više reizdanja i predstavljati temeljni artefakt nečega što će se kasnije nazivati raznim imenima – “svjetska glazba” i tako dalje.

A među ponuđenih deset skladbi jeste i obrada poznate sevdalinke Bembaša / Bembasha u njegovoj verziji, koju ćemo naći i u nedavno izašloj notnoj ediciji. No, Gojković se rijetko odlučuje da kao osnovu za svoju verziju “Balkan Jazza” koristi već poznate narodne pjesme. On će prije svega baratati s različitim melodijskim obrascima, neparnim makedonskim metrima i drugim karakteristikama da bi stvorio potpuno nove skladbe. Ali Doboy se temelji na sevdalinci Mujo kuje, dok je skladba Bosna Calling njegova originalna tema, čiji će naslov nastati tako što će u jednom selu na otoku Hvaru, gdje je imao ljetnu kuću, netko nazvati ured mjesne zajednice, u kojoj je u to vrijeme jedino postojala telefonska linija, i, kad su pitali “tko zove”, odgovorili su “Bosna zove”.

Osam njegovih tema temeljenih na balkanskom folkloru nalazimo ujedinjene na CD-u Sketches of Yugoslavia / A Balkan Jazz Suite. Ona, naravno, asocira na antologijsku ploču kolege mu po instrumentu Milesa Davisa Skatches of Spain, koji ju je 1960. godine snimio i izdao za “Columbia Records”, surađujući sa sjajnim aranžerom Gilom Evansom.

U ovom slučaju Gojković poziva na suradnju aranžera i skladatelja filmske glazbe Hansa Hammerschmida, koji je skladbama dao simfonijski prizvuk koristeći pri tomu limene i drvene duhače iz NDR Radioorkestra “Hannover”, gdje su snimci i nastajali tijekom 1973. i 1974. godine uz suradnju s kvartetom koji vodi Duško Gojković. Tek nanovo otkriveni snimci pokazuju Duška tih godina u sjajnoj sviračkoj formi, a suradnja sa sinfonijskim orkestrom dat će njegovim “folklornim” temama popuno novu dimenziju. Izdanje je to njegove matične etikete “ENJA Records”, koju vodi godinama neumorni Matthias Winckelmann, čovjek koji je iznimno mnogo učinio za karijeru našeg trubačkog asa. Bosna Calling drugi je od osam stanova među kojima su i East of Montenegro, Pannonia, Balkan Dance i druge.

Nedavno je beogradski koncert pokazao da Duško Gojković, usprkos visokoj starosnoj dobi, ne prestaje intrigirati vrhunskom svirkom. U sudaru s mlađim kolegama iz “Big Banda” RTV Srbije, od kojih je neke i sam odgajao, potvrdio se kao trubač i skladatelj svjetskih dometa. Isto vrijedi i za Stjepka Guta, s kojim će na kraju drugog dijela podijelili i scenu, da bi punu dvoranu digao na koncu na noge.

PROČITAJTE I...

Čuo sam kako u kafečajnicama u Novom Pazaru ljudi koji idu u tekije raspravljaju o alegorijskom značenju neke basne iz Rumijeve Mesnevije, iako među njima ima i šofera, građevinskih radnika i onih koje poezija nikada nije zanimala. Oni čitaju Rumija zato što ga doživljavaju kao svog duhovnog učitelja i on je za njih neprikosnoveni autoritet. Pjesnika koji ozbiljno shvata svoj poziv pisanje mora podsticati i na vlastito duhovno usavršavanje, i to je ono čime poezija vraća za sav trud”

Iako je naše primarno područje djelovanja ekonomija, smatramo da su kulturna dostignuća neizrecivo važna, te ih nastojimo afirmirati kao jedan od važnih stubova progresa našeg društva. Naša odluka da budemo partneri najveće književne nagrade u Bosni i Hercegovini “25. novembar” posljedica je takvog našeg stava.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!