Turizam u Bosni i Hercegovini: Mnogo je neispričanih priča

“Mi definitivno možemo mnogo toga ponuditi vezano za kulturno-historijsko naslijeđe, za prirodne ljepote, za sve ono materijalno i nematerijalno naslijeđe. Postoji niz neispričanih priča i oblasti u kojima možemo i moramo biti inovativniji, u smislu pakiranja turističkih proizvoda, inoviranja nastupa na tržištu... Moramo shvatiti da je turizam digitalna industrija, trebamo raditi više i sistematičnije u tom smislu jer nije dovoljno imati samo web-stranicu, Facebook i biti prisutan na Bookingu, potrebno je raditi mnogo više od toga. Treba nam sistemska promocija, dobro oblikovana i vezana za dobro upakirane inovativne turističke proizvode. Imamo mnogo potencijala, ali spor je proces pretvaranja potencijala u ekonomski vrijedan resurs”

 

Piše: Jakub SALKIĆ

Pitali su jednom nekog arapskog turistu zašto Arapi tako često biraju Bosnu i Hercegovinu da u njoj provedu svoj odmor. Njegov odgovor bio je da je Bosna i Hercegovina najbliže njegovom zamišljanju Dženneta – obilje zelenila, voća, rijeka, jezera, ugodna klima… Ako biste ga sada pitali može li “džennet” dosaditi, sigurno bi odgovor bio potvrdan.

Ono što o Bosni i Hercegovini i sami znamo jeste da ona ima divnu prirodu, predjele koji ostavljaju bez daha, bogato kulturno-historijsko naslijeđe, bogatu i zanimljivu gastronomiju. Ali šta to zaista znači? Ako banaliziramo stvari, možemo to izraziti ovako: imamo rižu, meso i kupus. Od toga možemo napraviti sarmu. U kontekstu turizma, sarma je turistički proizvod, a meso, kupus i riža nisu, oni su samo potencijal. Da bismo napravili sarmu u pravom smislu, ali i u ovom prenesenom, dakle turistički proizvod, potrebni su vještina, organizacija, ulaganje truda, vremena i novca.

Profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, stručnjak za marketing u turizmu Almir Peštek kaže da u BiH imamo niz razvijenih destinacija koje imaju jako dobro oblikovane turističke proizvode i koji relativno uspješno nastupaju na tržištu.

“Imamo Sarajevo, koje kao glavni grad samo po sebi privlači veći broj turista. U Sarajevu se oblikovala turistička ponuda koja se još može proširiti. Nama nedostaje inovacija, uvođenje novih turističkih proizvoda, mi iz godine u godinu slijedimo iste obrasce ponašanja. Sarajevo apsorbira više od 50 posto dolazaka i noćenja turista. Imamo Mostar, koji je na listi UNESCO‑a, što je fantastična stvar, jer je dokazano da destinacije koje su na UNESCO listi privlače veći broj turista. Međutim, ono što Mostar radi nije dovoljno, još nisu dobro kapitalizirali taj UNESCO znak. Imamo nacionalne parkove ‘Sutjeska’ i ‘Una’ ili Konjic, koji su dobar primjer pozicioniranja u outdoor, avanturističkom turizmu. Takav pristup jeste dobar za destinacije, ali Bosna i Hercegovina mora učiniti veliki zaokret. Niko ne brine o brendingu države, da se država promovira intenzivnije, pa da u paketu promoviramo destinacije unutar Bosne i Hercegovine. Nemamo taj pristup odozgo, sve se razvija odozdo, nemamo tijelo koje to može odozgo koordinirati, a to moramo uraditi jer države nastupaju na međunarodnom tržištu. Kad država ima dobar brend, onda i sve vezano za tu državu ima bolji tržišni nastup. To nam treba, treba nam drugačiji pristup, više struke, turizam je ozbiljna stvar, njime se moraju baviti stručnjaci. Mi definitivno možemo mnogo toga ponuditi vezano za kulturno-historijsko naslijeđe, za prirodne ljepote, za svo ono materijalno i nematerijalno naslijeđe. Postoji niz neispričanih priča i oblasti u kojima možemo i moramo biti inovativniji, u smislu pakovanja turističkih proizvoda, inoviranja nastupa na tržištu… Moramo shvatiti da je turizam digitalna industrija, trebamo raditi više i sistematičnije u tom smislu jer nije dovoljno imati samo web-stranicu, Facebook i biti prisutan na Bookingu, potrebno je raditi mnogo više od toga. Treba nam sistemska promocija, dobro oblikovana i vezana za dobro upakirane inovativne turističke proizvode. Imamo mnogo potencijala, ali spor je proces pretvaranja potencijala u ekonomski vrijedan resurs”, kaže Peštek.

Profesor Peštek spomenuo je još nekoliko destinacija koje izranjaju, u kojima se dešava taj organski razvoj turizma poput Jajca, Srebrenika, Blidinja i Jahorine.

Međutim, za ozbiljniji rast mora se pratiti šta struka kaže, moramo imati strateški pristup, destinacijski menadžment, da se zna ko upravlja destinacijama, moramo integrirati privatni i javni sektor. Umnogome, ovo što se dešava u turizmu rezultat je nastojanja privatnog sektora, a i privatnom sektoru moramo dati vjetar u leđa. Tu sada govorimo o ukupnom ambijentu za razvoj, treba olakšati vođenje posla. Imamo šumu nadležnosti, šumu propisa, imamo nedorečenu legislativu. Recimo, ruralna domaćinstva u Federaciji BiH izuzetno je teško registrirati i voditi zato što je regulacija takva, tu je pitanje turističkih vodiča, inspekcija… Mnogo je pitanja koja javni sektor mora oblikovati i posložiti”, kaže Peštek.

Prema njegovim riječima, promjena je neophodna jer ovaj organski pristup dugoročno nije održiv. U priči o turizmu u Bosni i Hercegovini promašena je tema, govori se samo o razvoju turizma, ali niko ne govori o održivom turizmu, stavlja se fokus samo na ekonomske efekte, a zanemaruju se društveni ciljevi, moramo paziti kako upravljamo prirodnim resursima, a ne da ih uništavamo ne ostavljajući ništa generacijama koje dolaze.

“Organski rast će se nastaviti, sa ili bez pomoći države, privatni sektor radi i nastavit će raditi. Da li je to dobro ili loše, efekte ćemo vidjeti u narednom periodu. Ako nastavimo ovako, možemo slobodno zaboraviti priču o održivom turizmu. Održivi turizam znači da ne pravimo štetu prirodi, da napravimo ambijent u kojem ljudi ugodno žive. Nije rezultat broj noćenja i dolazaka turista, to je mnogo veća i šira priča, turizam pravi velike i pozitivne efekte na ekonomiju zemlje, ali i mnogo štete – šta je s rastom cijena, rastom troškova života i cijena nekretnina, šta je s kvalitetom života, da li razvoj turizma prati razvoj infrastrukture? Nemamo tijelo koje upravlja turizmom na nivou države jer je turizam u nadležnosti entiteta. Republika Srpska ima pravnu regulativu, turističku organizaciju, sistem koji funkcionira. U Federaciji BiH je drugačije. Nema zakona o turizmu već pet godina, kantoni su napravili bajpase, usvojili svoje zakone i sad imamo različite poglede, različite puteve razvoja turizma na nivou kantona. Uglavnom, situacija je neuređena”, objašnjava Peštek.

Ukratko, treba nam sistem da znamo u kojem se smjeru razvijamo, kakav je naš brend, kako bismo željeli da nas ljudi vide. Ako se nastavimo ovako razvijati, dodaje Peštek, samo ćemo kupiti mrvice s turističkog tržišta; istina, mi faktički i sada kupimo samo mrvice.

“Možemo mnogo bolje i moramo mnogo bolje, nemamo više prostora za pravdanje. Problem je što se ne poštuje struka”, zaključuje Peštek.

Jana Čirkadžić iz organizacije “Sarajevo susret kultura” kaže da je problem u bosanskohercegovačkom turizmu taj što nema dovoljno akademskih istraživanja neophodnih za razvoj turizma kako bi turističkim djelatnicima pokazali smjer u kojem se treba razvijati. Prema njenim riječima, ne postoji svijest o tome šta možemo uraditi s kulturnim dobrima koja imamo, kako da ih zaštitimo, kako da ih promoviramo. Također, nedostaje stručnih kadrova u turizmu.

“Turisti koji dođu u Bosnu i Hercegovinu uglavnom su zadovoljni gastronomijom, ali nisu zadovoljni širinom turističke ponude, zato se zadrže ovdje dva-tri dana i idu dalje, to su pokazala naša istraživanja”, kaže Čirkadžić.

Govoreći o kulturnom turizmu, Čirkadžić kaže da Strategija razvoja turizma u Federaciji BiH uopće ne prepoznaje kulturni turizam kao nešto što ima potencijal. Imamo toliko toga što možemo pokazati, a mi to ne činimo. Pojedine lokalne zajednice rade na promociji, recimo Jajce i Travnik, ali nedovoljno. Sada se otvara prilika i za “crveni” turizam, što postaje sve popularnije u Evropi, koji je baziran na ostavštini iz komunističkog perioda. Prije nekoliko godina Bosna i Hercegovini bila je na pet ruta kulturnog turizma Vijeća Evrope, sada je ostala na dvije – “Jevrejska ruta” i “Ruta groblja”.

“Tužna je priča svih kulturologa u Bosni i Hercegovini. Nedostaju sredstva. A trebala bi se barem utrostručiti u odnosu na sadašnja ulaganja jer je to osnova za stabilno i obrazovano društvo. Problem je što institucije neće da sarađuju s privredom i akademskom zajednicom. A ne može se naprijed ako svako vuče na svoju stranu”, kaže Čirkadžić i dodaje da ima dosta potencijala u kulturnom turizmu, da dosta ljudi rade u tome, ali da nema novca.

U Izvještaju o razvoju Bosne i Hercegovine u 2018. godini Direkcija za ekonomsko planiranje BiH navodi da ulaganje u kulturu može doprinijeti kreiranju novih radnih mjesta, smanjenju siromaštva, da kultura potiče razvoj novih tehnologija i utječe na poboljšanje opće kvalitete života te ojačava ugrožene skupine stanovništva da učestvuju u društvenim procesima.

“Uloga kulture u izgradnji identiteta kroz obnovu kulturnog naslijeđa značajna je i specifična za Bosnu i Hercegovinu. Jako je važno da javne politike koje reguliraju ekonomski razvoj imaju za cilj stimuliranje razvoja kulture i kulturnih industrija, uspostavu sistema koji će pomoći kreiranje kulturnih distrikta, razvoj kulturnog turizma i subvencioniranje firmi koje proizvode kulturna dobra i usluge, odnosno subvencioniranje kulturnih industrija”, navodi se u Izvještaju.

Kulturne aktivnosti, prema indikatorima UNESCO-a, doprinose s 5,72 posto bruto domaćem proizvodu (BDP) u Bosni i Hercegovini, što ukazuje da je kultura odgovorna za važan dio državne proizvodnje i da pomaže u ostvarivanju prihoda i održavanju životnog standarda građana. Iako već ukazuje na živahan sektor, doprinos kulture prema BDP-u potcijenjen je indikator, jer uzima u obzir samo privatne i formalne kulturne aktivnosti te isključuje indirektne i indukovane utjecaje sektora kulture.

Što se tiče razvoja ruralnih regija, način na koji kultura konkretno potpomaže lokalni održivi razvoj u sektoru je turizma. Turizam zaslužuje posebnu pažnju u oblasti usluga jer ostvaruje više od polovice priliva sektora usluga u Bosni i Hercegovini. Za daljnji razvoj turizma, navodi DEP, potrebno je povećati njegovu konkurentnost. Prema podacima Svjetskog vijeća za putovanja i turizam, direktan doprinos putovanja i turizma BDP-u bio je 799,7 miliona KM, 2,6% od ukupnog BDP-a u 2017. godini, a predviđa se da će porasti za 5,1% u 2020. godini, te da će dalje rasti za 5,3% godišnje, od 2018. do 2028. godine, na 1,4 milijarde KM, tj. 3,4% ukupnog BDP-a u 2028. godini. Prema istoj publikaciji, u 2017. godini putovanja i turizam direktno su podržali 23.000 radnih mjesta (3,2% ukupne zaposlenosti) u Bosni i Hercegovini. Očekuje se da će do 2028. broj radnih mjesta u turizmu povećati na 103.000.

Turizam u Bosni i Hercegovini, navodi DEP, pokazuje trend rasta i ima potencijal da uveća svoj razvojni faktor. Ulaganje u turizam podrazumijeva različite forme turizma – kulturni turizam baziran na historiji, materijalnom naslijeđu (zanatima, tradiciji) i turizam baziran na etnogastronomskim produktima. Kada je kulturni turizam u pitanju, trebamo razmotriti nekoliko uloga: obrazovnu, kulturnu i rekreacionu ulogu kulturnog turizma. Avanturistički turizam, ekoturizam, interes za folklor, zanate, banjski turizam i mnoge druge kategorije samo su neke od vrsta kulturnog turizma koji se može razviti u Bosni i Hercegovini. Materijalno kulturno naslijeđe može biti dobra početna baza i instrument lokalnog razvoja zbog obilja naslijeđa koje nalazimo na svakom koraku i zbog kompatibilnosti s razvojem kulturnog turizma.

Šta biste Vi pokazali nekom turisti u Bosni i Hercegovini? Almir Peštek kaže da bi se potrudio da gost osjeti našu kulturu, historiju i prirodu: “Proveo bih ga od istoka do zapada, od sjevera do juga. Svako mjesto ima svoju priču, nešto po čemu je jedinstveno. Turist treba uživati u našoj gastroponudi, ona je specifična, a ima i veliki utjecaj na ukupni doživljaj destinacije. Dakle, ponudio bih mu našu hranu, pokazao običaje, kulturu, ispričao neke naše specifične priče, odveo ga na mjesta izuzetno važna za našu historiju, recimo, u Stolac da vidi stećke, na Bobovac, zatim na mjesta iz Drugog svjetskog rata, da posjeti naše nacionalne parkove, naše planine, recimo, Treskavicu i Prenj, mjesta kao što su Jajce i Bihać. Ponudio bih mu kombinaciju prirode, ljudi, historije i okusa, da doživi naš način života.”

PROČITAJTE I...

U jednoj poruci navodi se da su “škole u Bosni prebačene opet ‘Hizmetu’, ali da je učiteljima rečeno da njihove plaće nisu ‘prebačene’”, te da su na taj način oduzete mnoge plaće učiteljima. “Učitelje su stavili na mjesto budala, ja im haramim”, stoji u istoj poruci. U jednoj drugoj piše da je pokušaj državnog udara najviše koristio školama na Balkanu. “Na Balkanu su govorili da će poslije uplatiti pa su ljudi strpljivo čekali, poslije se desio državni udar i onda su rekli da ne mogu isplatiti”, objavljeno je u jednoj od poruka

U junu 1944. godine, na sastanku s Churchillom u Napulju, Tito je bio je prinuđen na izvjesno priznanje legitimiteta izbjegličke vlade u Londonu, što je indirektno otvorilo vrata infiltraciji velikosrpskog interesa u narodnooslobodilački pokret. Uslijedili su ustupci velikosrpski orijentiranoj izbjegličkoj vladi, među kojima je bila jedna od najvrednijih i najvećih žrtava ukidanje ZAVNOS-a i podjela Sandžaka između Srbije i Crne Gore

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!