fbpx

Turizam i ugostiteljstvo na koljenima

Ograničeno kretanje ljudi širom svijeta uveliko šteti turizmu i ugostiteljstvu. Unsko-sanski kanton područje je koje inače živi od ovih dviju privrednih grana. Zbog pandemije virusa korona, mjesecima nema turista niti dijaspore koji značajno doprinose ekonomiji ovog dijela Bosne i Hercegovine. Štete nastale uslijed takvog stanja nemjerljive su, a oporavak će biti bolan i dugotrajan

 

Piše: Fahrudin VOJIĆ

Situacija s pandemijom virusa korona polahko se stabilizira, a mnoge zemlje uveliko zbrajaju ekonomske štete koje su nastale tokom vanrednog stanja. I u Bosanskoj krajini mnogi polahko sumiraju štete nastale uslijed pandemije virusa korona. Iz Kantonalne službe za zapošljavanje Unsko-sanskog kantona kažu da je već podijeljen veliki broj otkaza. Turizam i ugostiteljstvo, kao osnovne grane privrede u ovom kantonu, trpe najveće štete od mjera uvedenih zbog virusa korona. O tome kakve su štete nakon dva mjeseca nerada razgovarali smo s Edinom Ibrahimpašićem, predsjednikom Udruženja poslodavaca Unsko-sanskog kantona.

“Štete su abnormalne u ovom periodu i to se, naravno, ne može objasniti u nekoliko minuta razgovora, već se može govoriti samo o ovom periodu koji je prošao, a gubici u tom periodu su veliki. Tim pravnim subjektima, tj. obrtima kojima je rad zabranjen je najgore, a ni ostalima nije ništa bolje jer je to sistem spojenih posuda. Ne kupuju ljudi tercijarne stvari nego, prije svega, prvo namirnice kao što su kruh, mlijeko, šećer, pa čak i mlijeko bilježi drastičan pad prodaje, a ipak je namirnica koja nam je svakodnevno potrebna. Dakle, ljudi uzimaju samo ono što im je neophodno, i to zato što niko ne zna do kad će ovo trajati. Nije pandemija virusa korona ugrozila našu privredu, već mjere koje su zbog toga uvedene i mi samo prepisujemo ono što rade zemlje u svijetu. Vrlo je bitno da postoji ravnoteža između tih mjera i zdravstvene situacije kako se virus ne bi širio”, pojašnjava Ibrahimpašić.

Ibrahimpašić ističe da ekonomski mnogo jače zemlje od Bosne i Hercegovine, poput Njemačke, ne idu na zatvaranje cijele države, već samo područja gdje su žarišta pandemije. Tu će imati neke mjere koje su strožije, a ondje gdje nema pandemije polahko će otvarati neke obrte i nastavljati s normalnim životom. On smatra da taj model treba pratiti i naša zemlja kako se privreda ne bi u potpunosti urušila.

“Nije samo u Bosni i Hercegovini ovakvo stanje nego i u drugim državama. Ljudi se ne mogu kretati. Na taj način se urušava tržište, izvoz i prodaja proizvoda. Prvo su na gubitku bili oni koji su slali svoje proizvode u zemlje koje su već ranije uvele određene mjere. To stanje brzo su prebrodile one firme čije se sjedište nalazi u drugim zemljama. Kao primjer možemo navesti firmu ‘Krupa Kabine’ iz Bosanske Krupe, koja je imala vrlo male prekide u proizvodnji”, kaže Ibrahimpašić.

Ograničeno kretanje ljudi širom svijeta uveliko šteti turizmu i ugostiteljstvu. Unsko-sanski kanton područje je koje živi od ovih dviju privrednih grana. Mjesecima nema turista niti dijaspore koji značajno doprinose ekonomiji ovog dijela Bosne i Hercegovine. Štete nastale uslijed takvog stanja nemjerljive su, a oporavak će biti bolan i dugotrajan. S kakvim se problemima suočavaju ovdašnji ugostitelji, upitali smo Azerinu Junuzović, predsjednicu bihaćkog Udruženja ugostitelja “Una” i vlasnicu ugostiteljskog objekta RB u centru grada.

“Ugostiteljstvo je privredna grana koja ovdje zapošljava veliki broj ljudi i sada je to sve stalo. Teško je dati precizne informacije o broju ljudi koji su ostali bez posla jer ima puno obrtnika koji se uopće nisu prijavili na biro rada, tako da to nije samo onaj broj kojim se barata u javnosti. Među onima koji su uslijed ove pandemije ostali bez posla ima mnogo mladih ljudi koji su se zadužili, imaju kredite. Nažalost, mjere koje vlasti poduzimaju kako bi ublažili štete su nedostatne i mi još ništa konkretno nismo dobili. Zamislite jednu porodicu u kojoj je preko noći nestalo primanja, od čega će ti ljudi živjeti”, pita Junuzović.

Mirza Sulejmanović, vlasnik kafića “Libar”, sa svojih dvoje radnika mart je završio s isplaćenim doprinosima i plaćama, dok za april nije bilo sredstava za isplatu.

“Mjesečno imam oko 2.500 KM gubitaka. Za dva mjeseca 5.000 KM što sam državi i radnicima dužan, plus režije. Stvarno ne znam kako da izađem iz ovoga svega. Imamo dvije solucije – jedna je da nas država pomogne, a druga je da sa svojim računovođom pregledam stvarne gubitke koje imam, otpustim radnike i da ja kao vlasnik sam radim dok ne izmirim sve svoje obaveze”, kaže Sulejmanović

Ugostiteljski objekti ne rade skoro dva mjeseca. A kada početkom juna otvore svoja vrata, bit će to uz određene mjere kojih će se vlasnici morati pridržavati ako ne žele imati posla s inspekcijom. O prilagodbi novim uvjetima rada Azerina Junuzović otvoreno govori komentirajući odluke Kriznog štaba, u kojima, tvrdi ona, ima dosta nelogičnosti.

“Nelogično je da u jedan trgovački centar dođe između 100 i 200 ljudi koji vama nisu bliski ni po srodstvu niti po prijateljstvu, da se ondje na hiljade artikala dodiruje rukama i vi to sve ne možete dezinficirati. Udruženje ugostitelja, čiji sam predstavnik, smatra da ugostiteljstvo s epidemiološke strane uopće ne predstavlja problem kada je o virusu riječ, jer vi na kafu idete sa svojim supružnikom, djetetom, prijateljem, a takve veze ni u ovoj epidemiji nisu prekinute. S te strane, mislim da ne postoji nikakva epidemiološka prepreka da ugostiteljstvo radi. Naravno, uz mjere opreza”, naglašava Junuzović.

Grupacija “Opal” bavi se pružanjem ugostiteljskih usluga na visokom nivou. U vlasništvu ove kompanije nalazi se lanac hotela koji nude usluge visokog kvaliteta. Iz “Opala” kažu da bilježe velike gubitke otkako su zatvorili svoje poslovne jedinice. U Bihaću posluju dva hotela, tri restorana i svadbeni salon, a koji već dva mjeseca ne rade. Sve su pripremili za ovu turističku sezonu, imali su veliki broj rezervacija i broj noćenja trebao je nadmašiti prošlu godinu, ali po svemu sudeći, kažu, to se neće desiti, jer su sve rezervacije do kraja juna otkazane, a druga polovina godine još je neizvjesna. “Ne mislimo da će se nešto promijeniti, ali se nadamo lokalnim turistima i turistima iz regije. Mi smo već počeli s nabavkom zaštitne opreme i sredstava za dezinfekciju kako bismo bili spremni čim dobijemo dozvolu za rad. Plan je napraviti timove radnika koji će svoj posao obavljati po sistemu dan-dan. Svaki dan ćemo vršiti dezinfekciju objekata, provjeravati zdravstveno stanje zaposlenih i na više mjesta u objektima staviti na raspolaganje sredstava za dezinfekciju. U hotelima ćemo osigurati laku dostupnost odgovarajućeg potrošnog materijala poput toplomjera, papirnih maramica, hirurških maski, jednokratnih rukavica i tekućina za dezinfekciju površina. Cilj je da se zaposleni, a i gosti, osjećaju sigurno u našim objektima”, pojašnjava Adna Ćoralić, menadžer.

Dodaje da, koliko god donesene mjere izgledaju rigorozno, vjeruju kako je ovo bio jedini način da se ublaži efekt pandemije, te dodaju kako će sve mjere koje nadležni donesu prije same dozvole za otvaranje u potpunosti ispoštovati.

Prema riječima Edina Ibrahimpašića, predsjednika Udruženja poslodavaca Unsko-sanskog kantona, najteža je neizvjesnost i to što niko ne zna koliko će sve ovo trajati. On smatra da će vanredno stanje i nakon ukidanja mjera zabrane potrajati duži period iz sigurnosnih razloga, što će produžiti period oporavka privrede.

“Kad bi se sada ukinule te restriktivne mjere, mi se opet ne bismo mogli oporaviti do kraja iduće godine jer je naša ekonomija bila veoma ranjiva i prije ove situacije, a pogotovo nakon ovoga. U kafićima i drugim obrtima gdje je zabranjen rad neće više biti toliko ljudi kao prije, te će mjere na neki način biti prisutne i nakon ukidanja zabrana jer sve, naravno, zavisi od nas samih i koliko ćemo se mi paziti i doprinijeti tome da nam epidemiološka slika bude bolja. Štete koje smo počeli trpjeti neće stati s ublažavanjem mjera zabrane, one će biti dugotrajne i niko sa sigurnošću ne zna koliko će nam trebati da se vratimo na ono stanje prije pandemije. Sve će zavisiti od mjera u zemljama u koje najviše izvozimo”, zaključuje Ibrahimpašić.

 

PROČITAJTE I...

“Trenutno imamo deficit s određenim radnicima, to su prvenstveno bravari, varioci i čistačice. U prethodnom periodu, za vrijeme prošle uprave, primljeni su određeni ljudi bez planova s pogona i njihovih potreba, pa i angažirana treća lica za određene poslove. Zatekli smo ugovor potpisan s privatnom firmom o angažmanu varilaca i bravara, kojoj je plaćano godišnje 100.000 maraka za angažiranje njihovih radnika u našem rudniku. Među oko 3.000 zaposlenih u Rudniku nema bravara i varilaca”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!