fbpx

Tri Sirije u strahu od epidemije

Prisustvo milicija iz Irana, zemlje koja je postala regionalni lider po broju zaraženih virusom, u borbi protiv sirijskih trupa, izazvalo je strah od ubrzanog zaraznog stanja u zemlji. Sirijsko ministarstvo zdravstva priopćilo je prvi slučaj zaraze 22. marta, a zatim je izreklo niz preventivnih mjera poput zatvaranja barova, restorana i mjesta za molitvu, kao i ograničenja kretanja.

 

Desetljeće rata podijelilo je Siriju na tri dijela. Pobunjenički Idlib na sjeverozapadu, kurdsku autonomiju na sjeveroistoku i ostatak teritorija pod kontrolom predsjednika Bashara al Asada. Zemlja podijeljena na tri dijela suočava se s pandemijom Covid – 19 uništene medicinske infrastrukture, nemoćna da zaštiti svoje stanovništvo potopljeno ekonomskom krizom.

Samo 58 od 111 javnih bolnica koje su postojale prije sukoba i dalje rade, dok je 70% medicinskog osoblja pobjeglo u inozemstvo, navodi se u izvješću Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Londonska škola ekonomije (LSE) izračunava maksimalno 6.500 pacijenata – od 18 milona stanovnika – kao maksimalni broj koji sirijski zdravstveni sistem može apsorbirati prije kolapsa.

Polovica stanovništva raseljena je zbog sukoba, a oni koji žive u neuslovnim i pretrpanim izbjegličkim kampovima, uključujući 100.000 stranih zarobljenika takozvane Islamske države (ISIS), najranjiviji su i zbog njih se najviše strahuje kada je u pitanju zaustavljanje brzog širenja virusa u zemlji. Covid-19 je osigurao barem primirje za iscrpljeno stanovništvo iscrpljeno, bez sredstava za poštovanje potrebnih mjera udaljenosti i higijene.

Čini se da je službeni saldo mnogo niži od stvarnog, uvjeravaju konzultirani sirijski liječnici koji zaražene broje “stotinama” iako Damask službeno broji samo 43 zaražena i troje mrtvih, svi osim jednog u vladinom području. Brojke koje paradoksalno ostavljaju zemlju u mnogo povoljnijem položaju od mnogih europskih država.

Svaka regija suočena je s vlastitim izazovima. U slučaju Damaska, željezne sankcije koje su EU i SAD uvele na uvoz lijekova i medicinske opreme ometaju mu sposobnost manevriranja. “Obnova sposobnosti države da se u potpunosti bori protiv koronavirusne infekcije moguća je samo vanjskom potporom”, kazao je ruski oficir za povratak izbjeglica u Siriju, Mihail Mizintsev prošlog mjeseca tražeći ukidanje sankcija. Mizintsev kaže da “u sirijskim medicinskim ustanovama ima samo 25 000 kreveta i da nemaju respiratore”. Sirijska vlada danas kontrolira oko 70% teritorija na kojem živi 10-12 miliona građana.

Prisustvo milicija iz Irana, zemlje koja je postala regionalni lider po broju zaraženih virusom, u borbi protiv sirijskih trupa, izazvalo je strah od ubrzanog zaraznog stanja u zemlji. Sirijsko ministarstvo zdravstva priopćilo je prvi slučaj zaraze 22. marta, a zatim je izreklo niz preventivnih mjera poput zatvaranja barova, restorana i mjesta za molitvu, kao i ograničenja kretanja.

Međutim, u zemlji s valutom loše vrijednosti i stalnim skokom cijena robe izolacija nije opcija za one čiji život ovisi o dnevnicama. “Uoči prvog dana ramazana ljudi su stajali u dugim redovima ispred pekare i gužvali se na tržnicama kako bi se vratili kući prije policijskog sata”, kažu stanovnici Damaska, grada u kojem su  mjere zabrane ublažene na početku ramazana 24. aprila.

Od 5. marta vladalo je primirje Idlibom, posljednjom ustaničkom provincijom kojom je vojno dominiralo oko 10.000 pripadnika Hayat Tahrir al Shama (HTS, kišobran radikalnih frakcija na čelu s lokalnim ogrankom Al Qaede). Posljednja ofanziva vlade početkom godine kako bi povratila pokrajinu uzrokovala je novih milion prognanika.

Civilna uprava Idliba podređena HTS-u ostala je suprotstavljena Damasku. Tenzije su pogoršane tijekom pandemije, pri čemu je vlast Idliba u petak odbila zatvoriti džamije za džumu. “Nemoguće je održavati udaljenosti u šatoru od 10 kvadrata u kojem spava 20 ljudi”, protestira Jaled Zafiri, otac petoro maloljetnika i jedan od 500.000 raseljenih koji žive u neformalnom naselju Atmeh, na granici sa Turskom. Vođeni strahom, nekoliko hiljada ljudi odlučilo je napustiti kamp, ​​gdje su makar imali pravo na pomoć UN-a, kako bi se vratili u razrušene kuće u kojima su bez hrane.

“Ako se virus proširi, to bi mogla biti katastrofa”, upozoravaju liječnici iz Idliba, čija je središnja bolnica ovog mjeseca dobila od Turske prvi stroj koji je obavio PCR test. “Provedeno je oko 220 ispitivanja i svi su dali negativan rezultat”, kaže dr. Ahmed Dbeis, direktor operacija medicinske platforme UOSSM. Za manje hitne slučajeve testove šalju u turske laboratorije. S manje od 2.000 kreveta za tri miliona ljudi, Dbeis procjenjuje da imaju 90 mjesta u karantinu.

“Izolacija Idliba možda je pomogla da još uvijek nema slučajeva, zajedno s činjenicom da se na granici s Turskom održavaju stroge provjere malobrojnih koji su je prešli”, kaže liječnik. U regionalnoj prijestolnici postoji bojazan da turski trgovci mogu prenijeti virus jer su oni jedini koji opskrbljuju police prodavnica nakon što su zatvoreni svi trgovački putevi. U toj situaciji su maske koštale po 12 eura po paketu u regiji u kojoj je prosječna plata oko 30 eura mjesečno.

U međuvremenu, i međunarodna zajednica i lokalne nevladine organizacije optužuju ruske i sirijske borce za namjerno bombardiranje medicinskih centara Idliba i njihovo osoblje. “Na sjeverozapadu Sirije imamo 600 liječnika koji trebaju brinuti o 4,2 miliona sirijskih građana, uključujući dio provincije Alepo”, kaže Munzer Jalil, zadužen za zdravstveni sektor spasavanja u Idlibu. Za Jalila je dobivanje zaštitne opreme i očuvanje života nekolicine medicinskih radnika prioritet. Na taj način neće moći pomagati samo zaraženim, već i ranjenicima kojih će biti „kada primirje završi”.

Iako je WHO osigurao medicinsku zaštitnu opremu i materijal bolnicama u Damasku i Idlibu, odgovorni za kurdsku autonomnu upravu koja upravlja sjeveroistokom zemlje žale se na lijenost agencije i nedostatak suradnje sa Damaskom. Pristup je postao glavna prepreka u borbi protiv pandemije za ovaj dio Sirije koji zauzima 25% zemlje. Na sjeveru dijele granicu sa Turskom koja je prošlog oktobra pokrenula ofenzivu na teroriste povezane sa PKK. Idlib graniči na istoku s Iračkim Kurdistanom, a granica je zatvorena zbvog Covid-19.

Sa oko četiri miliona stanovnika, od kojih je 200.000 raseljeno posljednjih mjeseci, sva pomoć UN-a mora proći kroz Damask od januara prošle godine. Rusija je stavila veto na obnovu prekograničnog sporazuma koji je agenciji omogućio distribuciju humanitarne pomoći iz Iraka. U stvari, upravo je u Iraku na čekanju pet PCR mašina od kojih su tri kupljene novcima iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.  Od 11 javnih bolnica, rade samo dvije.

Dodatan problem na teritorij pod kontrolom kurdskih snaga su i zatvori u kojima leži oko 100 000 pripadnika terorističke takozvane Islamske države i njihove djece. “Opremili smo kamp Al Hol na sjeveroistoku zemlje u kojem je većina sa 65.000 ljudi respiratorom i planiramo distribuirati higijenske potrepštine najugroženijem stanovništvu, kaže Diala Ghassan iz organizacije Ljekari bez granica. Uveli su i policijski sat i zatvorili prodavnice.

Do sada u kampu nisu otkriveni slučajevi zaraženih među zatočenima ili njihovom djecom čija je najbolja zaštita izolacija od vanjskog svijeta. /elpais/

 

PROČITAJTE I...

Zvaničnici Dobre partije u naporima su da se distanciraju od HDP-a, između ostalog, posegli i za revizijom historije tvrdnjama kako Ekrem İmamoğlu (rođen Mudafa) nikad nije bio njihov kandidat za gradonačelnika Istanbula, a u naporima da se distanciraju od CHP-a negirali postojanje Nacionalnog saveza. Znači, na neki način “business as usual” ili povratak na “normalu”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!