Tri razloga zašto bi SDA i SDP morali zajedno: Ne zagovara se ljubav već država

Nije logično ciljati na više instance vlasti u kojima se neizostavno mora koalirati s pobjedničkim HDZ-om i SNSD-om, a odbijati koaliranje sa strankama koje imaju nacionalni predznak. Upravo je tako, nelogično dakle, SDP artikulirao svoj odnos prema mogućem sastavljanju vlasti. Pošto je ovakav pristup uz svu nelogičnost i nemoguć, zašto bi onda SDP bio protiv koalicije sa SDA, koja je jasno i glasno “pružila ruku” odgovornim prodržavnim politikama?!

Piše: Filip Mursel BEGOVIĆ

 

Na političkoj sceni tzv. crveni i tzv. zeleni smatraju se vječnim, rekli bismo ontološkim, rivalima. Klasična je to podjela u svakoj demokratiji kada govorimo o lijevim i desnim strujanjima koji su politička konstanta, te onim centralnim koji su sezonski promjenjivi s obzirom na to ko ih čini.

U Bosni i Hercegovini ova klasična suprotstavljenost nije bila vidljiva tokom agresije na Bosnu i Hercegovini, kada su i tzv. zeleni i tzv. crveni pokazali da odgovornost prema državi nadilazi bilo kakvu ideološku suprotstavljenost i da je u to ime moguće biti i nastupati zajedno. Ulozi su bili veliki, cijena je bila ni više ni manje nego biološki opstanak Bošnjaka, a zatim i nestanak države.

Bez ikakve sumnje, Bosna i Hercegovina ponovo se nalazi pred izazovima slične vrste. Oni za sada nisu ratne prirode, ali su zato svake druge i svoje uporište imaju u agresivnim srpskim i hrvatskim politikama, koje uz to indiciraju podršku Rusije u svojim naporima da unište državu Bosnu i Hercegovinu.

Ulozi su ponovo veliki i traže se odgovorne politike koje će moći odgovoriti na izazove ove vrste. SDA i SDP iskušavali su koaliranje i tokom pretprošlog mandata, kada je koalicija propala. Cijena je bila ogromna, a plaćena je pokušajem državnog udara i paljenjem državnih institucija u februaru 2014. godine. Možda upravo zato iskusniji kadrovi iz SDP-a, dokazani u službi državnim interesima, danas su zagovornici koalicije sa SDA.

Ako ste svjesni šta je ulog i šta je cijena, tada ne bi trebalo biti dilema. Ulog je ni više ni manje nego država, a cijena je ni više ni manje nego njen nestanak. Neko će prigovoriti da smo melodramatični, ali ponešto smo o tome i napisali u ovom broju Stava, tražeći argumente i činjenice koji bi potkrijepili bojazni da agresivne komšijske politike imaju neku vrstu plana uništavanja države BiH. Dakle, ovo je prvi i najvažniji razlog.

Nije logično ciljati na više instance vlasti u kojima se neizostavno mora koalirati s pobjedničkim HDZ-om i SNSD-om, a odbijati koaliranje sa strankama koje imaju nacionalni predznak. Upravo je tako, nelogično dakle, SDP artikulirao svoj odnos prema mogućem sastavljanju vlasti. Pošto je ovakav pristup uz svu nelogičnost i nemoguć, zašto bi onda SDP bio protiv koalicije sa SDA, koja je jasno i glasno “pružila ruku” odgovornim prodržavnim politikama?!

Predsjednik SDA Bakir Izetbegović poručio je u međuvremenu da ruka “trne” od čekanja i da će se morati tražiti alternative. Da alternative možda neće biti potrebne, počela je nagovještavati situacija u ZDK i TK, gdje se ipak ispostavilo da SDP ne može sastaviti vlast bez SDA. Dakle, mimo opasnosti koja prijeti BiH i koja traži jaku bosanskohercegovačku državnu politiku, mi govorimo i o tehničkoj potrebi da ove dvije stranke koaliraju.

U TK će SDP po svoj prilici morati ići sa SDA ako žele formirati vlast, inače će se, prema riječima predsjednika KO SDP Tuzla Envera Bijedića, “dogoditi nešto što je neprimjereno u političkom smislu, a to je da pobjednička partija u Tuzlanskom kantonu ode u opoziciju”. Upravo se to dogodilo u Sarajevskom kantonu, gdje je pobjednička stranka (SDA) u opoziciji, a sve druge stranke čine vlast.

Ova vrsta presedana također je neprimjerena da se poslužimo ispravnom Bijedićevom ocjenom, te je vrlo dobro da je SDP u TK to iskušao na svojoj koži. Upravo su zato bili ishitreni potezi Bh. bloka, koji je pokušao sastaviti vlast počevši od kantonalnog nivoa. Pravilo po kojem se vlast gradi odozgo prema nadolje ovdje se pokazuje ispravnim principom. To je tako ako se zalažete za imalo smislenu tvorbu vlasti. Dakle, ovo je drugi razlog.

Takva vrsta koalicije mora biti programska i iskrena, a ideološke razlike moraju se staviti u drugi plan. Niko ovdje ne zagovara ljubav jer u politici ljubavi nema. Politika je sazdana od interesa. A, kako rekosmo, interes je u ovom slučaju očuvanje države BiH i jaka koalicija koja će garantirati provođenje nužnih zahvata koje garantiraju napredak društva. Drugi i treći su se već dogovorili s ciljem rušenja Bosne, i to ne kriju, što je krucijalni razlog za udruživanje prodržavnih snaga.

Na koncu, treći razlog jeste smirivanje napetosti u društvu koju uzrokuju javne ideološke trzavice tzv. zelenih i tzv. crvenih. U tom smislu, obje stranke moraju pokazati najveći stupanj odgovornosti te moguće udruživanje, koje bi se činilo u ime Bosne i njenog prosperiteta, moraju iskomunicirati sa svojim glasačima koji politiku doživljavaju kao emotivni izbor.

Posebice se to odnosi na SDP i one koji politiku doživljavaju avanturistički, egzibicionistički i s nakanom da svoju narcisoidnost vježbaju kroz neukusni politički performans koji nije i ne može biti od bilo kakvog umjetničkog značaja, a kamoli od državnog interesa.

DF je druga stranka iz lijevog spektra u ovoj priči koja bi po svim kalkulacijama morala biti u istom koalicionom paketu. Naša stranka već je najavila da odbija koalirati sa SDA, ali njihovo prisustvo u politici mjerljivo je tek na sarajevskom kantonalnom nivou, s natruhama federalnog i državnog.

SDP se s druge strane vidi kao jak politički faktor te je neozbiljno, a i neprimjereno, da svoj koalicioni kapacitet potroši na Kanton Sarajevo. Dakle, ako bi se ova moguća koalicija mjerila prema ovim trima razlozima, prema ulozima i cijeni, dvojbe ne bi trebalo biti.

 

 

PROČITAJTE I...

Turan je objavio da mu je “izvor blizak Palati” (Palata je sarkastičan izraz za predsjednički kompleks i. e. predsjednika Erdoğana) došapnuo da se u noći 9. novembra desio tajni sastanak između jednog “važnog političara CHP-a” i predsjednika Erdoğana. “Izvor” je naveo ne samo organizacione detalje tog hipertajnog sastanka nego i sadržaj, kao da je bio prisutan, a “doajen” ih je dramaturški stavio u oblik upravnog govora. Ubrzo je dokazano ko je stvarna meta ove izmišljotine

Macron, poput Françoisa Mitterranda, Jacquesa Chiraca, Nicolasa Sarkozyja i Françoisa Hollandea, pokušava natjerati CFCM da funkcionira kao svojevrsni “štit” od radikalizacije, očekujući čvršću integraciju muslimana Francuske, kojih ima oko šest miliona, među ukupno 67 miliona Francuza. Jedno od pitanja u kojima Macron očekuje pomoć jeste pitanje vela ili hidžaba, koji je bio zabranjen u Francuskoj 2004. godine. Ta je mjera imala određenog uspjeha i u drugim evropskim zemljama. Petnaest godina kasnije, hidžab je ponovno postao osjetljiv društveni problem, ne samo na periferiji i u predgrađima nego i na nekim univerzitetima

Odgovori na Hasko Poništi odgovor

KOMENTARI

  • Hasko 28.01.2019.

    A ne znam zasto bi se islo sa crvenim zajedno ? I protiv koga ? Oni vise vole Jugoslaviju nego Bosnu to je hiljadu puta dokazano. I na kraju krajeva koja je razlika zivjeti pod cetnickom ili komunistickom cizmom?

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!