Trgovska gora trese odnose u Bosni Hercegovini: Kad entitetu zatreba država

Uzalud je resornoj ministrici RS-a Srebrenki Golić slati urgencije u Zagreb, kao što je uzalud načelniku Bosanskog Novog Miroslavu Drljači prijetiti tužbom protiv Hrvatske, koja će izgradnjom nuklearne deponije ugroziti zdravlje i živote na stotina hiljada stanovnika Bosanske krajine, sve dok “njihov čovjek” u državnom predsjedništvu ne shvati da se interesi Srba, Bošnjaka, Hrvata i svih drugih građana mogu zaštititi samo kroz institucije Bosne i Hercegovine, koja jedina ima međunarodnopravni subjektivitet

 

 

Piše: Damir HADŽIĆ

 

Antibosanska i antinarodna politika uskoro bi mogla “skočiti na nos” njenom kreatoru i glavnom protagonisti Miloradu Dodiku, ali i ugroziti živote velikom broju građana Bosne i Hercegovine u oba entiteta, bez obzira na to kojoj naciji pripadaju. Šteta koju svojim destruktivnim političkim djelovanjem vrhuška SNSD-a, uz kupljenu ili iznuđenu podršku stranačkih priljepaka, kontinuirano nanosi Bosni i Hercegovini, svakim je danom vidljivija, a posljedice će se sve teže otklanjati. U dogledno vrijeme, to je već sasvim izvjesno, na naplatu će doći Dodikovo povlačenje poteza koji idu naruku često nedobronamjernih susjeda i na štetu vlastite zemlje i naroda.

Koncem prošlog mjeseca održan je na Bledu sastanak delegacija Hrvatske i Slovenije o zajedničkom odlaganju nuklearnog otpada. I propao. I to na štetu Bosne i Hercegovine. Hrvati i Slovenci nisu se uspjeli dogovoriti da nuklearni otpad zajednički odlažu na lokalitetu Vrbina, zbog toga što za Hrvatsku, kako kaže njihov ministar za zaštitu okoline i energetiku Tomislav Ćorić, odlagalište Vrbina “nije logično”. Ćorić je medijima iznio jasan stav da Hrvatska, nakon neuspjelog dogovora, nastavlja aktivnosti izgradnje odlagališta radioaktivnog otpada nekoliko stotina metara od parka prirode na Uni.

Dakle, Hrvatskoj je sasvim prihvatljivo da se deponija najopasnijeg materijala, nastalog nakon proizvodnje energije koju koriste Hrvatska i Slovenija, smjesti uz granicu s Bosnom i Hercegovinom, na lokaciji Čerkezovac na Trgovskoj gori, na području općine Dvor. Taj lokalitet ne samo da je na granici s našom zemljom nego se nalazi na onoj teritoriji Hrvatske koja je s tri strane okružena Bosanskom krajinom, svega 900 metara od zaštićenog područja – Parka prirode “Una”. Najbliže veće naseljeno mjesto, udaljeno svega nekoliko kilometara, jeste Bosanski Novi ili, kako ga u manjem entitetu zovu, Novi Grad, smješten na obali Une. Ako se deponija nuklearnog otpada proizvedenog u Nuklearnoj elektrani “Krško” zaista smjesti uz granicu s Bosnom, životi blizu 300 hiljada stanovnika Bosanskog Novog, Bosanske Kostajnice, Bosanske Otoke, Bosanske Krupe, Cazina, Bihaća, Prijedora i drugih mjesta bit će ozbiljno ugroženi. Prema procjenama ekoloških stručnjaka, ova lokacija nepovoljna je za odlaganje radioaktivnog otpada, kako zbog blizine Une, tako i zbog same strukture tla.

O planovima Hrvatske da nuklearnu deponiju smjesti na Trgovskoj gori preliminarno se govori već više od dvije decenije, a Bosna i Hercegovina izražavala je više puta, na različitim nivoima, svoje neslaganje i upozoravala susjede da ne želi radioaktivni otpad uz svoju granicu. Prije četiri godine šest bosanskih općina koje se nalaze u slivu Une zatražilo je da se odlaganje nuklearnog otpada ne dozvoli, nakon čega je Narodna skupština Republike Srpske donijela Rezoluciju protiv deponije na ovom lokalitetu, a nekoliko mjeseci poslije isto je učinila i Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine.

Početkom ove godine Predsjedništvo BiH zatražilo je od Republike Hrvatske da “lokaciju Trgovska gora, Općina Dvor, Republika Hrvatska, koja se nalazi u neposrednoj blizini granice sa Bosnom i Hercegovinom, izuzme kao mjesto predviđeno za odlaganje i skladištenje radioaktivnog i nuklearnog otpada, te da na svojem teritoriju osigura drugu adekvatnu lokaciju za te namjene, koja nije u blizini granice sa Bosnom i Hercegovinom”. Sudeći prema posljednjim dešavanjima, Hrvatska nema namjeru uvažiti ove stavove jer vjeruje da Bosna i Hercegovina, zbog “trojanskog konja” u svom vrhu, neće biti u stanju upotrijebiti vlastite institucionalne mehanizme zaštite.

Licemjerna politika susjedne Hrvatske prema Bosni Hercegovini nadaleko je poznata, ali bi njeni efekti bili daleko slabiji kad bi se iz Bosne, barem kad je riječ o najvišim državnim interesima, govorilo jednim glasom. Da je, naprimjer, član kolektivnog šefa države iz RS-a podržao stav svojih kolega Komšića i Džaferovića u vezi s Pelješkim mostom, čijom izgradnjom Bosna i Hercegovina definitivno i nepovratno gubi status pomorske države, pozicija Bosne i Hercegovine u svim bi narednim slučajevima bila daleko povoljnija jer bi tada u Hrvatskoj znali da se prema nama moraju ponašati u skladu s međunarodnim standardima. Umjesto toga, Dodik je, valjda da bi prkosio “političkom Sarajevu”, iskoristio ustavnu mogućnost i, pozivajući se na vitalni interes entiteta Republika Srpska, uz podršku većine u Narodnoj skupštini, blokirao mogućnost da naša zemlja rješavanje spornih pitanja sa susjedima potraži pred međunarodnim sudovima, otvorivši put daljem ugrožavanju interesa države na čijem je čelu. Na moguće katastrofalne posljedice blokiranja odluka Predsjedništva upozoravali su Džaferović i Komšić, ali i bosanskohercegovački dužnosnici iz RS-a – Crnadak i Šarović. Crnadak je čak, predvidjevši šta će se uskoro desiti, jasno kazao da će “sva politička odgovornost u slučaju lošeg razvoja u događaja s Trgovskom gorom biti na Miloradu Dodiku”.

Uzalud je resornoj ministrici RS-a Srebrenki Golić slati urgencije u Zagreb, kao što je uzalud načelniku Bosanskog Novog Miroslavu Drljači prijetiti tužbom protiv Republike Hrvatske, koja će izgradnjom nuklearne deponije ugroziti zdravlje i živote na stotina hiljada stanovnika Bosanske krajine, sve dok “njihov čovjek” u državnom predsjedništvu ne shvati da se interesi Srba, Bošnjaka, Hrvata i svih drugih građana mogu zaštititi samo kroz institucije Bosne i Hercegovine, koja jedina ima međunarodnopravni subjektivitet. Općine, entiteti, resorna ministarstva na međunarodnom planu, naprosto, ne znače ništa.

PROČITAJTE I...

Vrlo je potrebno uočiti da dirigirane migracije preko Bosne i Hercegovine predstavljaju ogroman sigurnosni izazov i prijetnju u prvom redu za Bošnjake. Macron je izrekao nesuvislost o tzv. džihadistima povratnicima koja se oslanja na narativ Christophera Delisa, a koji opet uporište ima u velikosrpskoj propagandi s početka devedesetih godina 20. stoljeća.

Sve ovo možda i ne bi bilo toliko alarmantno da nije činjenice da se baš u ovom kontekstu dešava gotovo sinhronizirano etiketiranje BiH kao “tempirane bombe” ili “legla džihadista” od mnogo važnijih političkih faktora iz Evrope i svijeta.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!