fbpx

Trebat će mnogo vremena da se oporavimo

Kod nas na odjeljenju ima mnogo manje pacijenata, tako da su i kolege mnogo manje pod stresom. I mi smo počeli da dišemo jer nema više haosa. Počinjemo normalno raditi jer ne možete više neke stvari da prolongirate. Evo iz ove moje struke mogu govoriti koliko se stvari nakupilo, valja to sada sve stići. Bit će mnogo posla, imate ljude koji trebaju operirati slijepo crijevo, kuk, dođu vam ljudi slomljene noge, mora se raditi

Piše: Edib KADIĆ

U Stavu je prije mjesec objavljen dnevnik Sarajlije Harisa Kadića, medicinskog tehničara u gradu Brescia u Italiji. U to doba stanje u Lombardiji bilo je izuzetno teško, stotine pacijenata umiralo je svaki dan, a Brescia je, uz Bergamo, tih dana bio grad u Italiji, vjerovatno i u svijetu, koji je po broju oboljelih od bolesti COVID-19 bio na prvom mjestu. Kada je kriza počela, Kadića su prebacili s odjela hladne ortopedije, koji su potpuno zatvorili, na odjel hitne pomoći, u kojem je dnevno pristizao ogroman broj pacijenata zaražen novim virusom korona. U međuvremenu, zatvoreni su odjeli hirurgije i urologije kako bi se napravio prostor za pacijente zaražene virusom korona koji su neprestano pristizali. Kadić je radio u tri smjene, tempo je bio skoro neizdrživ, ali ovih dana situacija u cijeloj Lombardiji kao da se postepeno smiruje.

“Plaho je umanjilo. Imali smo jučer samo jedan slučaj, i to nije potvrđen da ima virus, već je samo bio sumnjiv pa je došao na testiranje. Prije jedne hefte počelo je da se smanjuje, i to dobro. Ma vjerujte, kao da je neko presjekao, i od tada sve manje i manje ljudi dolazi i obolijeva. Zatvorili smo jedan čitav odjel s osamnaest kreveta, koji je bio pun prije dvadesetak dana, jer sada nema potrebe za njim. Sada otvaramo i hirurgiju, urologiju i ortopediju. Znači, sva odjeljenja koja smo bili zatvorili zbog korone sada polahko počinjemo otvarati”, kaže Haris Kadić.

Od utorka su u Lombardiji otvorene i poneke fabrike za obradu metala, u kojima se proizvode dijelovi za automobile i neke druge mašine. Kadić se nada da će se sve polahko početi otvarati, da će ljudi početi raditi i vraćati se na svoja radna mjesta. “Sve upućuje na to. Neku noć je i predsjednik Italije objavio da će se otvoriti biblioteke, knjižare, prodavnice za dječije stvari. Uglavnom, od utorka smo počeli disati malo bolje. Najvjerovatnije će se situacija sasvim stabilizirati do 3. maja, kada ćemo se možda sasvim vratiti u normalu. Mada, iz iskustva govoreći, zadugo se to neće smiriti da bude sasvim kao prije ove pandemije, još dugo će ljudi držati rastojanje kada stoje u redovima, na ulicama će se sigurno još dugo vremena viđati oni koji nose maske, rukavice. Ljudi će biti dosta pažljiviji. Vidjet ćete, ni u Sarajevu, kao ni u ostatku svijeta, neće to biti kao ranije. Trebat će mnogo vremena da se oporavimo.”

Samo u staračkim domovima u Lombardiji umrlo je dvije hiljade ljudi od početka širenja zaraze u Italiji. Sada su već pokrenuta ozbiljna istraživanja kako je uopće došlo do ovakvog stanja u kojem se Italija našla, da li se nekom prevencijom moglo učiniti da bude manje umrlih, da manje ljudi generalno oboli. Kadić kaže da će zaključci svakako biti izuzetno zanimljivi. “A i to će potrajati određeno vrijeme dok se svi računi svedu. Niko u to doba nije bio svjestan šta se može dogoditi i kako se stvari doslovno preko noći mogu pretjerano mnogo uozbiljiti. Dobra je stvar što su ljudi ovu situaciju ozbiljno shvatili pa još nemamo ljudi po ulicama grada. I dalje se drže u svojim kućama i izlaze samo kada je baš neophodno. Raja zaista ne hoda mnogo, svi se nekako drže po strani, izlazi se samo kada je velika potreba, do prodavnice i nazad, i to je otprilike to. I dobro je da se ljudi još pridržavaju tih odredbi. Ne može se još reći ‘hajmo sada kao i prije što je bilo’. Trebat će malo vremena da se stvari polahko relaksiraju, da jedna po jedna mjera restrikcije pada, dok se sve ne dovede u normalu”, ističe Kadić.

I u bolnici u kojoj radi situacija je dosta opuštenija. Kadić tvrdi da vlada sasvim drugačije raspoloženje u odnosu na ono od prije petnaestak dana. “Kod nas na odjeljenju ima mnogo manje pacijenata, tako da su i kolege mnogo manje pod stresom. I mi smo počeli da dišemo jer nema više haosa. Imamo po četiri-pet slobodnih mjesta na svakom odjeljenju tako da smo i mi medicinari malo dahnuli dušom. Počinjemo normalno raditi jer ne možete više neke stvari da prolongirate. Evo iz ove moje struke mogu govoriti koliko se stvari nakupilo, valja to sada sve stići. Bit će mnogo posla, imate ljude koji trebaju operirati slijepo crijevo, kuk, dođu vam ljudi slomljene noge, mora se raditi. I kako se mora u našoj branši raditi, tako mora i u svakoj drugoj. Rekoše da će se od idućeg ponedjeljka stvari još dodatno relaksirati pa će se i neke mjere zabrana dokinuti, vidjet ćemo.”

Kada je riječ o plaćama, Italija je ovo pitanje u doba krize riješila tako što su svi ljudi koji su morali ostati kući i nisu mogli raditi otišli na cassa integracione. To je sistem u kojem država osigurava između 70 i 80 posto plaće koju radnici inače dobijaju. Svaki radnik koji je bio zaposlen potpao je pod ovaj sistem. Oni koji su na birou ionako dobijaju podršku u određenom novčanom iznosu. Ko je tokom posljednja dva mjesec izgubio posao, godinu dana ima pravo na novčanu naknadu između 700 i 800 eura mjesečno.

Haris kaže da su trenutno svi osigurani i da se baš ovih dana mnogo priča o eurobandu, te da se svi zalažu da to profunkcionira.

“Taj euroband se u Evropi koristi kako bi se pomoglo industriji da sve počne funkcionirati. Pošto je Lombardija jedna od najjačih i najbogatijih pokrajina, već je riješena ova situacija oko plaća koje su već uplaćene, nevezano za kompletnu priču o eurobandu. Mada nije ni ovo dugo trajalo i čujem da su se već pojedina preduzeća i firme organizirali kako bi dezinficirali radna mjesta, čisti se, dotjeruje se sve kako bi se radnici vratili na svoja mjesta. Također, ljudi su uzimali godišnje odmore i po mjesec, tako da su i na ovaj način premostili period krize. Već se priča kako se u augustu neće nigdje ići jer se svake godine do petnaestog ili dvadesetog augusta sve fabrike zatvaraju. To ove godine neće biti, ne vjerujem da će biti ljetnog ferija”, naglašava Kadić i dodaje da je za sve pozitivne promjene koje su se već počele realizirati, prema njegovom mišljenju, zaslužan sistem restrikcija i ograničenog kretanja, kako po gradskim ulicama, tako i između općina, gradova, pokrajina.

“To nas je najviše i spasilo jer nije dolazilo do daljnjeg širenja virusa. Drugog spasa nije bilo, nemate vakcine, nemate nikakvog lijeka i, evo, vidite da sve ide svojim tokom i nabolje. Jedini je to bio lijek i to smo od samog početka znali da je tako. A tu je i higijena ruku i nepribližavanje ljudima, ono o čemu smo već mnogo puta pričali. Znači, kako je važno da na individualnom nivou svi ljudi ostanu u svojim kućama, tako je isto toliko važno da ne dolazi do miješanja, ili što je manje moguće, između gradova i pokrajina, tako da, iako ste u istoj državi, funkcionirate kao odvojene cjeline kada je riječ o akutnom periodu. Uglavnom, što manje kontakta, to bolje”, potcrtava Kadić.

Još najmanje dva mjeseca Haris Kadić ostat će na odjeljenju hitne pomoći jer je tu najveći deficit kadrova. Kaže da je tu proveo mnogo godina te da mu nije loše jer je naviknut na taj tempo, tu ima debelog iskustva. “Samo neka se radi, poznajem kako sve tu funkcionira, tako da nije problem. Moram pohvaliti vlasnika bolnice koji je prepoznao naš trud, rad i borbu, pa su medicinski tehničari u bolnici nagrađeni s po hiljadu eura. Vlasnik bolnice je donio tu odluku i svaka mu čast. Nama je dao po hiljadu, a pomoćnim radnicima po petsto eura. Fino nas je obradovao, dobru je odluku donio”, kroz smijeh će Kadić.

Za kraj je poručio da je ono što se trenutno u Sarajevu i u cijeloj Bosni i Hercegovini dešava sasvim sigurno pametan i dobar odgovor na krizu, te da se u tome treba ustrajati koliko je god moguće više i koliko god bude potrebno. “Samo nastavite s tim. Nema kontakta, prevencija, sve kao i do sada. Zaista ne bih volio da se to u Bosni proširi pa da na portalima čitam ono što sam uživo imao priliku vidjeti. Opuhat će vas, to će da Bog sačuva biti. Ne izlaziti, sjediti u kući još barem 14 dana, jer, evo, još nisu sigurni da li inkubacija traje 14 ili 21 dan. A nadamo se da će s toplijim vremenom i ovaj virus otići. Naravno, on se opet vraća u septembru ili oktobru kada malo zahladni i onda opet treba poduzeti određene mjere kako se ne bi dalje širio. Sasvim neki drugi život ćemo voditi poslije ovoga, u to nema nikakve sumnje. Uopće nisam pesimista, fajter sam po prirodi, ali vidim da će se morati više pažnje posvećivati stvarima na koje do sada nismo obraćali pažnju. Svijet će se promijeniti, neće više biti kao prije. Ljudi će, nadam se, postati oprezni. Poslije ovoga ništa više neće biti isto”, zaključio je Haris Kadić.

 

PROČITAJTE I...

Iako je 1998. godine zamijenjena drugom himnom, Jedna si jedina još se rado pjeva među navijačima reprezentacije i na drugim skupovima. Iako je na konkursu pobijedio tekst Dušana Šestića i Benjamina Isovića za novu himnu, on nije prihvaćen u parlamentarnoj proceduri. Zato i danas bh. fudbaleri, košarkaši, odbojkaši “zanijeme” na intoniranje himne Bosne i Hercegovine ili zapjevaju Jedna si jedina, iako odudara od melodije

Kako je prilaz uskom utabanom stazom koja se penje uz Kušlat vrlo okomit i teško savladiv, naročito u vrijeme zime i snijega, grupa mještana Konjević-Polja i okolnih naselja odlučila je pokrenuti projekt izgradnje kamenih stepenica, ali kako je to prilično veliki posao za same mještane, ostavili su mogućnost da svako ko želi donira jedan stepenik za džamiju Kušlat

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!