fbpx

Transrodne osobe žale zbog svojih odluka

U Engleskoj postoji klinika The Tavistock and Portman NHS, koja tretira razvoj rodnog identiteta i kod djece mlađe od osamnaest godina, a koja dovode u pitanje njihov rodni identitet. U ovoj klinici na pristanak same djece daju im se hormoni, odnosno lijekovi koji, djelujući na mozak, blokiraju pubertet. Blokada puberteta sprečava razvoj spolnih karakteristika. Posljednjih pet godina broj djece koja su se javila u Tavistock kliniku porastao je s 468 na 2.519 godišnje, što je porast za više od 400 posto. Međutim, postoje ozbiljne kritike na rad ove klinike

Piše: Amina ŠEĆEROVIĆ-KAŞLI

 

Do sada smo u Stavu više puta pisali o LGBTI populaciji, odnosno o onim temama o kojima se ne govori kada je u pitanju LGBTI. Prvenstveno smo spominjali iskorištavanje djece od strane ove populacije, gdje se preko djece radi LGBTI kampanja, i to izlažući djecu od pet-šest godina koja navodno tvrde da su od svoje druge godine gej ili lezbijke, što je bilo tema kritika i u drugim državama. No te kritike ne dospijevaju u javnost toliko koliko takozvana borba za “prava” ove populacije. Zatim smo spominjali i o nametanju trećeg spola, gdje roditelji novorođenu djecu upisuju kao X spol, tvrdeći da žele da djeca, kada odrastu, sama odluče šta su. Isto tako, govorili smo i o pojavi “drag queen”, gdje djeca starosne dobi od deset godina plešu na paradama ponosa, plešu u gej barovima i slično. Također, pisali smo i o pokušajima da se kroz crtane filmove i igračke dopre do dječijih umova i na taj način normalizira LGBTI populacija.

Sve su ovo teme koje iziskuju posebnu pažnju, ali se nažalost o njima govori jako malo. Isto kao što jako teško možemo pročitati nešto o osobama koje su promijenile spol i pokajale se zbog toga. Vjerovatno zato što bi to dalo negativan utjecaj na kampanju za LGBTI prava, ali to što se puno ne piše ili ne govori o tome ne znači i da ne postoji.

ŽELE SE VRATITI IZVORNOM SPOLU

Krajem prošle godine engleski portal News Sky objavio je priču o hiljadama transrodnih osoba koje se žele vratiti svom izvornom spolu. News Sky kao primjer navodi Charlie Evans, koja je rođena kao žensko, pa je postala muško, a sada želi da se vrati onome što je bila i pri rođenju. Nakon što je javno istupila sa svojom pričom, Evans kaže da su joj se javile mnoge osobe koje su u istoj situaciji kao i ona. Veliki broj među njima jesu mlade osobe do dvadeset godina koje nakon promjene spola sada ne znaju šta da rade i kako da se vrate na “izvorno” stanje. Kao primjer je navela ženu s bradom koja je zagrlila nakon jednog njenog javnog govora i koja joj je rekla da se osjeća poniženo u LGBT zajednici jer je vide kao izdajnika. Upravo je i to bio jedan od razloga za Evans da nešto uradi te je odlučila da pokrene i humanitarnu zajednicu koja će se baviti upravo ovim i sličnim problemima. Jedna od onih koja se među prvima javila Evans jeste i Ruby, koja ima 21 godinu, a koja je sa svojih 13 godina odlučila da želi biti muškarac. Nedugo nakon toga počela je piti hormone, nakon kojih joj je glas postao dublji, počela joj je rasti brada i slično. Prije nego se upoznala s Evans planirala je i operaciju otklanjanja grudi, ali je od toga odustala. “Shvatila sam da nikakva promjena neće pomoći, već da je potrebno da promijenim osjećaje prema samoj sebi”, kaže Ruby.

U jednom svom obraćanju Evans govori da današnji sistem za rodno neusklađene osobe kao rješenje vidi jedino hormone i skalpel, odnosno operacije. “Umjesto da prihvati rodnu neusaglašenost, ovaj je sistem prisilio žene i djevojke da se zatvore u kutije, nudeći kao rješenje operaciju. Osjećaj biti djevojčica ili dječak urođeni je osjećaj. Prodali su nam laž da zapravo nismo žene i da će nam hormoni i operacije pomoći da budemo autentično Ja ako se ne slažemo sa spolom tada”, kaže Evans, dodajući da su kao ovakve osobe izbačene iz LGBT zajednica te da su kolateralna šteta za veće dobro. Također, ističe da je fraza “rođeni ste u pogrešnom tijelu” postala sveopće prihvaćena, ali da se ustvari mijenjanjem ženskih tijela skalpelom čini ogromno kršenje ljudskih prava žena i djevojčica širom svijeta kao i muškaraca.

Charlie Evans

“To je greška koja se nije trebala dogoditi. Kako da vratim Debbie, onu koja sam bila?”, pita se 61-godišnja Debbie, koja je sa svoje 44 godine operacijom promijenila spol i “postala” muško, a čiju priču prenosi BBC. Punih sedamnaest godina provela je uzimajući hormone radi rasta brade, razvijanja više mišića i slično, a sada se želi vratiti u osobu kakva je bila prije svega toga. Ističe da je shvatila da je tranzicija bila samo pokušaj bijega te način rješavanja seksualnog zlostavljanja koje je pretrpjela kao dijete.

U Engleskoj postoji klinika The Tavistock and Portman NHS, koja tretira razvoj rodnog identiteta i kod djece mlađe od osamnaest godina, a koja dovode u pitanje njihov rodni identitet. U ovoj klinici na pristanak same djece daju im se hormoni, odnosno lijekovi koji, djelujući na mozak, blokiraju pubertet. Blokada puberteta sprečava razvoj spolnih karakteristika kao što je rast grudi, menstrualni ciklusi, promjene u glasu i slično. Punoljetni pacijenti moraju živjeti najmanje godinu dana u željenom spolu prije nego što dobiju pravo, odnosno dozvolu za operaciju.

DJECA NE MOGU ODLUČITI O PROMJENI SPOLA

Posljednjih pet godina broj djece koja su se javila u Tavistock kliniku porastao je s 468 na 2.519 godišnje, što je porast za više od 400 posto. Međutim, postoje ozbiljne kritike na sam rad ove klinike. Jedan od onih koji oštro kritizira način rada klinike vanredni je profesor sociologije na Univerzitetu Oxford Michael Biggs, koji kaže da osobe nemaju dovoljno informacija koje su im potrebne u ovako bitnim odlukama. Između ostalog, tvrdi da su svi mladi ljudi koji su uzimali blokatore puberteta uzimali i unakrsne hormone, što je naredni korak za potpuni prelazak u suprotan spol. Međutim, ta činjenica nije saopćena ni njima niti roditeljima, zbog čega Biggs smatra da roditelji i njihova djeca ne mogu dati informirani pristanak na sve to s obzirom na to da ne posjeduju sve potrebne informacije o procesu. Osim toga, pojedina istraživanja pokazala su da kod skoro 80 posto mladih koji uzimaju blokatore nakon godinu dana dolazi do značajnog porasta u izjavama suicida, što je također zabrinjavajuća činjenica.

Podaci pomenute klinike ukazuju na to da je između 2012. i 2018. godine čak 267 osoba mlađih od petnaest godina počelo koristiti blokadu hormona. Međutim, psihoterapeut Anastassis Spiliadis, koji je nakon četiri godine rada na ovoj klinici istu napustio, krajem prošle godine za strane medije izjavio je da je zabrinut samim načinom procjene mladih koji dolaze na kliniku. Naime, prema njegovom iskustvu, procjena se vrši naspram tri do šest seansi s određenom osobom, te je upitno koliko se zaista za ovako bitnu odluku može ocijeniti pojedinac u ovako malom broju seansi. Također, napomenuo je da su kod pojedinaca koji dolaze na kliniku česti slučajevi socijalne izolacije, depresije i anksioznosti, a da je kod nekih dijagnosticiran i poremećaj spektra iz autizma.

Upravo je jedna majka čija je kćerka autistična i ima druge mentalne probleme tužila NHS-ovu kliniku. Ona je kazala da klinika nije razmotrila složenost stanja njenog djeteta, te da je zabrinuta da će njena kćerka biti podvrgnuta eksperimentalnom tretmanu, s obzirom na to da, kako tvrdi, nisu dobili adekvatne informacije te da samim tim ni kćerka ni ona ne razumiju moguće rizike cijelog procesa. S obzirom na to da njena kćerka zbog autizma ne može sama svjesno pristati na lijekove blokade hormona, majka je tražila da korištenje lijekova bude odluka suda ukoliko je to u korist djeteta, a ne da se na djeci čine eksperimenti. Također, ova majka istaknula je da nije jedina, te da je na klinici još roditelja čija djeca imaju autizam, da im je potrebna pomoć, ali s aspekta medicine zasnovane na dokazima.

Početkom 2020. godine The Guardian je objavio da je ovaj slučaj stigao do visokog suda, navodeći da je advokat majke Jeremy Hyam naglasio da se tretman blokade hormona daje čak i mlađoj djeci od dvanaest godina, naspram njihovog ličnog pristanka, ali da im se ne objašnjava činjenica da sva djeca koja započinju s blokatorima hormona uzimaju nepovratne unakrsne spolne hormone. U ovaj slučaj uključena je i Keira Bell, koja ima 23 godine, te koja se prije liječila na klinici, a koja se pokajala zbog cijelog procesa koji je prošla. Ona smatra da način na koji se postupa na klinici nije odgovarajući te da niko ne bi trebao proći ono što je ona, vjerujući da djeca i mladi ne mogu pristati na upotrebu jakih i eksperimentalnih hormonskih lijekova. Smatra da je sistem koji je uspostavila klinika neadekvatan jer ne dozvoljava istraživanje temeljnih razloga stanja disforičnih rodnih osjećaja kod djece i mladih, te da hormonsku terapiju ne bi trebalo dozvoliti mlađima od osamnaest godina.

KO ĆE ODGOVARATI ZA POSLJEDICE

Godine 2017. na ovu kliniku upućeno je dijete koje je imalo samo pet godina. Psihoanalitičar Marcus Evans, koji je do 2019. godine radio na klinici, a zatim dao ostavku, kazao je da je zabrinut zbog načina traženja “brzih” rješenja. On smatra da postoji pritisak djeteta koje se osjeća u nevolji, pritisak porodice, kao i protrans lobija koji utječu na doktore koji žele pomoći djetetu, te se donosi brzo rješenje, ne uzimajući u obzir da takve odluke imaju dalekosežne posljedice.

Odluke o promjeni spola, posebno kada su u pitanju maloljetna djeca, itekako je složena odluka koja će utjecati na cijeli ostatak života. Mnoge činjenice danas ukazuju na to da se itekako govori o pravima LGBTI zajednice te na jedan način “reklamira” njihov način života, a mnogo se manje govori o važnijim stvarima kao što su posljedice pogrešnih odluka, te posebno psihičko usmjeravanje djece, tinejdžera ka LGBTI životu, a zbog čega se poslije mogu kajati.

PROČITAJTE I...

Sarajevska Općina Centar i načelnik dr. Nedžad Ajnadžić, u saradnji sa BZK „PREPOROD“ i izdavačkom kućom „KNJIGOLJUBAC“ pokrenula je akciju prikupljanja knjiga za prvu bošnjačku biblioteku u Crnoj Gori. Cilj je prikupiti bibliotečku građu s fokusom na temu historije Bosne i Hercegovine, historije Bošnjaka, historije bosanskohercegovačke i bošnjačke književnosti, kulture, lingvistike, prava, ekonomije i svih ostalih područja bitnih za obrazovanje mladih.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!