Na portalima, Instagram i TikTok stranicama koji se bave "true crime" tematikom nedavno je objavljena priča o slučaju iz Zagreba i to pod naslovom - Priča o ženi iz Zagreba koja je gledala televiziju i niko nije primijetio da je nema pune 42 godine.

Priču je nedavno objavio i megapopularni portal Unilad.

Objavljuju i navodnu fotografiju žene, međutim autentičnost ne možemo potvrditi, jer je moguće da se radi o ilustraciji. No priča je tačna, barem osnovne informacije koje spominju strani mediji, piše Slobodna Dalmacija.

Evo o čemu se radi: 

U samom središtu Zagreba, u stanu s pogledom na povijesne avenije, odvijala se tiha drama koja će šokirati cijelu Hrvatsku i stvoriti trajnu mrlju na savjesti društva. Godina je 2008. kada su gradske vlasti, pokušavajući dodijeliti navodno napušten stan, naišle na vrata koja su desetljećima ostajala zaključana. Niko nije slutio šta će pronaći iza njih, prepričavaju naratori priču koja je izašla i u Jutarnjem listu (OVDJE i OVDJE). No tačna je informacija da je bila mrtva 35 godina dok to netko nije otkrio. 

Nestanak bez odjeka

Hedviga Golik, penzionerka iz doba bivše Jugoslavije, posljednji put je viđena 1966. godine. Nije imala blisku porodicu, ni prijatelje koji bi primijetili njezin nestanak. Niko se nije zabrinuo, nije bilo prijave nestanka, niko nije postavljao pitanja. Komšije su jednostavno pretpostavili da se preselila ili promijenila životnu sredinu, kako se tada često događalo. Njezina svakodnevica izblijedjela je bez traga, kao da je nikad nije ni bilo.

Pronalazak ledenog mira

Kada su vlasti ušle u stan, zatekli su prizor iz noćnih mora i historijskih udžbenika. U naslonjaču, pred starinskim televizorom, s šalicom čaja uz sebe, sjedila je Hedviga: mumificirana vremenom. Oko nje, život je stao. Prašina je prekrila stvari, sudoper je još uvijek bio pun suđa iz 60-ih, a namještaj je škripao pod teretom zaborava. Stan je postao kapsula prošlog vremena, nijem svjedok jedne sudbine.

Prirodna mumifikacija tijela bila je rezultat savršeno zatvorenog prostora. Prozori nisu otvarani desetljećima. Zrak je bio gust od tišine, mirisi su nestali, a život se srušio u jednu tačku smrznutog vremena. Niko nije pitao za Hedvigu. Godinama, pa i desetljećima, nije stiglo ni pismo, ni telefonski poziv, ni socijalna služba. 

Ko je bila Hedviga Golik?

Podaci o Hedvigi oskudni su, ali poznato je da je rođena krajem 1920-ih. Nikada se nije vezala za zajednicu. Živjela je tiho, povučeno, bez izazivanja pažnje, a računi su plaćani, navodno ih nije ona podmirivala. S vremenom, čak su i komšije zaboravili njezino lice. Jutranji list je pisao da je bila tajanstvena, napadno povučena, nije se htjela družiti sa komšijama...

Napomenimo i da se u izvještajima oko tog događaja navode i neki podaci koji su različiti, od teksta do teksta. A vezano uz njenu dob, posao, plaćanje računa, zdravstveni status i slično... No priča je vrijedna filma. 

Evo što je Jutarnji pisao 2008.:

Razlog zbog kojeg je zaboravljena Hedviga Golik, čiji je leš pronađen 35 godina nakon njezine smrti u stanu na Medveščaku, najvjerojatnije je sukob stanara oko toga komu će njezin stan pripasti.

Naime, kako smo doznali, stanari su još 1981. godine zajedno otplatili kredit svoje susjede i otad traje njihova borba za vlasništvo nad derutnim stanom u potkrovlju od samo 18 kvadratnih metara.

Nestanak Hedvige Golik nikad nije prijavljen policiji, no neslužbeno saznajemo da je početkom sedamdesetih godina pokrenuta potraga za njom na području cijele Jugoslavije.

Jedan od dobro upućenih stanara zgrade na Medveščaku (77), koji je želio ostati anoniman, potvrdio je nesuglasice među desetak susjeda.

- Prije 27 godina stanari su zajednički otplatili kredit za Hedvigin stan, a otad svako smatra da polaže pravo na barem kvadrat njezina doma. Svađe među komšijama konstantno su odgađale ulazak u stančić u potkrovlju, a da se prije nekoliko dana nije ukazala potreba za etažiranjem zgrade, njezina smrt još dugo ne bi bila otkrivena - ispričao je.

Posljednji put u stan je neko pokušao ući 1998. godine, a autor rukom ispisane poruke na vratima Hedvigina stana nije Grad Zagreb kako stoji u potpisu, nego jedan od stanara zgrade.

Podsjetimo, na zapečaćenim vratima stoji neobičan natpis da je Golik ostala bez vlasništva, a da do rješenja vlasničkih prava stanari ne mogu raspolagati stanom.

- I prije 10 godina pokušali smo ući u stan. No ponovno su prevladale razmirice među stanarima. Tada je na vratima osvanula i ta poruka. U Gradu smo provjeravali ko je njezin autor, a poslije smo utvrdili da je riječ o jednom od komšija - rekao je izvor.

A ovo je agencijska vijest iz 2008: 

Raspadnuto tijelo Riječanke Hedvige Golik (84), bivše medicinske sestre Doma zdravlja Trešnjevka, pronađeno je u ponedjeljak oko 16.30 sati na krevetu spavaće sobe u stanu u Ulici Medveščak 77, a staricu su posljednji put vidjeli njezini susjedi, ni manje ni više nego sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća.

Šokantan prizor leša s truležnim promjenama otkrila su trojica predstavnika stanara zgrade koji su nasilno provalili u Hedvigin stančić od 13 m2, a sve kako bi riješili problem reguliranja statusa vlasništva odnosno etažiranja zgrade.

- Još 1991. sam uputio pismo mjesnoj zajednici i prijavio da je stan, odnosno ta sušionica, već tad bio napušten, ali niko nije reagirao.

Trojac je od šoka pobjegao van i pozvao policiju, a kako bi se neometano mogao obaviti policijski uviđaj te forenzičari odraditi svoj dio posla, djelatnici Zavoda za javno zdravstvo prvo su morali dezinficirati stan.

- Hedviga je stanovala u stanu iznad mene i zadnji put sam je vidjela 1963. godine kad je moj sin imao dvije godine. Tada su po nju došla neka trojica mladića, a ona je, s obzirom na to da je bila bolesna, stalno najavljivala da će negdje otputovati.

Spominjala je neke prijatelje u Makedoniji, a u igri je bila i Rusija. Načula sam dijalog s mladićima kojima je rekla da je stan od vojne komande Beograd i da tu ništa ne valja. Bilo mi je čudno što je nema - ispričala nam je vitalna 85-godišnja Katica Carić, najstarija stanarka zgrade, koja odnedavno broji staračke dane u obližnjem Domu za starije osobe.

- Postavlja se pitanje kako je moguće da osobu sve te godine pa i desetljeća niko nije tražio i prijavio njezin nestanak, a pojedine račune poput struje, plaćali smo mi stanari prihodima kućnog savjeta - rekao je Kiš. (EPEHA)