Odnosi u Evropi ubrzano se mijenjaju pod pritiskom globalnih kriza, a Njemačka i Francuska, kao neprikosnovene predvodnice Evropske unije, ponudile su novi nacrt za budućnost proširenja.

No, u trenucima govora u Briselu o "novom zamahu", nad Bosnom i Hercegovinom nadvili su se tamni oblaci. Novi njemačko-francuski "non-paper" posljednji je poziv državi koja se nalazi na opasnoj ivici da svjesno, političkom inercijom i destrukcijom, odabere izolaciju umjesto integracije.

Suština novog prijedloga Berlina i Pariza donosi model postupne integracije. Na prvi pogled, to zvuči primamljivo, tj. da Bosna i Hercegovina dobije pristup jedinstvenom evropskom tržištu, fondovima i ukidanju roaminga i prije nego što postane punopravna članica. Međutim, upravo tu leži najveća opasnost za našu zemlju.

Ako bh. politička elita nastavi s dosadašnjim kursom "simuliranja reformi", opasno riskira da naša država postane trajni stanovnik evropske "čekaonice".

U tom scenariju, postali bismo tek ekonomska periferija, prostor koji konzumira evropsku robu i koristi mrvice iz fondova, ali koji nema pravo glasa, nema pravo odlučivanja i nema nikakav relevantan utjecaj u evropskim diplomatskim krugovima.

Svjesno udaljavanje od vizije Berlina i Pariza znači pristajanje na status objekta, a ne subjekta međunarodne politike.

Francuska i Njemačka su u ovom dokumentu jasno poručile da je proces reverzibilan. To je direktna oštrica usmjerena prema domaćim politikama blokada. Svako nazadovanje u vladavini prava ili pokušaj podrivanja državnih institucija automatski znači gašenje finansijskih tokova.

Opasnost po Bosnu i Hercegovinu leži u riziku da je ključne evropske metropole trajno arhiviraju kao "neuspješan projekt".

Ukoliko svjesno nastavimo putem udaljavanja od standarda koje postavljaju Pariz i Berlin, naša zemlja će ostati izolirani otok, "zemlja-slučaj" kojom će se baviti trećerazredni činovnici, dok će se strateške odluke o sudbini kontinenta donositi bez nas.

Najpogubniji efekt ovakvog (ne)djelovanja je osuda na vječitu ovisnost o međunarodnoj pomoći. Umjesto da budemo ravnopravan partner koji kroz punopravno članstvo učestvuje u kreiranju evropskih politika, Bosna i Hercegovina bi mogla ostati socijalni slučaj Evrope, država koja preživljava isključivo zahvaljujući "dobroj volji" međunarodnih faktora i kreditima.

Bez političkog utjecaja u Briselu, svaka finansijska pomoć će dolaziti uz sve teže uvjete i sve manje poštovanja prema našem suverenitetu. Jasno je da to nije ikakva integracija, već preživljavanje na marginama.

Njemačko-francuski prijedlog je test inteligencije za Sarajevo, Banju Luku i Mostar. On nudi "ruku spasa", ali istovremeno postavlja ogledalo u kojem se jasno vidi naša politička neodgovornost.

Ako Bosna i Hercegovina ne iskoristi ovaj trenutak da se suštinski, a ne samo deklarativno, veže za osovinu Pariz-Berlin, riskiramo da postanemo crna rupa na mapi Evrope.

Biti "relevantan faktor" sigurno nije nešto što se dobija na poklon, nego se mora zaslužiti usklađivanjem s najjačim evropskim savezima. Alternativa je ostati vječiti pacijent međunarodne zajednice, bez prava glasa o vlastitoj budućnosti, dok se prava Evropa ujedinjuje i napreduje bez nas. Sat otkucava, a Pariz i Berlin više nemaju strpljenja za balkanske izgovore.