U Istanbulu nije teško čuti jezik koji dolazi s Balkana. U bilo kojem dijelu grada, vrlo brzo se može započeti razgovor s nekim ko je davno doselio iz ovog dijela Evrope, bilo da je riječ o Skoplju, Sarajevu, Prištini, Podgorici ili nekom drugom gradu koji je naizgled stotinama kilometara daleko.

Veza između Istanbula i Balkana nije nova, ali se način na koji ljudi danas prelaze tu geografsku i kulturnu udaljenost promijenio. Nekada su veze uglavnom bile porodične i historijske, vezale su se za trgovinu i migracije, dok su danas putovanja, studiranje, posao, društvene mreže i sve bolja avionska povezanost učinili Istanbul jednim od gradova koji ljudi iz ovog dijela Evrope posjećuju iznova, a ne samo jednom.

Za mnoge Balkance Istanbul je prvo bio turistička destinacija. Dolazilo se na nekoliko dana, obilazili su se Sultanahmet, Kapali čaršija, Galata i Bosfor, kupovala odjeća i začini, a povratak kući najčešće je slijedio nakon nekoliko dana. Međutim, dio posjetilaca danas u gradu ostaje duže, vraća mu se više puta ili u njemu pronalazi razlog zbog kojeg će ga posjećivati i kada više nema potrebe da ga obilazi kao klasični turista.

Razlog nije teško pronaći. Istanbul je dovoljno drugačiji da bude zanimljiv, ali istovremeno dovoljno blizak da čovjek iz Sarajeva, Beograda, Skoplja ili Podgorice u njemu ne osjeća potpunu kulturnu udaljenost.

Ta bliskost najprije se primijeti u jeziku i hrani, ali tu ne završava. Način na koji se provodi vrijeme, odnos prema gostu, kultura ispijanja kafe i čaja, pijace, male radnje, porodični život i važnost hrane u društvenim odnosima imaju mnogo dodirnih tačaka s Balkanom. Naravno, Istanbul je ogroman grad i nemoguće ga je svesti na nekoliko zajedničkih običaja, ali upravo te sitnice mogu biti dovoljne da se posjetilac ne osjeća kao potpuni stranac.

Dodatnu vezu stvara historija. Tragovi balkanskih migracija prema današnjoj Turskoj mogu se pronaći u brojnim porodičnim pričama, a ljudi čije su porodice porijeklom iz Bosne, Kosova, Sjeverne Makedonije, Albanije, Bugarske, Grčke i drugih dijelova Balkana dio su društvene slike savremene Turske. U Istanbulu zato nije neobično upoznati nekoga čija porodica generacijama živi u Turskoj, ali i dalje čuva prezime, porodičnu priču ili određene običaje povezane s krajem iz kojeg su njihovi preci došli.

Istovremeno, nova generacija Balkanca i Turske upoznaje se kroz sasvim drugačije kanale. Turske serije dodatno su približile Istanbul publici koja ranije možda nije imala poseban interes za grad. Društvene mreže su omogućile da se svakodnevni život u Istanbulu prati gotovo u realnom vremenu, dok su avionske linije i turističke ponude učinile putovanje mnogo dostupnijim nego ranije.

Zbog toga se promijenila i sama predstava o Istanbulu. Za dio posjetilaca on je postao grad u kojem se može zamisliti svakodnevni život. Neki dolaze zbog posla, studija, neko zbog trgovine, a neko se jednostavno vraća jer mu je prvi boravak ostavio osjećaj da grad još nije upoznao dovoljno.

Zato je preciznije govoriti o Istanbulu kao jednom od mjesta na kojima se različiti dijelovi ovog regiona već dugo susreću. Turizam je tu vezu učinio vidljivijom i dostupnijom novim generacijama, ali nije je stvorio. Ona je mnogo starija od današnjih avionskih karata, društvenih mreža i popularnih serija.

I upravo zbog toga mnogi koji u Istanbul prvi put dođu kao turisti ne ostanu samo na tome. Grad im se nakon prvog putovanja često vrati kao ideja za sljedeće putovanje, duži boravak, posao ili jednostavno još jedan razlog da se vrate tamo gdje im je, uprkos ogromnoj razlici u veličini i ritmu života, nešto od početka bilo poznato.