Aktuelni ministar vanjskih poslova, koji se najčešće bavi domaćim političkim temama i ličnostima, time potpuno kontraproduktivno usmjeravajući pažnju javnosti na poputni fijasko svog mandata baveći se političkim oponentima i kritikujući opoziciju, pokazuje svu raskoš vlastitog politikanstva.

Meta je ponovno lider SDA Bakir Izetbegović, ranije član Predsjedništva BiH, koji se u nedavnom intervjuu osvrnuo i na izostanak konkretnih rezultata aktuelne vlasti u BiH na vanjskopolitičkom planu.

- Hvala Bakiru za lijepe riječi koje mi je uputio za posao koji radim. Ali on još jednom pokazuje da ne razumije šta je diplomatija, a pogotovo ne shvata šta je uloga člana Predsjedništva BiH. Kritikovati Bećirovića nakon što se sastao sa Merzom i Macronom u istom danu, i nekoliko premijera i predsjednika evropskih i drugih država, nakon što je u ovom mjesecu imao deveti sastanak sa sekratarima NATO-a, pokazuje da on ne zna šta je uloga člana Predsjedništva BiH - mišljenja je Konaković.

Stav Konakovića pogrešan je prvenstveno jer ga on gradi na činjenici da je Izetbegović kritikovao sastanke kao takve, dok predsjednik SDA kritikuje izostanak političkih rezultata do kojih ti sastanci nisu doveli. Naprimjer, BiH doslovno ništa nema od tvrdnji Bećirovića da je zemlja spremna za ulazak u NATO, a što su potvrdili i čelnici Alijanse zahtjevom da naša zemlja izdvoji mnogo više novca za odbranu no što je to trenutno slučaj.

To je potvrđeno i prijedlogom budžeta institucija BiH za tekuću godinu kojim se ne predviđa veće izdvajanje sredstava za modernizaciju Oružanih snaga budući da su protiv toga političke stranke iz entiteta RS.

Osim toga, vrijedi napomenuti MVP-a da ne postoje "generalni sekretari NATO-a", već samo jedan generalni sekretar koji inače izbjegava susrete s Bećirovićem, pa na njih šalje svoju zamjenicu Radmilu Šekerinsku.

Konaković pokušava raspravu prebaciti sa suštine na formu. Nije sporno da se Bećirović sastaje s evropskim liderima niti da održava kontakte s NATO zvaničnicima. Međutim, sastanci nisu dokaz uspješne diplomatije jer su konkretni politički efekti po svojoj definiciji važniji od broja fotografija, rukovanja ili protokolarnih susreta.

Kritika lidera SDA bavi se činjenicom da se ni nakon brojnih sastanaka suštinski problemi Bosne i Hercegovine ne pomjeraju s mrtve tačke, i sasvim je legitimno postaviti pitanje šta je stvarni rezultat Bećirovićeve silne diplomatske aktivnosti. Izetbegović je također upravu kada upozorava da član Predsjedništva nije sam sebi svrha niti PR funkcija države.

Ako se kao argument uspješnosti Bećirovića navodi broj susreta sa svjetskim liderima, gdje su onda konkretni ishodi tih razgovora? Gdje su silne nove investicije, snažniji angažman međunarodne zajednice koji vodi ubrzanju EU puta ili rješavanju unutrašnjih političkih blokada kojima svjedočimo već godinama dok su na vlasti stranke Trojke?

Pozivanje na broj sastanaka za cilj ima isključivo promovirati Bećirovića čije je "upravljanje" vanjskom politikom njega dovelo do toga da međunarodni zvaničnici doslovno bježe pred njegovom pojavom zbog činjenice da u javnost prenosi suštinski netačne i tendenciozne poruke.

Politička promocija nikako nije slika uspješne vanjske politike neke države.

Konakovićeva tvrdnja da Izetbegović "ne razumije diplomatiju" suštinski je problematična jer se radi o političaru koji je više od decenijama aktivan u međunarodnim procesima, učestvovao u razgovorima i pregovorima s brojnim svjetskim liderima te najutjecajniju političku stranku u državi.

Za to vrijeme Konaković je na čelu Naroda i pravde, u principu lokalne stranke koja ne posjeduje politički legitimitet niti kredibilitet, no ipak se on posredstvom svojih stranih mentora i njihovih interesa uspio progurati do pozicije ministra vanjskih poslova, funkcije za koju doslovno ne posjeduje niti jednu referencu.

Sada Konaković demonstrira da je upravo on taj, koji ni nakon skoro četiri godine na funkciji MVP-a ne razumije ni osnovne principe diplomatije. Diplomatska aktivnost nije jednaka diplomatskom uspjehu.

Konakovićev odgovor više ad homminem usmjeren no što je odgovor na pitanje koje Izetbegović zapravo postavlja o tome kakve je konkretne koristi Bosna i Hercegovina dobila od svih tih sastanaka Bećirovića, samo potvrđuje da je za vrijeme vladavine Trojke BiH na međunarodnom planu u potpunosti izgubila kredibilitet.