Dok se jača zamah za drugu rundu pregovora između Sjedinjenih Država i Irana s ciljem okončanja rata, jedno centralno pitanje pojavilo se kao sjeme razdora: zamrznuta imovina Teherana koja se drži u drugim zemljama.
Iranska ekonomija godinama je u problemima zbog sankcija koje su zemlji nametnule SAD i druge nacije. Ove sankcije su uvedene od 1979. godine, prvo zbog američkih talaca držanih u američkoj ambasadi u Teheranu nakon Islamske revolucije, a zatim su pojačane zbog iranskog nuklearnog i balističkog raketnog programa. Ove mjere su ograničile Teheranovu mogućnost pristupa vlastitoj imovini, poput prihoda od prodaje nafte, koji su zamrznuti u stranim bankama.
Dana 10. aprila, prije početka prve runde pregovora o primirju u Pakistanu, predsjednik iranskog parlamenta Mohammad Bagher Ghalibaf napisao je na X-u da se zamrznuta iranska imovina (prihodi zamrznuti u stranim bankama) mora vratiti prije početka bilo kakvih pregovora.
Dan kasnije, na pregovorima o prekidu vatre u glavnom gradu Pakistana, Islamabadu, pojavili su se izvještaji koji sugeriraju da je Washington pristao odmrznuti barem dio iranske imovine koja se drži izvan zemlje. Međutim, američka vlada je brzo odbacila te izvještaje, insistirajući da ta imovina ostaje zamrznuta.
S obzirom na to da se očekuje nastavak razgovora u narednim danima, prije isteka trenutnog primirja između SAD-a i Irana u ranim jutarnjim satima 22. aprila na Bliskom istoku, očekuje se da će se ta napetost ponovo pojaviti.
Ali koliko je iranske imovine zamrznuto, zašto Teheran ne može pristupiti toj imovini, gdje su ta sredstva trenutno i zašto su važna Iranu?
Koliki je obim zamrznute imovine Irana
Iako tačan iznos zamrznute imovine Irana nije jasan, zvanični iranski izvještaji i stručnjaci su utvrdili da ukupan iznos zamrznute iranske imovine u inostranstvu iznosi više od 100 milijardi dolara.
Frederic Schneider, nerezidentni viši saradnik Vijeća za globalna pitanja Bliskog istoka, rekao je za Al Jazeeru da je ta imovina otprilike tri puta veća od onoga što Iran godišnje zaradi od prodaje ugljikovodika.
- Ovo je veoma značajna suma, posebno za društvo koje pati pod decenijama sankcija predvođenih SAD-om - rekao je.
Ali je dodao da ostaje nejasno da li bi SAD - čak i ako bi oslobodile ovu imovinu - to uvjetovale načinom na koji se ona koriste.
- Iran definitivno ima očajničku potrebu za tom imovinom, ali s obzirom na vrlo haotičnu historiju sankcija i nedostatak stručnjaka sa američke strane koji bi pregovarali o detaljima, Iran je skeptičan - rekao je.
Jacob Lew, koji je bio sekretar Ministarstva finansija pod bivšim predsjednikom SAD-a Barackom Obami, izjavio je 2016. godine da Iran neće moći pristupiti svoj svojoj imovini zamrznutoj u inostranstvu čak i ako se ukinu sve sankcije. U to vrijeme, Iran je pristao na značajan sporazum sa SAD-om i drugim zemljama, ograničavajući svoj nuklearni program u zamjenu za ublažavanje sankcija.
Lew je rekao Kongresu da će Iran u stvarnosti moći pristupiti samo oko polovine svoje zamrznute imovine, u najboljem slučaju, jer je ostatak već namijenjen za prethodno obećane investicije ili otplatu kredita.
Trenutno je ključni zahtjev Teherana u pregovorima o primirju oslobađanje najmanje 6 milijardi dolara zamrznute imovine, kao mjera izgradnje povjerenja.
Šta je zamrznuta imovina
Kada vlasti druge države ili globalno tijelo privremeno zadrže sredstva, imovinu ili vrijednosne papire osobe, kompanije ili centralne banke države, to predstavlja zamrzavanje imovine. Ovo ograničava mogućnost vlasnika da prodaju ovu imovinu zbog sankcija, sudskih naloga ili drugih regulatornih razloga.
Imovinu može zamrznuti sud, druga država ili međunarodno tijelo ili bankarska institucija. Zvanično, države kažu da zamrzavaju imovinu druge države ili kompanije zbog optužbi za kriminalne aktivnosti, pranje novca ili kršenje međunarodnog prava.
Ali kritičari ove prakse ukazuju na njenu selektivnu upotrebu za ciljanje rivala Zapada - Izrael se, na primjer, suočava s ponovljenim optužbama za kršenje prava, vođenje ilegalnih ratova i provođenje aparthejda. Pa ipak, nijedna zemlja nije zamrznula njegovu imovinu u inostranstvu.
Nasuprot tome, Iran, Rusija, Sjeverna Koreja, Libija, Venecuela i Kuba su neke od zemalja čija je imovina zamrznuta od strane stranih vlada. Zajednička nit koja ih sve povezuje: protive se - ili su se protivile - dominaciji SAD-a u međunarodnom poretku.
Zašto Iran ima zamrznutu imovinu
Prema arhivima američke vlade, prvo zamrzavanje imovine dogodilo se u novembru 1979. godine kada je tadašnji američki predsjednik Jimmy Carter izjavio da Iran "predstavlja neobičnu i izvanrednu prijetnju nacionalnoj sigurnosti, vanjskoj politici i ekonomiji Sjedinjenih Država".
U to vrijeme, iranski studenti su držali 66 američkih državljana kao taoce u američkoj ambasadi u Teheranu.
Tadašnji sekretar Ministarstva finansija, William Miller, rekao je novinarima da je iranska likvidna imovina u to vrijeme iznosila manje od 6 milijardi dolara, od čega je najveći dio bilo 1,3 milijarde dolara u državnim zapisima koje je držala Federalna rezervna banka New Yorka. Godine 1981., Alžirski sporazum, postignut uz posredovanje Alžira između SAD-a i Irana, rezultirao je time da su SAD odmrznule značajan dio te imovine u zamjenu za oslobađanje 52 američka zarobljenika koji su u tom trenutku još uvijek bili zatočeni u Teheranu.
Međutim, u narednim godinama odnosi između SAD-a i Irana nastavili su se pogoršavati, a Washington je bio zabrinut zbog teheranskog nuklearnog programa. Iran je oduvijek tvrdio da je njegov program obogaćivanja urana isključivo za civilne energetske svrhe, uprkos tome što je obogatio uran daleko iznad praga potrebnog za to.
Izrael i SAD su više puta optužili Iran za obogaćivanje uranijuma radi razvoja nuklearnog oružja. SAD i njihovi saveznici, posebno Evropa, uveli su više rundi sankcija toj zemlji, iako Izrael - jedina bliskoistočna zemlja za koju se vjeruje da već posjeduje nuklearno oružje izgrađeno kroz tajni program - nije se suočio s takvom provjerom.
Iran je 2015. godine sklopio pakt sa svjetskim silama, koji su SAD ispregovarale pod predsjednikom Barackom Obamom, pod nazivom Zajednički sveobuhvatni plan akcije (JCPOA). Prema paktu, Teheran se složio da smanji svoj nuklearni program i, kao rezultat toga, ponovo je dobio pristup većini svoje tadašnje imovine u inostranstvu.
Ali 2018. godine, tokom svog prvog predsjedničkog mandata, Donald Trump je jednostrano povukao SAD iz sporazuma, nazivajući ga "jednostranim" i ponovo uveo sankcije Iranu, ponovo zamrzavajući njegovu stranu imovinu.
SAD i Iran su 2023. godine postigli sporazum o razmjeni zatvorenika, prema kojem je Teheran oslobodio pet američko-iranskih državljana u zamjenu za oslobađanje nekoliko Iranaca zatvorenih u zemlji od strane SAD-a, te je Iranu omogućen pristup milijardama dolara zamrznutih sredstava. Riječ je o prihodima od nafte u Južnoj Koreji u vrijednosti od 6 milijardi dolara zbog američkih sankcija.
Prema toj shemi, novac je prebačen u Katar na nadzor. Ali sljedeće godine, predsjednik Sjedinjenih Država Joe Biden uveo je nove sankcije Iranu kao odgovor na njegov raketni i napad dronovima na Izrael, što je dovelo do toga da je Iran ponovo izgubio pristup toj imovini u Dohi.
Pored SAD-a, i Evropska unija je djelimično zamrznula imovinu iranske centralne banke zbog navodnih kršenja ljudskih prava od strane Irana, te zbog optužbi za nepoštivanje nuklearnog sporazuma, terorizam i program dronova koji podržava ruski rat protiv Ukrajine.
Koje zemlje drže zamrznutu imovinu Irana
Zamrznuta imovina Irana nalazi se u rukama više zemalja.
Tačan iznos koji svaka zemlja trenutno posjeduje nije jasan, ali iranski mediji su ranije izvijestili da Japan, još jedan važan iranski kupac nafte, drži oko 1,5 milijardi dolara, Irak oko 6 milijardi dolara, Kina najmanje 20 milijardi dolara, a Indija 7 milijardi dolara.
SAD također drže otprilike 2 milijarde dolara direktno zamrznute iranske imovine, dok zemlje EU poput Luksemburga drže oko 1,6 milijardi dolara.
Katar drži oko 6 milijardi dolara - iznos koji je prebačen iz Južne Koreje kako bi se platio Iran, ali su ga SAD potom blokirale.
Zašto je odmrzavanje imovine važno za Iran
Iranska ekonomija je u krizi, s višedecenijskim sankcijama koje ograničavaju izvoz nafte i ometaju njegovu sposobnost privlačenja investicija i modernizacije industrije i tehnologije.
Nagli porast inflacije i pad vrijednosti valute, riala, doveli su do masovnih protesta u decembru i januaru koji su potom prerasli u veću kampanju protiv vladajućeg establišmenta. Hiljade ljudi je ubijeno usred represije koju su sprovodile snage sigurnosti. Iranski zvaničnici tvrde da su za ubistva odgovorni "teroristi" koje finansiraju i naoružavaju SAD i Izrael. Trump je nedavno potvrdio da su SAD naoružale neke demonstrante.
U ovakvoj situaciji, zamrznuta imovina predstavlja zaključani novac koji bi Iran lako mogao koristiti: 100 milijardi dolara predstavlja gotovo četvrtinu BDP-a zemlje.
Roxane Farmanfarmaian, akademska direktorica i predavačica međunarodne politike specijalizirana za Iran na Univerzitetu u Cambridgeu, izjavila je za Al Jazeeru da bi odmrzavanje iranske imovine bilo značajno za zemlju.
- To bi značilo mogućnost repatrijacije sredstava zarađenih u čvrstoj valuti od prodaje nafte, na primjer, nazad u vlastitu ekonomiju. To bi joj također dalo kontrolu nad fluktuacijama valutnih kurseva, a time i izbjeglo ranjivost na valutne promjene koje su, na primjer, izazvale proteste u decembru 2025. Godine - rekla je.
Napomenula je da se značajne industrije, uključujući naftna polja, vodovodne sisteme i električne mreže, suočavaju s padom infrastrukture i da bi sve imale koristi od nadogradnje ako zemlja dobije slobodan pristup svojoj imovini. S tom imovinom, Iran bi mogao platiti stranim kompanijama i vlastitim industrijama da počnu s poboljšanjem, rekla je.
- Očigledno je da će se [Iran] morati obnoviti nakon rata, a oslobođena imovina bi odmah ubrzala i učinila taj proces efikasnijim - rekla je.
- Pristup zamrznutim sredstvima će također pokrenuti ekonomski rast koji joj je potreban, poboljšati odnos vlade s javnošću i započeti dug proces iskorjenjivanja korupcije koja je neizbježan pratilac režima sankcija - dodala je.
Odluka SAD-a o tome hoće li odmrznuti iransku imovinu također bi poslužila kao ključna diplomatska poruka, rekao je za Al Jazeeru Chris Featherstone, politikolog sa Univerziteta u Yorku.
- Na međunarodnom nivou, odmrzavanje imovine moglo bi signalizirati smanjenje pritiska SAD-a na iransku ekonomiju. Ovo bi moglo omogućiti povećano angažovanje drugih međunarodnih aktera i regionalnih susjeda, razvijajući trgovinu i integraciju - rekao je Featherstone.
- Međutim, s obzirom na nepredvidiv pristup Trumpove administracije međunarodnoj politici i rat s Iranom, ovo bi se moglo protumačiti i kao daljnji dokaz koliko je saveznicima i neprijateljima SAD-a teško predvidjeti sljedeći potez Trumpove administracije.
Početna
Najnovije
Najčitanije
Na vrh