Da bismo objektivno analizirali novonastalu situaciju na našoj medijskoj sceni, a koja je donijela to da nekoliko stotina hiljada korisnika kablovskih TV usluga nema programe Hayata, moramo analizirati proizvod koji je ova TV kuća nudila. Nažalost, brojne reakcije izostavile su ocjenu ovog osnovnog aspekta rada bilo koje TV kuće, pa tako i Hayata.

Naime, Hayat TV je jedna od rijetkih kuća koja suštinski – čak i emotivno, a ne protokolarno, prati obilježavanje bitnih datuma koji se odnose na proteklu agresiju. Istovremeno, uredništva većine drugih domaćih TV kuća, osim časnih izuzetaka nekoliko lokalnih – ali sa manjim dometom prema gledateljstvu i sa skromnijim produkcijskim kapacitetima, ne vide u tim događajima, koji se odnose na te datume, njihovu važnost.

Eliminisanje ovakvih sadržaja iz programa većine domaćih TV kuća ne smije se opravdati čak niti sa komercijalnog nivoa jer je, naprosto – to pitanje humanosti i novinarske deontologije. Raditi u BiH, biti novinar i imati medij u ovom historijskom trenutku, a ne imati ekipe na mjestima gdje se govori o ubijenima, o protjeranima ili o herojskim podvizima branitelja, a onda te ekipe koristiti za izvještavanje o prekodrinskim i bjelosvjetskim estradnjacima, zabavljačima, instant zvijezdama i ostalim besposličarima – sramna je autodeklaracija za svakog novinara, urednika, redakciju.

I samo kroz ovaj vid programske orijentacije se vidi posebnost, dignitet i edukativni značaj Hayata. Govorimo o kulturi sjećanja. A šta je sa ostalim aspektima kulture? Hayat ulaže stotine hiljada svog novca da bi prikazao kulturu naših krajeva, da bi "običnim" ljudima iz naših sela i gradova dao priliku da govore o svom zavičaju, običajima, gastronomiji. O stoljećima historije, o patnji ove nam domovine, o njenim neprijateljima, o podvizima njenih sinova i kćeri kroz raznorodne medijske oblike govorili su i doktori nauka, učeni historičari, iskusni istraživači, alimi, imami, ulema. Hayat je to, sa preciznošću komunikologa i sociologa najvišeg akademskog nivoa, procjenio da su ovakvi sadržaji bitni za opstanak naroda. Da bi ostao na ovoj, svojoj zemlji, razumiju to u Hayatu još od njegovog nastanka, narod mora znati o sebi, mora vidjeti ljepotu kulture i baštine ljepotu koju su tkale generacije i generacije prije nas.

Dakle, historijsku ulogu Hayat nisu vidjeli u BH Telecomu. Njima, evo utvrđeno je, nisu bitni ovakve televizijske minute, oni nemaju senzibiliteta za suštinu TV programa. Tačnije, oni to dobro znaju, ali su ih politički motivi natjerali da presjeku kabal, da narodu prekinu dotok historije, kulture, umjetnosti, znanja, digniteta, ali i objektivne sadašnjosti. Sve je to Hayat obuhvatao i donosio u naše kuće.

I nije posve tačno da su samo aktuelna politička dešavanja, i njihova interpretacija na Hayatu, problem onima koji upravljaju BH Telecomom i onima iz političkog miljea koji im daju naloge. Nenarodni upravljači državnih resursa moraju izvršiti zadatak eliminisanja Hayata upravo zbog njegovog identitarnog naboja i snažnog obrazovnog utjecaja. Mračnjacima koji stoje iza nametnutih vladara, odavno smeta Hayat i zbog toga jer nadomješćuje i institucionalno nepostojanje edukativnih sadržaja. To što našoj djeci ne daju da uče u školama, uči ih Hayat. I odškolovao je generacije svjesnih i odvažnih, hrabrih i pronicljivih. I samo zbog ovoga BH Telecom bi trebao plaćati program Hayat TV-a.

Istovremeno, BH Telecom plaća strane TV programe. Za to ne postoji ekonomska logika, a posebno ne moralnost i dobronamjernost. Neki od programa koje sufinansira BH Telecom u svjetskom su vrhu po nemoralnosti i sociološkoj destruktivnosti. To je kaljuža bestidnosti i neprirodnosti. Nedavno je ova bosanskohercegovačka tv kuća organizovala koncert ratnih patriotskih pjesama. Kakva je to bio umjetnički kontrapunkt šundu kojeg strani kanali donose u naše kuće, a što ga bespogovorno plaća BH Telecom. Naravno, ovakvih primjera i kontrasta je mnoštvo.

I još nešto. Te strane TV kuće novac iz BiH dobijaju da bi njihovi vlasnici uživali u izobilju, u rasipništvu, da bi njihovi programi bili što izopačeniji i perverzniji. Hayat mnogo manje novca traži za kvalitet, a da bi reinvestirali u programe i da bi radnici i njihove porodice imali dostojanstvene naknade, za normalan život.  

Podržavanje Hayata je opravdano jer je njegov pozitivni društveni utjecaj enorman. Da je naš, da je u rukama naših ljudi, patriota, BH Telecom bi cijenio takav Hayat i za nešto novca ga zadržao na listi TV kanala. Neki Hayatovi sadržaji su zaista unikatni i niko ih neće moći ponuditi ovom narodu. Federalno telekomunikacijsko preduzeće je moralo uvažiti ovu činjenicu - ako je naše. Robotizirano poimanje dostupnosti Hayata na platformi Moja TV, kao očitanje vodomjera, nije logika bilo kakvog ozbiljnog i domoljubivog menadžmenta.    

I za one koji pravdaju BH Telecom, pa govore kroz prizmu tržišne i finansijske logike, evo i za njih dokaz da iza odluke o dokidanju signala Hayata ne stoje niti novci, niti racionalna poslovnost – već politika. Prvaci BH Telecoma i njihovi politički dirigenti, odlično znaju da uklanjanje Hayata iz ponude Moje TV znači i desetine hiljada prekinutih ugovora. To im se već dešava. Gube milione, ne samo kroz Moju TV, nego i zbog revolta koji evo podrazumijeva i prekid korištenja usluga mobilne i fiksne telefonije. Narod hoće Hayat ili isključuje. To je tako. U BH Telecomu su to odlično znali, bile su hiljade pojedinačnih najava, ali su odlučili puno više izgubiti, nego što su trebali dati našem Hayatu. Ako je BH Telecom ovo uradio mimo finansijske logike, a u pravcu vlastite štete, zar tu ne vidimo političku pozadinu?