Tokom protekle sedmice, čini se da su evropski lideri promijenili svoj stav prema Izraelu. Čini se da se ovaj jaz između Tel Aviva i njegovih partnera na evropskom kontinentu odrazio i na korporativne medije. Ali zašto sada i hoće li se ovo na kraju odraziti na pozitivne promjene na terenu u Gazi?
U ponedjeljak su ministri vanjskih poslova 22 zemlje, uključujući Njemačku, Francusku, Veliku Britaniju, Kanadu i Japan, potpisali zajedničku izjavu u kojoj pozivaju Izrael da omogući potpuni nastavak pomoći Pojasu Gaze.
Ovo se dogodilo nakon poteza poput onog kada je španski premijer Pedro Sanchez prethodno nazvao Izrael "genocidnom državom" i nakon što je francuski premijer Emmanuel Macron optužen za podršku terorizmu zbog osude "neprihvatljivog" ponašanja Izraela.
"Ciljane sankcije"
Francuska, Kanada i Velika Britanija su čak zaprijetile "ciljanim sankcijama" nakon što je Izrael pokrenuo obnovljenu kopnenu invaziju na Pojas Gaze, na što je izraelski premijer Benjamin Netanyahu odgovorio optužujući rukovodstva tri zemlje da nude nagradu za terorizam.
U utorak ujutro, pristigle su brojne novosti. Ujedinjeno Kraljevstvo je objavilo da će obustaviti pregovore o sporazumu o slobodnoj trgovini, pozvati izraelskog ambasadora u Londonu i primijeniti sankcije protiv izraelskih ekstremista-doseljenika na Zapadnoj obali, uključujući i "kumu pokreta za naseljavanje", Daniellu Weiss.
Zatim bi Evropska unija najavila reviziju trgovinskih veza Izraela zbog blokade Gaze, napore koje je predvodila Nizozemska, a koje su također prijetile mogućim sankcijama.
Francuski Le Monde je u utorak izvijestio da su se Velika Britanija i Kanada pridružile inicijativi za priznavanje palestinske države. Kasnije istog dana, španski parlament je jednoglasno glasao za usvajanje prijedloga kojim se poziva na embargo na oružje Izraelcima.
Izraelski dnevnik, Yedioth Ahronoth, kasnije je objavio članak u kojem je citirao zvaničnika izraelskog Ministarstva vanjskih poslova koji je evropske poteze nazvao "diplomatskim cunamijem". Izvor je to objasnio sljedećom analizom:
"Od novembra 2023. godine, svijet je vidio samo slike mrtve palestinske djece i uništenih domova... i umoran je od toga. Izrael ne nudi nikakvo rješenje, nikakav plan za dan poslije, nikakvu nadu, samo smrt i uništenje. Tihi bojkot je postojao i prije i samo će se povećavati. Ovo ne treba podcijeniti, jer niko neće htjeti biti povezan s Izraelom."
Ranije ove sedmice spekulisalo se da će Međunarodni sud pravde (ICJ), koji je presudio da Izrael vjerovatno čini genocid u Gazi, zvanično presuditi o ovome početkom 2026. godine, iako su ovi izvještaji još uvijek rane procjene.
Zašto se ovo konačno dešava?
Kako se približavamo dvogodišnjici rata u Gazi, koji su stručnjaci UN-a, Human Rights Watch, Amnesty International i izraelska vodeća grupa za ljudska prava B'Tselem označili kao genocid, evropske nacije, a zapravo i većina Zapada, počele su mijenjati svoj stav.
Vjerovatno postoji niz različitih motivacionih faktora koji stoje iza ovog poteza, ali ključni su sljedeći:
- Uskraćivanje svake pomoći.
- Utjecaj koji će izraelska agenda imati na regionalne aktere.
- Stav SAD-a po ovom pitanju.
Prvo pitanje koje se postavlja je potpuna izraelska blokada nametnuta narodu Gaze, koja do sada traje već preko 80 dana. Iako je ranije ove sedmice dozvoljen ulazak male količine pomoći, to je bilo otprilike 1 posto dnevnog broja kamiona potrebnih za adekvatnu podršku opkoljenom stanovništvu. Samo smo za oko sedmicu dana udaljeni od potpunog smanjenja pomoći u hrani u nekim područjima Gaze, što će početi izazivati masovnu glad na zastrašujućem nivou.
Slike i videozapisi beba i djece koji su umrli zbog pothranjenosti već su počeli da se šire društvenim mrežama. U emisiji Today na BBC Radiju 4, šef humanitarne pomoći UN-a, Tom Fletcher, naglasio je da bi 14.000 beba u Gazi moglo umrijeti u narednih 48 sati ako ne dođe do iznenadnog priliva pomoći u Pojas Gaze.
Ubijanje i glad
Najmanje 53.500 Palestinaca je direktno ubijeno kao rezultat izraelskog napada na Gazu od 7. oktobra 2023. godine, a dodatnih 14.000 se vodi kao nestalo i pretpostavlja se da su mrtvi pod ruševinama. Oko 18 mjeseci većina rukovodstva zapadnog svijeta sjedila je skrštenih ruku i podržavala ono što su nazivali "pravom Izraela da se brani". Međutim, u ovom trenutku, politika izgladnjivanja im ne daje prostora za uvjerljivo poricanje; ovo je veštačka glad i istrebljenje.
Problem za izraelskog premijera Benjamina Netanyahua je taj što je odlučio da će blokiranje pomoći Gazi biti desničarsko brdo na kojem će umrijeti. Stoga je njegova desničarska baza internalizirala ovo, što je čak dovelo do toga da izraelski vojnici koji su trenutno u Gazi snimaju video zapise sebe kako protestuju protiv ulaska 5 kamiona s pomoći na teritoriju. Ovo se dešava u trenutku kada su zvaničnici krajnje desničarskog saveza Religioznog cionizma u Netanyahuovoj vladi prijetili raspadom koalicije ako humanitarna pomoć uđe u opkoljenu obalnu enklavu.
Stoga je bilo potrebno izvršiti pritisak na Izrael kako bi se prisilio ulazak pomoći u Pojas Gaze. Sada, postoje dva načina gledanja na ovaj pritisak. Ili je to istinska reakcija na užasne zločine Izraela, ili je barem djelimično performativan kako bi se Izraelcima pokazalo da će morati popustiti po pitanju uskraćivanja pomoći. Neki bi mogli reći da do sada postupci Evropljana neće imati opipljiv utjecaj, samo simboličan, ako Tel Aviv popusti pod pritiskom.
Vrlo je vjerovatno da je Netanyahuova nova vojna operacija, "Gideonove kočije", u velikoj mjeri politička ofanziva, jer se čini da nema stvarnih ciljeva ili strategije. Ciljevi operacije se i dalje nagađaju u jevrejskoj štampi iz dana u dan, jer široke izjave izraelskih zvaničnika ukazuju na to da se radi o "lomljenju Hamasa" i vraćanju vojnika zatočenih u Gazi.
Etničko čišćenje
Postoje i izjave o okupaciji Gaze, etničkom čišćenju njenog stanovništva i uobičajenoj genocidnoj retorici, osim što je trenutno na steroidima. Moshe Flieglin, bivši izraelski član Knesseta, čak je ove sedmice za izraelski Kanal 14 rekao da je "svako dijete i beba u Gazi neprijatelj. U ratu smo s terorističkim entitetom Gaza. Svako dijete kojem sada dajete mlijeko poklat će vaše dijete za 15 godina. Gazi je potrebna okupacija i naseljavanje."
Ovo nas dovodi do drugog motivirajućeg faktora iza postupaka evropskih nacija, a to su potencijalni utjecaji nove izraelske ofanzive na okolne nacije. U stvarnosti, Izrael nema kopnene snage sposobne za potpunu okupaciju Gaze, ali ipak jasno nastoji provesti etničko čišćenje.
Ako izraelska vojska pokuša etnički očistiti Gazu, to će morati biti povezano s masovnim pokoljem stotina hiljada ljudi. Čak ni tada, Egipat vjerovatno neće otvoriti svoju granicu, a nijedna regionalna zemlja neće primiti preko milion palestinskih izbjeglica.
Ovaj potez Izraela bi destabilizirao više nacija i vjerovatno doveo do kolapsa izraelskih odnosa s Egiptom i Jordanom, ne kao gest moralne reforme, već kao mjera spašavanja režima.
Sljedeći razlog za razmatranje je stvarni stav Trumpove administracije, koja se našla u ovoj trenutnoj situaciji s Izraelcima, velikim dijelom zbog vlastitih diplomatskih neuspjeha. Vjerovatno je da Washington možda utječe na svoje zapadne saveznike da zauzmu neprijateljskiji stav prema Izraelu, kao sredstvo pritiska na sebe.
Glad nije dobra perspektiva za Sjedinjene Države, koje žele transformirati regiju i ne žele uništiti odnose Izraela sa susjedima, već ih proširiti. Čak su utjecale na Siriju da sjedne za pregovore o normalizaciji, istovremeno vršeći pritisak na Saudijsku Arabiju da učini isto, uprkos Rijadovom odbijanju da javno razmotri ovu ideju i nedavnom pooštrenom stavu o zahtjevu za palestinskom državom.
Libanski front
Nadalje, SAD je prisiljen usvojiti strategiju koja bi na kraju mogla završiti "rat na sedam frontova" za koji izraelski premijer stalno obećava da će ga pobijediti. To znači kontrolu bilo kakvog sukoba s Irancima kada za to dođe vrijeme, ili možda potpuno sprječavanje toga, uprkos tome koliko se to sada čini malo vjerovatnim. Pojas Gaze je samo jedan front u širem regionalnom ratu, ali je ipak srce ovog sukoba.
U ovom ratu je još uvijek otvoreno više frontova, a za SAD i Izrael najzabrinjavajući od svih je libanski front. Hezbollah je daleko od kraja, uprkos izjavama zapadnih istraživačkih centara i lidera koji tvrde suprotno, zbog čega SAD stalno prate Liban. Ovaj libanski front prijeti da eksplodira Izraelu u lice na vrlo dramatičan način, a istinitost rata će u mnogo čemu biti diktirana teškom situacijom u Pojasu Gaze.
Izrael će biti prisiljen dozvoliti ulazak pomoći u Pojas Gaze; ako to ne učini, umjetno stvorena glad će eksplodirati Benjaminu Netanyahuu u lice, objavio je Palestine Chronicle.
