Hrvatski premijer Andrej Plenković jučer se pred kamerama osmjehivao zbog novih graničnih prijelaza zajedno s predsjedavajućom Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Borjanom Krišto, a ispod površine odvija se opasna diplomatska ofanziva. Andrej Plenković, pod krinkom podrške evropskom putu, otvoreno crta nove unutrašnje granice naše zemlje, tražeći "virtuelne" jedinice i legitimirajući aspiracije o trećem entitetu.
Posjeta hrvatskog premijera Andreja Plenkovića Bosni i Hercegovini proteklog vikenda još jednom je ogolila dvoličnost zvanične zagrebačke politike prema Sarajevu. S jedne strane, imamo retoriku o "dobrim partnerskim odnosima" i rješavanju tehničkih pitanja poput graničnih prijelaza poput Svilaja, Izačića i Kamenskog, o čemu je ushićeno govorila predsjedavajuća Vijeća ministara Borjana Krišto. S druge strane, imamo Plenkovića koji se, bez ikakvog ustručavanja, postavlja u ulogu vrhovnog tumača Ustava i Dejtonskog sporazuma, direktno se miješajući u ono što bi trebalo biti isključivo unutrašnje pitanje suverene države.
Interesantan je i sam tajming posjete Andreja Plenkovića. Kao što je već poznato, glavna tema u Bosni i Hercegovini, pa i šire, jeste izbor novog visokog predstavnika, a kao jedno od rješenja navodi se i spajanje Ureda visokog predstavnika (OHR) i Delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini, što bi Hrvatskoj, kao članici EU, u određenim okolnostima moglo pogodovati.
"Anomalija" kao paravan za etničku segregaciju
Najproblematičniji dio Plenkovićevog istupa leži u njegovoj ocjeni da je trenutni izbor članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine "anomalija".
Nazivati zakonski i ustavno utemeljen proces u drugoj državi anomalijom nije ništa drugo nego soft miješanje u unutrašnja pitanja s ciljem delegitimizacije institucija naše zemlje. Plenković tvrdi da se u Dejtonu "pretpostavljalo da svako bira svoje", svjesno ignorirajući građanski element i presude Evropskog suda za ljudska prava koje nalažu upravo suprotno – otklon od etničkog ekskluzivizma.
No, premijer Hrvatske ide i korak dalje. On ne nudi rješenja koja bi Bosnu i Hercegovinu približila evropskim standardima jednakosti svih građana, već uvodi opasan termin "virtuelne izborne jedinice za Hrvate". Šta je "virtuelna jedinica" ako ne eufemizam za administrativnu i teritorijalnu podjelu države na etničkim osnovama?
Iako je naziva "virtuelnom" kako bi izbjegao direktnu osudu međunarodne zajednice, suština je da je to put prema stvaranju "treće cjeline" unutar Bosne i Hercegovine.
Zaštitnik radikalnih deklaracija
Posebno zabrinjava Plenkovićevo stajanje u zaštitu deklaracije Domovinskog pokreta, stranke koja je postala ključni faktor u njegovoj novoj vladi. Iako tu deklaraciju, koja suštinski zaziva treći entitet, pokušava opravdati kao "pokušaj dobijanja političke vidljivosti", Plenković zapravo šalje poruku da su takve radikalne težnje prihvatljive u hrvatskom političkom mainstreamu.
Njegova podrška izmjenama Izbornog zakona, koju dijeli s Čovićevim HDZ-om, nije ništa drugo nego pokušaj da se kroz zakonske okvire učvrsti politička kontrola jedne političke organizacije nad jednim narodom i jednim dijelom teritorije.
To što Borjana Krišto u svom obraćanju naglašava "razumijevanje" Plenkovića, zapravo potvrđuje da se politika HDZ-a Bosne i Hercegovine kroji u Zagrebu, a ne u Sarajevu.
Južna interkonekcija kao alat ucjene
Čak i projekti koji bi trebali biti čisto ekonomski i energetski, poput Južne plinske interkonekcije, u Plenkovićevoj interpretaciji postaju dio šire političke igre. Podrška ovom projektu od Hrvatske očigledno je uvjetovana političkim koncesijama u pogledu Izbornog zakona.
Bosna i Hercegovina ne treba tutora, niti joj trebaju "virtuelne jedinice" koje bi je dodatno podijelile. Plenkovićev "konstruktivan pristup" zapravo je lagano podrivanje suvereniteta Bosne i Hercegovine.
Ako je Hrvatska zaista prijatelj Bosne i Hercegovine na njenom evropskom putu, onda bi trebala poštovati njene institucije i presude sudova, umjesto što pod svjetlima diplomatskih sastanaka pokušava uskrsnuti koncepte koji su Bosni i Hercegovini u prošlosti donijeli samo nesreću i blokade.
Vrijeme je da se bh. zvaničnici zapitaju je li cijena nekoliko otvorenih graničnih prijelaza i "podrške u Briselu" zapravo tiha predaja ključeva države u ruke susjedne metropole? Plenkovićeve izjave jasno pokazuju da on Bosnu i Hercegovinu vidi kao prostor koji treba "popraviti" po mjeri zagrebačkih političkih ambicija umjesto kao suverenu susjednu državu.



