Od januara 2026. godine, kada je Donald Trump po drugi put zakoračio u Bijelu kuću, otvorena je nova era američke politike. Ona je danas znatno više personalizirana i koncentrisana oko Bijele kuće nego što je to bio slučaj prethodnih godina.

Mnogi probosanski političari još uvijek djeluju po starom modelu američke politike - onom iz perioda kada su Kongres, senatski odbori i State Department imali mnogo veći utjecaj na operativno oblikovanje politike prema Balkanu. Danas je situacija drugačija i čini se da dio političke scene u Bosni i Hercegovini to ili sporo shvata ili javnosti predstavlja drugačije nego što realno jeste.

Devedesetih godina, ali i u periodu nakon rata, sastanci s kongresmenima, senatorima ili zvaničnicima State Departmenta često su zaista mogli otvoriti ozbiljne procese: rezolucije, pritiske na administraciju, eventualne sankcije, diplomatske inicijative ili snažniji angažman prema Bosni i Hercegovini.

Zbog toga danas fotografije s kongresmenima ili pojedinačne izjave podrške više nemaju onu političku težinu kakvu su imale prije deset ili dvadeset godina. One mogu biti korisne za lobiranje, održavanje kontakata i kreiranje javnog narativa, ali same po sebi više ne znače da postoji stvarna spremnost američke administracije da snažno interveniše ili ulaže politički ozbiljan kapital u Bosnu i Hercegovinu.

Poseban problem je što dio probosanske politike još uvijek računa na staru paradigmu - da će Washington automatski reagirati na destabilizaciju u BiH, da postoji snažan institucionalni interes SAD-a za unutrašnje prilike u zemlji i da je Balkan visoko na listi američkih prioriteta.

Međutim, realnost današnje geopolitike je drugačija. Prioriteti SAD-a su Kina, odnos prema Rusiji i ratu u Ukrajini, Bliski istok, ekonomsko nadmetanje i unutrašnja politička polarizacija. Bosna i Hercegovina se u tom okviru nalazi tek kao sekundarno pitanje, osim ukoliko ne bi došlo do ozbiljne sigurnosne ili regionalne krize.

To, naravno, ne znači da kontakti s Kongresom nemaju nikakvu vrijednost. Imaju, zbog simboličke podrške, utjecaja na dio administracije i održavanja političkih mreža u Washingtonu.

Ali više nisu centar moći kao nekada. Danas je mnogo važnije razumjeti ko ima direktan pristup Bijeloj kući, kakav je odnos administracije prema Balkanu i postoji li stvarni geopolitički interes SAD-a da se aktivnije uključi u procese u Bosni i Hercegovini.