U političkom cirkusu koji godinama gledamo u Kantonu Sarajevo, premijer Nihad Uk uspio je pomjeriti sve granice tako što je u svom posljednjem medijskom istupu, u kojem pokušava objasniti fenomen "podnošenja ostavke bez odlaska", školski pokazao kako se birokratskim rječnikom maskira potpuni izostanak odgovornosti. Iako Kanton grca u problemima, a građani traže pravdu, premijer Nihad Uk nam poručuje da je njegov ostanak u fotelji, nakon što je sam priznao da ne može ili ne želi više voditi procese, zapravo "vrhunac profesionalizma".
Zakon je jasan, kaže Uk. No, moralni zakon unutar svakog odgovornog pojedinca nalaže nešto sasvim drugo. Tvrditi da bi bio "vrhunac neodgovornosti" otići nakon ostavke, dok se istovremeno uživa u svim benefitima koje ta ista funkcija nosi, vrijeđa inteligenciju prosječnog građanina. Premijerova ostavka nije čin moralnog prosvjetljenja, već, čini se, strateški manevar.
- Bio bi vrhunac neprofesionalizma i vrhunac neodgovornosti s moje strane da kažem: "Evo, ja od sutra neću nešto da radim." Dakle, zakon je jasan. Ja sam postupio po zakonu. Moja ostavka se tretira zakonski. Skupština Kantona Sarajevo je razmatrala moju ostavku, odnosno ostavku cjelokupne Vlade. Naredne procedure su isto tako definirane tim istim zakonom da mi moramo raditi svoj posao dok se ne imenuje nova Vlada. Tako da nema tu da neko nešto hoće ili neće - izjavio je, između ostalog, Nihad Uk za TVSA.
Povlačenjem na papiru, Uk je samog sebe amnestirao od buduće kritike. On više "nije tu", ali je njegova plata i dalje na budžetu, njegovi službeni putevi i dalje su o trošku poreskih obveznika, a fotografiranje za društvene mreže ne prestaje. Vuk sit, ovce na broju, a budžet se troši na premijera u "limbu".
Komentari javnosti, koji su sve glasniji, pogađaju u samu srž problema. Naime, Nihad Uk je paradigma političara koji nikada nije osjetio surovost realnog sektora. Bez ozbiljnog radnog iskustva izvan stranačkih prostorija i budžetskih jasli, on teško može razumjeti težinu odluka koje donosi ili koje izbjegava donijeti. Aktuelna kantonalna vlast, na čelu s njim, postala je sinonim za razočaranje onih koji su vjerovali u promjene. Umjesto obećane alternative, dobili smo administraciju koja se bavi "kombinatorikom 18 ruku" dok se grad raspada.
Najmučniji dio ove političke drame jeste tišina tamo gdje bi politika trebala biti najglasnija. U vrijeme dok se premijer hvali "vrhunskim profesionalizmom" i "odličnim odnosima" s koalicionim partnerima, Sarajevo i dalje pamti tragedije koje su obilježile ovaj mandat. Jedan ugašen mladi život i djevojka koja je ostala invalid za cijeli život nisu dobili ništa osim administrativnog mukanja.
Neodgovorno je i duboko nemoralno podnijeti ostavku, a potom nastaviti sjediti u istoj kancelariji kao da se ništa nije dogodilo. Ako ostavka nije podnesena zbog osjećaja krivice ili nesposobnosti da se sistem uredi tako da se nesreće spriječe, zašto je onda ikako podnesena? Odgovor kazuje da je ovaj potez povučen kako bi se utišao bijes javnosti, dok se iza zavjese nastavlja ista politika bez pokrića.
Premijer Uk nas ohrabruje da čekamo novog mandatara, dok se Trojka vrti u krug na besuspješnim sastancima. Građanima je, međutim, dosta čekanja i "profesionalaca" čiji se rad svodi na očuvanje vlastite pozicije do posljednjeg mogućeg trena.
Oktobar i izbori su blizu. Tada će ovi "profesionalci" konačno saznati gdje im je mjesto. Nažalost po Kanton Sarajevo, cijena njihovog učenja na pozicijama moći plaćena je previsoko - novcem, vremenom, a u najtragičnijim slučajevima, i ljudskim životima. Status quo s premijerom koji je "otišao, a ostao" postao je nepodnošljiv.



