U dijelu srbijanske javnosti sve je raširenije uvjerenje da aktuelna vlast, pod pritiskom međunarodnih centara moći, vodi politiku koja sistemski potiskuje povijesno utemeljen nacionalni interes i gradi novu vrstu političke nacije.

Lojalnost režimu

Ova nova nacija ne počiva na kontinuitetu povijesnog pamćenja i kolektivnog identiteta, već na lojalnosti trenutnom režimu i prihvaćanju zapadnog okvira kao jedine prihvatljive orijentacije. Posebno mjesto u toj percepciji zauzimaju NIS i pitanje snabdijevanja plinom, koji se u očima kritičara pojavljuju kao ključne tačke prelamanja identitetske i vanjskopolitičke orijentacije Srbije.

Energetska pitanja u ovom kontekstu doživljavaju se kao poluga preoblikovanja nacionalnog identiteta. Plin i NIS, koji su dugo bili simbol stabilnog strateškog partnerstva s Istokom i osnova energetske sigurnosti, sada se kroz narativ o lošem ugovoru, pogrešnoj prodaji i bahatom partneru prikazuju kao prepreke i teret. Kritičari smatraju da je cilj takvog narativa razgradnja povijesne vezanosti Srbije za tradicionalne saveznike i emocionalna priprema javnosti na promjenu vanjskopolitičkog kursa.

Tema je NIS

Vučić u očaju zamolio šeika iz UAE-a: "Ti si dobar s Putinom, kupi to da se više ne mučimo"

Posebnu zabrinutost izaziva odluka vlasti da, pod pritiskom stranih sankcija, primijeni mjere kojima se strani većinski partner u NIS-u tretira kao nepodoban i upućen da proda svoj udio u kratkom roku. Prema mišljenju kritičara, time država praktično sprovodi sankcije koje diktira strani centar moći, šalje signal spremnosti na razvlašćivanje strateškog partnera i otvara vrata potpunoj dominaciji zapadnih interesa nad energetskim sektorom. Smatra se da je ovo korak koji dugoročno preusmjerava energetsku infrastrukturu, od plinovoda do prerade nafte, u geopolitičku zonu u kojoj nema mjesta za savezništvo i povjerenje zasnovano na dugogodišnjim iskustvima.

PREDSJEDNIK SRBIJE

Vučić: SAD sankcijama NIS-u ne želi da kazni Srbiju već da je okrene na svoju stranu

Najveću zabrinutost izaziva uvjerenje da vlast kroz slučaj NIS-a i plinske aranžmane ne mijenja samo partnera, nego i percepciju o tome što znači narod i zajednički identitet. Umjesto nacije koja se oslanja na svoje povijesno iskustvo, ratove, savezništva i međunarodne odnose bazirane na povjerenju, promiče se koncept pragmatične i "realne" Srbije, u kojoj zajednički identitet ne proističe iz povijesne svijesti, već iz lojalnosti aktuelnoj administraciji i spremnosti da se uskladi s interesima zapadnih sila.

U tom okviru plin više nije simbol povijesne solidarnosti, NIS više nije primjer strateškog partnerstva, već oba postaju alati za opravdanje zaokreta prema novoj političkoj naciji oslobođenoj balasta prošlosti.

Uvjet opstanka

U ovom viđenju izdaja nacionalnih interesa ne pojavljuje se kao jedan dramatičan čin, već kao proces. Najprije se delegitimizira istočni partner, potom se provodi političko udaljavanje pod izgovorom međunarodnih sankcija, zatim se javnost emocionalno priprema na gubitak povijesnog savezništva, a na kraju se zemlja preusmjerava ka potpunoj zavisnosti od zapadnih struktura. Plin i NIS u tom kontekstu nisu samo ekonomska pitanja, već simboli oko kojih se vodi borba za smjer nacionalnog identiteta.

Do 26. septembra

SAD šesti put odgodile sankcije Naftnoj industriji Srbije

Prema ocjeni kritičara, izdaja se ogleda u prihvaćanju logike po kojoj je povijest nepotreban teret, dok je lojalnost Zapadu uvjet opstanka, čime se prekida višestoljetni kontinuitet nacionalnog samorazumijevanja, a narod se preobraća u političku masu čiji se identitet definira isključivo interesima režima i njegovom vanjskom zavisnošću.