U posljednje vrijeme, prostor koji zauzima približno 3,6 hektara površine postao je ključno mjesto. Dvostruka metalna ograda na rubovima "Ćacilenda" u Beogrdau dijeli dva ključna tabora u političkom životu Srbije.
S jedne strane je Dijana Hrka, majka poginulog Stefana, jedne od 16 žrtava pada nadstrešnice u Novom Sadu. Hrka štrajkuj glađu, zahtijevajući procesuiranje optuženih, kao i prijevremene parlamentarne izbore. Uz nju je i grpa građana koji je podržavaju.
S druge strane, iza kordona policije, nalaze se pristaše Srpske napredne stranke. Odatle dopire glasna muzika. Nedavno je, prema navodima Hrke, odatle bačen topovski udar prema demonstrantima. Istraživački mediji upiru prstom u taj šatorski kamp kao mjesto okupljanja kriminalaca bliskih režimu.
Čelnici vlasti, koji ne bježe od naziva "Ćacilend", tepaju mu da je "simbol slobode". Svrhu je objasnio predsjednik Srpske napredne stranke i bivši premijer Miloš Vučević, koji je rekao da je taj prostor postao "simbol otpora i pokazatelj da nije cijela Srbija blokirana", te da postoji taj "mali dio koji se ne može okupirati već devet mjeseci".
Vojni analitičar Aleksandar Radić za DW objašnjava da Beograd, za razliku od drugih europskih gradova, ne posjeduje velike površine na kojima bi se mogli održavati masovni skupovi, među kojima su i prosvjedi. Ipak, prostor koji zauzima „Ćacilend“ ima drugačiji značaj.
„Vrlo je važno gdje su koncentrirani državni objekti. Ako ih držite u centru grada, zapravo kontrolirate Beograd i zemlju. Neugodan trenutak za vlast zapravo je rizik da narod preuzme taj pojas središta grada. Jer, ako drže tu poziciju, onda drže glavne pravce kretanja kroz Beograd. Svi pueovi vode prema centru - objašnjava Radić.
On dodaje da svrha "Ćacilenda" nije u pristašama režima, nego da oni služe kao paravan za prisutnost policije.
Nakon incidenta s pirotehničkim sredstvima u blizi "Ćacilenda", oglasio se predsjednik Srbije Aleksandar Vučić koji je izjavio da je to reakcija protivnika vlasti, nakon "debakla u Novom Sadu", te da su oni napali "simbol slobode i otpora svim pritiscima, simbol postojanja Srbije".
Takve rečenice Dragan Popović iz Centra za praktičnu politiku tumači kao obraćanje vlastitom biračkom tijelu i pokušaj stvaranja crno-bijele slike društva.
- Vučić se pričom i narativom da je Ćacilend prostor slobode obraća svom biračkom tijelu koje je izolirao od stvarnih informacija i drži ga u mjehuru gdje je crno predstavljeno kao bijelo, a bijelo kao crno. To je paralelna stvarnost, ali nažalost nemali broj ljudi živi u njoj - smatra Popović.
Dodaje da korištenje nacionalističkih simbola služi jednoj svrsi, da se napravi jasna podjela koja koristi Vučiću.
- Vučić nije predsjednik jedne stranke ili pripadnik jedne stranke, nego je on država, on je nacija. To je narativ koji pokušavaju širiti, zato koriste u tolikoj mjeri nacionalističku ideologiju, zato potiču mržnju među ljudima. Pokušavaju zaštititi vlastitu vlast tako što će svaku kritiku nje predstaviti kao napad na narod i državu - zaključuje Popović.
U kuloarima je bilo mnogo nagađanja kada bi šatorski kamp konačno mogao biti uklonjen. Među analitičarima sada prevladava uvjerenje, možda tek nakon izbora, kad god oni bili.
(Pojam Ćacilend protivnici režima koriste rugalački s obzirom na to da se temelji na pisanoj pogrešci nekoga iz tabora pobornika režima ko je pobrkao ćirilično đ i ć pa su od đaka nastali ćaci)
