Svijet još uvijek zapravo ne zna šta i kako se tačno dogodilo u noći 2. na 3. januar u Caracasu. Jedna od "genijalnosti" akcije je upravo u tome. Da li se može govoriti o promjeni režima? Teško, s obzirom da je Delcy Rodriguez, Madurova potpredsjednica, kako ustav nalaže preuzela ulogu privremene predsjednice. Da li to znači da je bila dio zavjere? Ne obavezno, a glasine o tome možda upravo služe njenoj diskreditaciji, odnosno koracima za pravu promjenu režima. Da li će ona postati američka marioneta? Vidjet će se, za sada osim izvjesnog balansiranja nema sigurnih znakova da će to biti slučaj.
Tipično američki
Ocjena američkog pukovnika u penziji i na kratko višeg savjetnika sekretara odbrane SAD-a u prvoj Trumpovoj administraciji Douglasa Macgregora, sudeći po blago rečeno konfuznoj konferenciji za štampu Donalda Trumpa, je možda najbliže istini:
- A ako pogledate šta se desilo, to je vrlo tipično američki. Mi uđemo, dignemo veliku prašinu, proglasimo pobjedu, čestitamo sami sebi, a onda neko kaže: 'Dobro, a šta sad?'
Turska javnost je osjetljiva na državne udare gdje god se oni dešavali. Nije čudo s obzirom da su svi pučevi i pokušaji pučeva svježi u kolektivnom sjećanju.
Zbunjenost koja je neko vrijeme vladala u medijima koji su prenosili informacije o događajima 3. januara u Venecueli, je prvi prekinuo Devlet Bahçeli, lider Partije nacionalističkog pokreta (MHP), koja je saveznik vladajuće AK partije, slanjem poruke pročitane na CNN-Türk programu:
"Američka vojna intervencija u Venecueli i njen pokušaj nepravednog i nezakonitog uklanjanja predsjednika Madura s vlasti je vrlo poznata zavjera.
Metoda korištena u podlom pokušaju direktnog ciljanja našeg predsjednika, gospodina Recepa Tayyipa Erdoğana, dok je bio u Marmarisu tokom pokušaja puča 15. jula 2016. godine koji je orkestrirao FETÖ u Turskoj, identična je metodi koja se danas koristi protiv Madura. 15. jula, SAD su, koristeći špijunsku i ovisnu o hašišu organizaciju kao alat, pustile to na nas. Međutim, u Venecueli su direktno intervenisale. Izdaja FETÖ-a, koju je uništila rastuća volja i herojska borba turske nacije, i ponoćni puč u Venecueli su proizvodi istog kalupa, rezultat istog projekta. Jedina razlika je u tome što jedni nisu spavali i pružali su otpor; drugi su spavali i predali se."
Nakon toga nijedan medij vrijedan pomena nije koristio eufemizme poput "akcija" i/ili "hapšenje", nego se razgovaralo o (državnom) udaru i kidnapovanju ili otmici.
Pokušaj lidera Republikanske narodne partije (CHP) Özgüra Özela da objavom na X platformi optuži predsjednika Erdoğana za šutnju je neslavno propala, prije svega zato što javnost zna za njegovu servilnost pred (čak trećerazrednim) stranim političarima. Tako da je prozivanje Erdoğanovog navodnog "kukavičluka" zapravo patetičan pokazatelj nerazumijevanja načina na koji način se vodi vanjska politika. Pokušaj da se svjetska kriza iskoristi za obračun na domaćem planu se vratila kao bumerang.
Kršenje međunarodnog prava
Međutim, treba mu odati priznanje da je i on ocijenio da je Trump prekršio međunarodno pravo.
Rat mimova između Turske i Grčke je započeo grčki advokat Failos Kranidiotis, željan warholovskih 15 minuta slave, objavio je na platformi X sliku generiranu umjetnom inteligencijom koja umjesto predsjednika Nicolasa Madura prikazuje predsjednika Erdoğana kao da su ga zarobile američke snage, uz komentar "sljedeći".
Naravno da je to izazvalo burnu reakciju, ne samo običnih građana Turske, nego su inače politički protivnici predsjednika Erdoğana osjetili poriv da protestuju protiv ove očigledne provokacije. Na neki način to je pokazalo jedinstvo Turaka slično onom pokazanom prilikom pokušaja FETÖ puča 15. jula 2016.
Ulje na tu vatru je dolio Michael Rubin, saradnik American Enterprise Instituta, poznati (samoproklamovani) simpatizer FETÖ-a, objavom na istoj platformi "Madurova prošlost Erdoğanova budućnost?"
Ta vrsta provokacija/propagande ima svoju pozadinu, na koju je podsjetio novinar Nedim Şener. Naime, 2021. godine je FETÖ i sateliti mu gurao antitursku propagandu u pravcu proglašenja Turske "narko državom". Tada je u kolumni u Hürrıyetu od 31. maja 2021. Şener pisao:
"Narativ o "Narko-Turskoj", koji su član FETÖ-a Said Sefa i slični članovi organizacije pokušali stvoriti prije nekoliko mjeseci, iznosi vođa mafije koji je pobjegao u inostranstvo. Iste optužbe ponavljaju se u američkim novinama poput New York Timesa i Washington Posta, kao i u evropskim medijima. Operacija, provedena putem društvenih mreža, često se ponavlja na web stranicama koje djeluju u Turskoj i finansiraju ih Amerika i Evropa, a članci o "Narko-Turskoj" objavljuju se u novinama."
Ironija te situacije je bila da se Turska u to vrijeme navodila kao primjer u borbi protiv narkotika u dokumentima UN-a i ostalih relevatnih organizacija. No, gorka stvar je da su u tom klevetanju i menadžmentu percepcije učestvovali mnogi sa domaće političke scene uključujući i tadašnjeg lidera CHP-a Kemala Kılıçdaroğlua.
Isti Kılıçdaroğlu koji je odbacivao potrebu za razvojem odbrambene industrije pitajući se "a ko će nas napasti?", sada je naprasno na primjeru Venecuele vidio pošast imperijalizma i opasnosti koju isti predstavlja za Tursku. Barem je, kao neko ko je tokom političke karijere radio sve moguće na polarizaciji društva, ovom prilikom pozvao na jedinstvo.
Nejasan mozaik
Američki senator Lindsey Graham stojeći pored Trumpa na letu Air Force One:
“Maduro je danas mogao biti u Turskoj, ali umjesto toga je u New Yorku. Nema koga kriviti, samo sebe. Trump mu je ponudio izlaz."
Osim što ovo dodaje kockicu na još nejasni mozaik i (navodno) potvrđuje izvještaje koji su o tome pisali (interesatno, jedan turski portal još 10. decembra), ovo je ilustracija koliko mnogo ne znamo. U izvještajima, na primjer, britanskog Telegrapha se nigdje ne pominje da li je Turska u tome učetvovala ili je samo bila ad hoc odabrana. Također, nije jasno da li je Maduro odbio ponudu (Lindsey Graham) ili Trump (Telegraph). Nisu nevažna pitanja jer takav egzil bi svakako bio vruć krompir za Tursku, pa je teško oteti se utisku da je i ta priča možda dio mreže koja se plela oko Turske o kojoj piše Şener.
Nakon prvog sastanka kabineta u ovoj godini 5. januara predsjednik Erdoğan je o događajima u Venecueli rekao sljedeće:
"Ne odobravamo nijednu akciju koja krši politički legitimitet i međunarodno pravo, bez obzira gdje se ona nalazi u svijetu. Što se tiče Venecuele, trudimo se da učinimo ono što je najbolje i najispravnije, kako za Tursku, tako i za prijateljski venecuelanski narod. Maduro i venecuelanski narod su mnogo puta pokazali da su prijatelji naše nacije. Kao dvije prijateljske zemlje, uvijek smo davali prioritet i cijenili solidarnost jedna s drugom tokom teških vremena. Danas djelujemo s istim razumijevanjem."
Naglasivši potrebu za očuvanjem svjetskog poretka, dodao je:
"Kršenje suverenih prava nacija i kršenje međunarodnog prava su rizični koraci koji mogu dovesti do ozbiljnih komplikacija na globalnom nivou. U svijetu u kojem zakon sile prevladava umjesto moći zakona, nestabilnost, kriza i sukob su neizbježni."
Nove mete
Sve rečeno, sa mjerom i onako kako odgovorni državnici to čine.
Bahçeli je u svom govoru na sastanku parlamentarne grupe dan kasnije upozorio:
"Trumpove nove mete su Meksiko, Kolumbija, Panama, Kuba, Kanada i Grenland. Ne primijetiti i ne shvatiti da očigledno pomračenje razuma i zdravog razuma, te potpuni slom suvereniteta i zakona, postepeno vode svijet ka katastrofi, dovoljno je jednostavno igrati se tri majmuna.
Geopolitički zemljotresi, trgovinski ratovi, ekonomske operacije, političke konfrontacije, diplomatske polarizacije, asimetrični i posrednički ratovi pogodili su kontinente i suprotstavili zemlje jednu drugoj. Isti, možda čak i veći, visoki pritisak koji se akumulirao i duboko prožeo prije Prvog i Drugog svjetskog rata trenutno kruži globalnom scenom. Nezakoniti i nelegitimni puč u Venecueli će neminovno imati posljedice."
