Mozaik | 20.04.2026.

Ustaški zločini

Vjekoslav Maks Luburić ili "sadistički kreativan stručnjak za policijski teror"

Luburićev strah da će "jednog dana doći po njega" ostvario se 20. aprila 1969. godine. Atentat je izvršio 23-godišnji Ilija Stanić, mladi emigrant iz okoline Sarajeva koji je stekao Luburićevo povjerenje radeći kao njegov lični sekretar.

Autor:  Mirza Abaz
Foto: Screenshot

Vjekoslav Maks Luburić jedan je od najbrutalnijih zločinaca u historiji Bosne i Hercegovine. Njegov životni put, obilježen sadizmom i terorom, okončan je 20. aprila 1969. godine u španskom gradiću Carcaixentu, u atentatu koji i decenijama kasnije izaziva brojne kontroverze i oprečne interpretacije.

Zločini u Berkovića vili

Luburićeva uloga u Drugom svjetskom ratu dosegla je svoj mračni vrhunac u proljeće 1945. godine. Sredinom februara te godine, Ante Pavelić šalje Luburića u Sarajevo s direktnim nalogom da uništi tamošnji pokret otpora. Kao "sadistički kreativan stručnjak za policijski teror", Luburić je već 24. februara najavio svoje namjere, a ubrzo potom uspostavio i prijeki ratni sud svog stožera.

U sedmicama koje su prethodile oslobođenju grada, Sarajevo je postalo poprište neviđenih zločina. Luburićevi "mesari" su podrumske prostorije vile "Folkert", poznatije kao Berkovića vila na Skenderiji, pretvorili u najkrvavije mučilište. Prema izvještajima poslijeratnih komisija, identificirane su 323 žrtve Luburićevog terora, pripadnika svih nacionalnosti. Dok su se partizanske snage približavale, Luburić je na Marijin Dvoru objesio 55 osoba, a svjedoci su po ulasku u grad zaticali tijela naslagana poput cjepanica, nerijetko vješana bodljikavom žicom. Njegova misija, dogovorena s njemačkim generalom Heinzom Katnerom, bila je stvaranje atmosfere straha kako bi se nacističke snage povukle bez gubitaka.

Halid Nazečić, žrtva mladalačkog idealizma

Jedna od najtragičnijih figura ovog perioda bio je Halid Nazečić, sarajevski gimnazijalac kojeg su drugovi zvali Dundo ili Debeli. Ovaj mladić, opisan kao djetinjasto dobroćudan i romantičan, pokušao je samoinicijativno izvršiti atentat na Luburića tokom ustaške svečanosti u sarajevskom pozorištu.

Nazečić je, prema socijalističkoj historiografiji član SKOJ-a, a prema nekim drugim izvorima blizak "Mladim muslimanima", izvukao pištolj u pozorištu, ali ga je pratilac, za kojeg se sumnja da je bio izdajnik, udario po ruci, nakon čega je uslijedilo hapšenje. Nazečić je odveden u Berkovića vilu gdje je zvjerski mučen i ubijen. Njegovo unakaženo tijelo pronađeno je u plitkom grobu u bašti vile nakon oslobođenja, a prepoznat je tek po dijelovima odjeće.

Španski egzil

Luburić je uspio pobjeći iz Sarajeva 4. aprila 1945. godine. Put ga je vodio preko Mađarske, Italije i Francuske do Španije, gdje je uživao zaštitu Crkve i režima Francisca Franca. U Španiji je živio pod pseudonimom Vicente Perez Garcia, a kasnije se predstavljao i kao general Ladislav Drinjanin.

Iako je zvanično tvrdio da se bavi uzgojem pataka, njegova stvarna djelatnost bila je vođenje štamparije u kojoj je objavljivao antikomunističku propagandu i ustaški list "Drina". Oženio se Isabel Hernaiz, kćerkom bogatog industrijalca, s kojom je imao četvero djece, ali ga je ona kasnije napustila zbog njegovog teškog karaktera. Luburić je u Španiji bio integriran u lokalnu zajednicu, čak je imenovan počasnim predsjednikom lokalne fešte Falla de Carcaixent, dok su mu glavni zaštitnici bili franjevci, poput oca Miguela Oltre.

Kraj u Carcaixentu

Luburićev strah da će "jednog dana doći po njega" ostvario se 20. aprila 1969. godine. Atentat je izvršio 23-godišnji Ilija Stanić, mladi emigrant iz okoline Sarajeva koji je stekao Luburićevo povjerenje radeći kao njegov lični sekretar.

Prema Stanićevom kasnijem priznanju, on je Luburiću prvo sipao otrov u kafu, a potom ga, dok je ovaj bio ošamućen, izudarao čeličnom šipkom po glavi. Tijelo je umotao u deku i sakrio ispod kreveta, nakon čega je pobjegao taksijem prema granici. Iako je Stanić kasnije davao kontradiktorne izjave, sumnja se da je bio agent jugoslavenske tajne službe, što potkrepljuju privilegije koje je uživao po povratku u Jugoslaviju, ali i podaci o "prljavom ratu" u kojem su jugoslavenski agenti likvidirali brojne hrvatske emigrante širom Evrope.

Vjekoslav Maks Luburić sahranjen je 22. aprila na mjesnom groblju u Carcaixentu, uz prisustvo španskih zvaničnika i delegacija hrvatskih emigranata, čime je zatvoreno poglavlje života čovjeka koji je ostao sinonim za najstrašnije zločine Drugog svjetskog rata na prostorima Bosne i Hercegovine.

Španija uklanja simbole NDH s Luburićevog groba

Vlada Španije donijela je odluku o uklanjanju grba NDH s grobnice ustaškog zločinca Vjekoslava Maksa Luburića, uvrstivši ovaj simbol na listu elemenata suprotnih zakonu o demokratskom sjećanju.

Prema službenom stavu, trenutni izgled spomenika, podignutog 1976. godine, predstavlja nedopustivo veličanje fašizma i njegovih aktera, što je nespojivo s modernim demokratskim vrijednostima te dužnošću poštovanja i dostojanstva žrtava.

NEPOZNATO O POZNATOM

ATENTAT NA LUBURIĆA: Je li Halid Nazečić bio komunista ili “Mladi musliman”?

SKONČAO NA DANAŠNJI DAN

Bio je komandant Jasenovca, u Španiji je uzgajao patke, a onda ga je smaknula UDB-a

Ispod plašta Caudilla

NOVA KNJIGA O MAKSU LUBURIĆU: Miran život ustaškog zločinca u Francovoj Španiji i čudno ubistvo u Valenciji

Zvali su ga Don, Poljak, General, Vicente

Vjekoslav Luburić, mesar iz Ljubuškog neprijatelj Sarajeva

Početna Najnovije Najčitanije Na vrh