Dragoš Kalajić (1943 - 2005) je bez sumnje značajna figura u suvremenoj srpskoj povijesti. Njegov utjecaj dobija na težini, posebno kada se uzme u obzir da je aktuelni predsjednik Republike Srbije, Aleksandar Vučić, odrastao pod njegovim intelektualnim pokroviteljstvom. Kalajićeva filozofija, umjetnost i političko djelovanje ostavili su dubok trag na generacije, a njegova veza s aktuelnim političkim vrhom Srbije dodatno naglašava važnost razumijevanja njegovog naslijeđa.

Kritika zapadne civilizacije

Životni put Dragoša Kalajića može se sažeti kroz nekoliko ključnih tačaka. Kalajić je formirao svoj intelektualni i umjetnički svjetonazor u Rimu, diplomiravši na Accademia di Belle Arti di Roma 1966. godine. Tamo je stekao međunarodno priznanje kao hiperrealistički slikar. Ključni element Kalajićevog intelektualnog razvoja bilo je duboko prožimanje filozofijom Juliusa Evole. Od njega je preuzeo oštre kritičke stavove prema liberalnoj demokratiji i komunizmu, jasno artikulirajući da njegovom estetskom idealu najbolje odgovara monarhija ili aristokratska republika.

Ovaj utjecaj oblikovao je njegove poglede na svijet, što se odrazilo na njegove kritike zapadne civilizacije, koncept "dekadencije" i potragu za duhovnim "Centrom". Iako se do sredine 1990-ih deklarisao kao pagan, kasnije je prešao na srpsko pravoslavlje. Valja napomenuti da, Julijus Evola iako često povezivan s fašizmom, bio je izrazito kritičan prema brojnim aspektima italijanskog fašističkog pokreta. Njegova kritika proizlazila je iz njegove tradicionalističke filozofije, koja je naglašavala povratak predmodernim, hijerarhijskim i duhovnim vrijednostima.

Istaknuti srpski nacionalista

U zreloj fazi života, Kalajić se profilisao kao istaknuti srpski nacionalista. Njegovi stavovi, često opisivani kao "otvoreno fašistički" i antisemitski, bili su jasno izraženi kroz njegove brojne knjige i novinarske kolumne, posebno u Pogledima i Dugi. Bio je aktivan u političkom životu, postavši član Senata Republike Srpske 1996. godine, što dodatno svjedoči o njegovom utjecaju i političkom angažmanu. Kroz svoje radove i javne nastupe, ostavio je upečatljiv trag na srpskoj kulturnoj i političkoj sceni.

Kalajić je značajno utjecao na mlađe naraštaje, naročito kroz pisanja u jugoslavenskim časopisima poput Pogleda i Duge, te kroz neformalna druženja. Njegovi tekstovi i razgovori nudili su oštre kritike komunizma i liberalnog kapitalizma, te su mladima prenosili alternativnu perspektivu zasnovanu na ideji tradicionalne hijerarhije, duhovnosti i estetskog ideala monarhije ili aristokratske republike. On ih je podučavao o "dekadenciji Zapada" i potrebi za povratkom "izvornim" vrijednostima, nudeći im uvid u kritičke ideje o globalnim političkim procesima i kulturnim promjenama.

Kroz ove interakcije, Kalajić je ostvario direktan utjecaj na figure poput Milomira Marića i Dragoslava Bokana, koji je postao jedan od njegovih najpoznatijih sljedbenika i propagatora njegovih ideja. Posebno je značajan njegov utjecaj na Aleksandra Vučića, aktuelnog predsjednika Srbije, kojeg je Kalajić navodno smatrao "svojim najboljim učenikom". Ova veza naglašava Kalajićevu ključnu ulogu u oblikovanju ideološkog pejzaža koji je doveo do raspada Jugoslavije i nastavlja da utječe na savremenu srpsku političku scenu.

FOTO: Slobodna Bosna

Kalajić i obavještajne službe

Filip David se u jednom intervjuu za Radio Slobodna Evropa zapitao: "Pitam se koliko je ljudi radilo za tu UDBU?! Znam da je radio Dragoš Kalajić, koji je za sebe govorio da je fašista".

Kalajić je radio u redakciji magazina Duga, za koji je Slobodan Milošević rekao da ga je njegov režim koristio za idejno-propagandističku promociju. Navodi se da je Brana Crnčević, također perjanica Duge u to vrijeme, bio dugogodišnji aktivni saradnik srbijanske Službe državne bezbjednosti, ali se direktna saradnja Kalajića sa jugoslovenskom službom 90-ih ne precizira, osim kroz ove indirektne veze i opće tvrdnje.

Amerika kao simbol globalne hegemonije

Kalajić je imao izrazito kritičan stav prema Sjedinjenim Američkim Državama i njihovom utjecaju na svjetske prilike, što je temeljito razradio u svojoj knjizi "Američko zlo". Njegovi pogledi na Ameriku mogu se sumirati na sljedeći način. Ameriku je vidio kao glavnog nosioca "zla" i dekadencije u svijetu. Smatrao je da američki utjecaj uništava evropsku kulturu, misao i tradiciju.

Tvrdio je da SAD nastoje minimalizirati geopolitičku važnost Srbije i da su glavna prepreka uspostavljanju srpske države i ostvarivanju nacionalnih interesa. Vjerovao je da Amerika, u uspostavljanju "Novog svjetskog poretka", teži stvaranju manjih država koje su nesposobne da se odupru političkoj dominaciji i ekonomskoj eksploataciji. Kalajić je smatrao da se Amerika ne libi koristiti, pored direktne sile, i različite grupe poput Albanaca, Bošnjaka, pa čak i islamski fundamentalizam (koji je ranije bio komunizam), u cilju potpunog uništenja evropske kulture. Također je kritizirao ulogu američke popularne kulture, smatrajući je dijelom šire sheme za ostvarivanje američke dominacije.

Kalajićev odnos prema islamu

U svojim ranijim radovima, Kalajić je pokazivao određeni interes za tradicionalističke koncepcije islama, naročito pod utjecajem Renéa Guénona. Guénonova misao promovira "perenijalnu mudrost" (philosophia perennis) koja prepoznaje zajedničke duhovne istine u različitim religijskim tradicijama, uključujući i islam. U tom smislu, Kalajić je islam promatrao kao dio šire univerzalne tradicije, sa svojim ezoteričnim dimenzijama (poput sufizma) koje bi mogle biti komplementarne njegovim vlastitim duhovnim traženjima i kritici modernog svijeta. Čak je pisao o "Aktuelnosti islama", što sugeriše da ga je smatrao relevantnim za savremeni kontekst.

U intervjuu za Takvim, glasilo Islamske zajednice, objavljenom 80-ih godina prošlog stoljeća, Kalajić je džihad tumačio isključivo u duhovnom smislu, naglašavajući ga kao unutrašnju borbu za lično usavršavanje. Ovakvo shvatanje bilo je bliže tradicionalističkom, a ne političkom tumačenju džihada. U kasnijoj fazi njegov se diskurs razvio u pravcu instrumentalizacije islama u kontekstu šire srpske nacionalističke ideologije, posebno kada je riječ o Bošnjacima i Albancima.

U svojoj knjizi "Američko zlo" tvrdio je da Amerika, u svojoj težnji za dominacijom, koristi različite grupe, uključujući "bosanske Muslimane i mudžahedine", i "islamski fundamentalizam", s ciljem "potpunog uništenja evropske kulture". Analiza Kalajićevog diskursa otkriva dosljednu dehumanizaciju Bošnjaka i Albanaca, utemeljenu na njihovoj pripadnosti islamu. Taj je diskurs funkcionirao kao snažno sredstvo za širenje ideologije koja je islam i muslimane pozicionirala kao prijetnju nacionalnoj sigurnosti Srbije i širem evropskom identitetu.

FOTO: Slobodna Bosna

Međutim, kako se Kalajićev politički i ideološki svjetonazor sve više oblikovao u smjeru radikalnog srpskog nacionalizma, njegov odnos prema islamu se drastično mijenjao. Islam je počeo da se percipira ne kao duhovna tradicija, već prvenstveno kao politička i geopolitička prijetnja srpskim interesima i europskoj civilizaciji.

Jedan od najproblematičnijih aspekata Kalajićevog kasnijeg diskursa bila je dehumanizacija Bošnjaka i Albanaca upravo na osnovu njihove islamske pripadnosti. Kroz generalizacije i stereotipe, doprinosio je stvaranju narativa u kojem su ovi narodi predstavljeni kao "drugi" i prijetnja, često ih nazivajući "kvazi-arapima" ili "Turcima", čime se povijesna konotacija osmanske vladavine projicirala na savremene muslimanske zajednice. Takve koncepcije bile su na liniji teorije o sukobu civilizacija, u kojoj je islam zauzimao poziciju suprotnu njegovoj viziji Srbije i Evrope. Posljedično, Bošnjaci, kao nacija koja u velikoj mjeri uključuje islamsku baštinu, našli su se na putu srpskim ciljevima i aspiracijama.

Kalajićev utjecaj na današnju Srbiju

Kroz svoja pisanja u časopisima poput Duge i Pogleda, Kalajić je popularizirao ideje o "dekadenciji Zapada", kritici liberalne demokratije i komunizma, te potrebi za povratkom tradicionalnim vrijednostima i snažnom, hijerarhijski uređenom državom (monarhija ili aristokratska republika). Te su ideje postale dio ideološkog arsenala srpskog nacionalizma, a njihovi odjeci se i danas mogu prepoznati u određenim političkim i društvenim diskursima u Srbiji. Najdirektniji i najznačajniji aspekt Kalajićevog naslijeđa leži u njegovom navodnom "intelektualnom pokroviteljstvu" nad Aleksandrom Vučićem, aktuelnim predsjednikom Srbije. 

Iako je Vučić u međuvremenu promijenio stranku i retoriku, a Vojislav Šešelj tvrdi da je "najveću muku imao da odvoji Aleksandra Vučića od Dragoša Kalajića", temeljni ideološki obrasci i pogledi na svijet usvojeni u mladosti često ostavljaju trajan pečat. Stoga, analiza Kalajićevih ideja, uključujući njegov antizapadni stav, kritiku liberalizma i instrumentalizaciju islama u geopolitičkom kontekstu, može pružiti uvid u dublje slojeve Vučićeve političke strategije i njegove odnose s Istokom i Zapadom. Danas, u Srbiji je prisutan snažan antizapadni sentiment i proruska orijentacija u dijelovima javnosti i političke scene. Iako to nije isključivo rezultat Kalajićevog rada, on je svakako bio jedan od važnih ideologa koji su postavili temelje za ovakve stavove, oblikujući percepciju Zapada kao prijetnje srpskim interesima i tradicionalnim vrijednostima.

Kalajićeva instrumentalizacija islama i dehumanizacija Bošnjaka i Albanaca, predstavljajući ih kao "prijetnju" u kontekstu "sukoba civilizacija", ostavila je duboke posljedice na regionalne odnose. Iako se ovakva retorika danas ne koristi otvoreno u zvaničnoj politici, naslijeđe takvog narativa može se prepoznati u tenzijama i predrasudama koje i dalje opterećuju odnose Srbije sa susjednim zemljama i narodima s kojima dijeli složenu povijest.