Kolumne | 27.09.2026.

Razgovor s Enverom

Uvijek je znao za mene naći poneku "lijepu" riječ

Frazetina. Često možemo čuti riječi koje ne znače ništa. Recimo, ova je šupljara najučestalija: "Pustimo institucije da rade svoj posao." Šta to znači? Ništa. Zašto bismo pustili nekog da radi svoj posao koji svakako i treba raditi? To je nonsens

Autor:  Sadik Ibrahimović

– Mršav si – reče mi komšija Enver.

– Pa eto...

– I ostario si, nekako naglo.

– Hvala ti, Envere. Uvijek si znao za mene naći poneku lijepu riječ.

– Nema na čemu. Kako su ti djeca?

– Dobro. Čujemo se, ponekad i vidimo.

– Bio sam u Frankfurtu.

– Kod sina?

– Da.

– Kako je on?

– Dobro. Zapravo iznenađujuće dobro, s obzirom na to gdje je i u čemu je.

– A u čemu je?

– Ne bih htio biti pregrub... Pa, tako, u nekoj je vrsti limba.

– Da, znam o čemu pričaš, boravio sam u Frankfurtu neko vrijeme.

– Radio si tamo?

– Ne, put me je nanio. Duga priča.

– Znači, ništa ti ne moram pričati?

– Nema potrebe. Osim ako ti imaš nešto...

– Ma kakvi. Osupnut sam. Nikad ja tamo ne bih živio, ama nikad.

– Ni ja.

– A pogledaj ovo!

– Šta?

– Ovu našu mahalu. Mir, tišina, zelenilo posvuda, cvrkut ptica, mada nije dobro što je sve spalo na nas stare. Nema smjene generacija, znaš?

– Znam.

– Pišeš li?

– Moram.

– Da, to ti je zanat. Je li teško izmišljati te priče?

– Kako kome. Meni nije.

– Pa, kako ti to?

– Evo ovako.

– Kako?

– Ovo je priča.

– Ovaj naš razgovor?

– Da.

– E jest ti i priča...

– Ako sam dobro zapamtio, maloprije si rekao ovo: "Pogledaj ovu našu mahalu! Mir, tišina, zelenilo posvuda, cvrkut ptica, mada nije dobro što je sve spalo na nas stare. Nema smjene generacija, znaš?"

– I šta s tim?

– Mnogo si rekao u malo riječi, to je umijeće.

– Kako to da shvatim? Kao kompliment?

– Naravno. Znaš li šta je floskula?

– Fraza.

– Frazetina. Često možemo čuti riječi koje ne znače ništa. Recimo, ova je šupljara najučestalija: "Pustimo institucije da rade svoj posao." Šta to znači? Ništa. Zašto bismo pustili nekog da radi svoj posao koji svakako i treba raditi? To je nonsens. A ti si, opet, u svega nekoliko riječi rekao skoro sve o našoj mahali. To je umijeće. Mudrost, zapravo.

– Hvala ti.

– Odoh.

– Mršav si.

– Pa eto...

– I ostario si, nekako naglo.

– Hvala ti, Envere. Uvijek si znao za mene naći poneku lijepu riječ.

– Nema na čemu.

Mišljenja iznesena u ovom tekstu lični su stavovi autora i ne odražavaju nužno uredničku politiku Stava.

Ruski dnevnik

Neočekivano drugo izdanje nepročitane knjige

Ljudski životi

Mi i oni kojima su se "nadanja" ostvarila

"Ovo ne liči ni na šta"

Sjećanje na čovjeka koji je Tuzli obznanio hazreti Mevlanu

Sjećanje na Barea

Zapis iz porodičnog pu(t)nog kofera

Početna Najnovije Najčitanije Na vrh