Riječi "ubijen“, "povrijeđen“, „osakaćen“ i slične često gube veliki dio svog značenja kada se tako neumoljivo ponavljaju.

Uzmimo, na primjer, naslov poput: "13 Palestinaca ubijeno u Gazi, drugi ranjeni.“ Iako mnogi od nas još mogu osjećati duboku tugu zbog takve tragedije, sama vijest s vremenom postaje manje šokantna.

Prema podacima koje je objavilo palestinsko Ministarstvo zdravlja u Gazi, Izrael je ubio i ranio ukupno preko 250.000 Palestinaca od početka genocida 2023. godine. Broj se ažurira svakodnevno jer ubijanje nikad ne prestaje.

Podrška Madrida

"Hvala ti, Layan": Sanchezova poruka palestinskoj djevojčici odjekuje Gazom

Dana 23. jula u Gazi je ubijeno šest Palestinaca. Dan ranije ubijeno je 13, a dan prije toga još devetero, i tako dalje.

Upravo to "i tako dalje“ s vremenom nas tjera da izgubimo osjećaj za ono što te tragedije zapravo podrazumijevaju. To su nevini ljudi koji su živi spaljeni u svojim šatorima, bombardovani u svojim automobilima ili ubijeni dok pokušavaju uživati u kratkom trenutku predaha od užarene vrućine na plaži.

Među devetero ubijenih 21. jula, cijela porodica, uključujući četvero male djece, uništena je u jednom jedinom napadu. Dok se izvještaji o svakodnevnoj izraelskoj žetvi palestinskih života u Gazi množe, novinari prečesto zanemaruju humanizaciju ubijenih.

Fotografija koja je kružila društvenim mrežama prikazuje troje te djece: dječaka u majici s natpisom "Santa Monica Beach“; njegovu sestru s naočalama u ružičastoj majici, koja ponosno drži potvrdu o uspjehu iz škole; i njihovu najmlađu sestru, koja nježno pozira.

Ovo troje predstavlja svako palestinsko dijete ubijeno od početka ovog genocida. Prema procjenama UN-a i međunarodne zajednice, u Gazi je ubijeno preko 21.000 djece, a desetine hiljada su osakaćene ili zakopane pod ruševinama.

Surova statistika

U Gazi registrirano 65.279 siročadi i više od 28.000 udovica

Iako svakodnevna rutina ubijanja čini tragediju manje šokantnom za one koji samo čuju brojke, ona postaje beskrajno tragičnija za one koji je moraju direktno podnijeti. U Gazi nijedna porodica nije pošteđena gubitka voljenih, što tugu čini iz dana u dan sve većom.

Ne postoje riječi kojima se može opisati kolektivna bol Gaze, piše Ramzy Baroud, urednik portala Palestine Chronicle.

Ono što tragediju čini još nepodnošljivijom jeste to što cijeli svijet zna šta se dogodilo i šta se i dalje događa u Gazi, a ipak ništa ne poduzima. Pratimo brojke, ukazujemo na izraelsko barbarstvo, osuđujemo neuspjeh međunarodnih institucija i u očaju odmahujemo glavom.

Ipak, ishod ostaje nepromijenjen: broj mrtvih raste, a svakodnevno se generišu nove statistike koje nas podsjećaju na razmjere krize. Zajednički izvještaj FAO-a, UNICEF-a i Svjetskog programa za hranu od 23. jula pokazao je da se 1,4 miliona Palestinaca u Gazi suočava s akutnom nesigurnošću u snabdijevanju hranom.

Izvještaj je također upozorio da se očekuje da će više od 74.000 djece mlađe od pet godina trebati hitno liječenje zbog akutne pothranjenosti u nadolazećoj godini.

Ovaj izvještaj objavljen je istog dana kada su zdravstvene vlasti Gaze ažurirale službeni broj mrtvih na preko 73.311 Palestinaca. Taj broj je već sada veći, jer je od tada ubijeno više ljudi.

Istog dana, Thameen Al-Kheetan iz Ureda visokog komesara UN-a za ljudska prava (OHCHR) izjavio je da se "nijedno mjesto u Gazi ne može smatrati sigurnim“.

Globalna propaganda

Netanyahu i izraelska Hasbara: "Laži kao đavo, hrabro i uvijek"

Ta izjava je istinita, naravno, ali je ujedno i najpoznatija činjenica u svijetu upravo sada. Niko je ne osporava. Ipak, niko ne djeluje: Izrael nastavlja bombardovati, američki Kongres mu i dalje dodjeljuje sve više oružja, a ostatak svijeta prati broj poginulih.

U međuvremenu, Izrael – koji je preuzeo kontrolu nad još većim teritorijem u Gazi od takozvanog primirja – sada gradi masivne zemljane barijere koje se protežu procijenjenih 23 kilometra preko Pojasa.

Iako od samog početka nikada nije bilo pošteno, čak ni izvorni Trumpov plan za Gazu nikada nije spomenuo izgradnju unutrašnjih granica, krađu dodatnog zemljišta ili koncentraciju raseljenih Palestinaca u malene enklave unutar već malog komada zemlje.

Izraelski dugoročni plan nije samo održavanje trajne vojne kontrole nad Gazom, kako su izjavili visoki izraelski zvaničnici, već i beskonačno produženje njenih muka.

Čak i dok pišem ovaj članak, novinski izvještaji pokazuju da su upravo ubijena još četiri Palestinca. Malo je vjerovatno da će broj ostati tako nizak; izraelska vojska rijetko ubija u malom broju.

Ali čak i ti mali brojevi predstavljaju ljudska bića čija se tuga ne može mjeriti statistikama, sažeti u službenim izjavama ili svesti na klišejizirane naslove.

Licemjeran odnos

Subvencionirana okupacija: Crno zlato, Palestina i Arapi

Niti se preživjeli drže praznog obećanja o međunarodnom pravu koje prevladava nad nekažnjivošću koju podržavaju SAD. Historija je Palestince učinila ciničnima. Generacijama, kroz svaki masakr i krađu zemlje od Nakbe 1948. godine, čekanje pravde nije donijelo ništa osim praznih obećanja i rastućeg broja žrtava.

Jedina razlika između prošlosti i sadašnjosti je u tome što danas svi znamo, vidimo i čujemo tačno šta se događa u Gazi i širom Palestine. Najmanje što možemo učiniti jeste odbiti okrenuti leđa ili svesti genocid pred našim očima na brojke.

Ako dopustimo da se to dogodi, i mi postajemo krivi: Izrael ubija, koristeći američko oružje, dok mi sjedimo po strani, brojimo mrtve i odmahujemo glavom zbog tužnog stanja svijeta.