U danima kada ponovo svjedočimo orkestriranim napadima na reisu-l-ulemu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Huseina ef. Kavazovića, nužno je podsjetiti na njihovu suštinu i kontinuitet.
Svaki put kada je reisu-l-ulema branio dostojanstvo naroda i države, kada je podsjećao da je sloboda krvlju plaćena, kada je pozivao na očuvanje identiteta i institucija Bosne i Hercegovine, na njega su se obrušili oni koji bi da se o Bošnjacima i Bosni i Hercegovini govori tiho, bez imena, bez sjećanja i bez ponosa.
Svaka riječ koju izgovori reisu-l-ulema prolazi kroz višestruka sita interpretacija. Samo dušmani, kojima odgovara narod bez svijesti, bez korijena, bez imena, bez velikana, bez domovine, mogu u riječima reisu-l-uleme Kavazovića pronaći razlog za napad, jer one nisu uperene ni protiv koga, već su poziv na odgovornost, na budnost, na očuvanje onoga što je krvlju plaćeno.
Podsjetiti ćemo samo na neke izjave reisu-l-uleme Kavazovića koje su izazvale burne reakcije.
"Upamet Bošnjaci", poručio je u Sapni.
"Ovo s čim raspolažemo, sa slobodom u ovim krajevima, nije došlo samo od sebe, krvlju smo se zalijevali da postanemo narod i odbranimo slobodu, da sačuvamo Bosnu i da imamo svoj bajrak koji ćemo podići visoko, na svojoj zemlji biti ono što jesmo. Ovih dana među našim Bošnjacima ima onih koji nas ponovo zbunjuju, koji misle da mi nismo narod koji je preko svojih pleća sve to prebacio i koji misle da, ako ispred svog imena stave doktor ili akademik, znaju nešto o našem narodu. Ništa oni ne znaju. Mi smo Bošnjaci, nikakvi Bosanci. Naš narod se zove Bošnjak", bio je dio njegovog govora.
Takve riječi bile su trn u oku onima kojima smeta sama egzistencija Bošnjaka kao naroda. Svaka jasna afirmacija identiteta, svako podsjećanje da su Bošnjaci kroz historiju izborili svoje ime, svoj narod i svoju državu, nailazilo je na otpor onih koji bi najradije relativizirali, izbrisali ili preimenovali njihov identitet. Upravo je iz tog razloga kritika na račun reisu-l-uleme često dolazila od onih kojima je cilj bio da se Bošnjaci reduciraju na neodređenu kategoriju "Bosanaca", bez historijskog kontinuiteta i bez svijesti o prošlosti.
Isto se dogodilo kada je upozorio: "Ovih dana čujem glasove koji kažu što nas to prebrojavaju. Želim vam ovdje sasvim iskreno kazati, da se nismo prebrojavali onda kada je to trebalo, ovo mjesto bi bilo u nečijim tuđim rukama, danas ne bismo bili ovdje. Hoću da vam kažem, jašta nego ćemo se prebrojavati. Želimo to uraditi radi naše djece. Moramo znati da su dolazili po našu djecu, mnoga od naše djece više nisu među nama. Naših očeva, majki, sestara, braće, djece. Tamo gdje se nismo prebrojavali, njih više ne brojimo, ne možemo ih brojati, nema ih više. Zato, pamet u glavu."
Reisu-l-ulema je govorio o budnosti kao zalogu opstanka naroda i domovine u bremenitim vremenima. Njegove riječi, koje jasno ukazuju na cijenu koju je Bošnjak platio za slobodu i identitet, smetale su onima kojima je stalo da se kolektivna svijest naroda zamagli ili potisne. Kritičarima je smetalo da reis poziva na oprez, pamet i aktivnu ulogu svakog pojedinca u očuvanju doma i identiteta. Svaka njegova opomena, da se ne zaboravi krv koju su položili preci, da se računa sa prošlošću i da se očuva budućnost djece, postajala je "problematična" samo za one koji bi najradije da Bošnjaci ne budu svjesni vlastite vrijednosti i vlastite historije, i da ne budu opredijeljeni svojoj sigurnoj budućnosti.
Napadan je i onda kada je govorio o nužnosti odbrane institucija države Bosne i Hercegovine, jasno upozoravajući da je današnja borba pravno-politička.
"Današnja borba je u institucijama Bosne i Hercegovine. Ne smijemo dozvoliti da se one ruiniraju. Moramo pokazati da smo na sve načine spremni braniti institucije Bosne i Hercegovine, a ako one padnu, a imali smo to '92, moramo biti spremni braniti ovu zemlju i oružjem".
Kritike i negodovanja koja su uslijedila nakon ove reisove poruke jasno otkrivaju kome smeta spremnost Bošnjaka da brane zemlju "na sve načine". Napadi su dolazili od onih kojima odgovara slabljenje državnih institucija, relativizacija historijske odgovornosti i potiskivanje kolektivne svijesti i odgovornosti.
U vremenu moralne dezorijentacije, Kavazović je pozvao na odgovornost, samosvijest i slobodu izbora: "Molim vas, ne prodajite svoje glasove. Nemojte davati svoju slobodu i slobodu svoje djece za nešto što malo vrijedi; ne pretvarajte sebe i svoju djecu u roblje, svjesno, jer to je gotova propast. Izađite na izbore, dostojanstveno! Birajte, kao slobodni i odgovorni ljudi, one za koje mislite da su dostojni i kojima možete povjeriti svoj život, svoj imetak i svoju čast", naglasio je reisul-ulema.
Napadan je bio i kada je, sa istom jasnoćom i moralnom odlučnošću, apelirao na građane da ne prodaju svoju slobodu i da glasaju dostojanstveno. Zar ne bismo upravo takve poruke očekivali od svakog odgovornog autoriteta? Zar ne bi svaka partija i svaki političar trebali osjetiti prizvuk ove poruke, da položaj koji zauzimaju nije njihova osobna privilegija, nego povjerenje koje moraju zaslužiti svojim djelima i integritetom? Napadi na reisa, dakle, reflektuju strah onih koji ne žele da se takva etička vertikala primijeni i na njih.
U svjetlu svih ovih primjera, jasno je da napadi na reisu-l-ulemu Huseina ef. Kavazovića ne proizlaze iz samih izrečenih poruka, nego iz straha onih koji ne mogu podnijeti moralni autoritet, jasnoću i dosljednost njegovih riječi.
Reis je u kontinuitetu bio glas razuma, budnosti i odgovornosti, glas koji podsjeća da sloboda i identitet nisu dato pravo, nego zalog koji se čuva i brani. Njegove poruke, usmjerene ka očuvanju historijske svijesti, domovine i kolektivnog dostojanstva, svjetionik su za buduće generacije i putokaz svima koji žele živjeti u državi koja ima institucionalni, moralni i etički okvir.
Napadi na njega, stoga, nisu ništa drugo do refleks onih koji ne žele da Bošnjaci budu svjesni svoje vrijednosti i da brane ono što je krvlju izboreno.
Upamet, Bošnjaci.
