U Stocu se sve gleda kroz političku prizmu. Čak i dotle da se vodi računa i o tome da li se kafa ili kava piju u "našim" ili u "njihovim" kafićima.

Grad sunca, kamena, poezije, najljepših smokava i nara, biser Mediterana ima ljude po svojoj mjeri, ali politiku "ne dao Bog nikome". Eto, kakva je. 

Čak i ona čisto lokalna - infrastrukturna. 

Uzinovići, čuveno stolačko naselje, upisano je u historiju kao mjesto prvog pilot-projekta povratka Bošnjaka u Hercegovinu još 1996. godine.

Povratak nakon progona i etničkog čišćenja iz 1993. godine bio je simbol otpora i upornosti.

Danas, gotovo tri decenije kasnije, mještani istog naselja osjećaju se zapostavljeno i kažnjeno od lokalnih vlasti.

Ne smiju ostati sami

U Stocu je sve poruka Bošnjacima da su pogriješili jer su se vratili: "Sve dok ima nas borba će trajati i iskra Bosne će sijati"

Ulica koja vodi nigdje

Glavna ulica kroz Uzinoviće, koja povezuje desetine kuća i domaćinstava, već godinama je neprohodna. Izlokana, puna rupa i pretvorena u makadamski krater, umjesto puta, stanovnicima svakodnevno otežava život.

Vodovodna i kanalizaciona mreža u naselju već dugo su predmet spornih radova. Oni traju i nikako da se okončaju. I dok se gradonačelnik Stoca iz redova HDZ-a deklarativno prebacuje odgovornost na izvođače, stanovnici Uzinovića osjećaju posljedice - blatnjavim i razrovanim putem vraćaju se svojim kućama.

- Radnici se pojave, nešto prekopaju, ostave i odu. Godinama ista priča. Na kraju smo ostali na makadamu i prašini, a svi mi znamo zašto se to radi - zato što smo mi Bošnjaci i zato što je Uzinovići naselje sa 99% bošnjačkom populacijom - kaže jedan od mještana ogorčeno više i sam sebi dosadan i nevoljko pristavši da kaže bilo šta. Pa ni to da se i predstavi.

Ljudima je više puna kapa. Sasvim razumljivo.

Protesti bez ishoda

Da bi skrenuli pažnju, Uzinovićani su prije nekoliko mjeseci blokirali centar Stoca. Bio je to očajnički pokušaj da se njihov glas čuje.

No, osim medijskih naslova i nekoliko praznih obećanja, konkretnih rezultata nije bilo.

- Svi znaju da je ovo namjerno. U drugim dijelovima Stoca sve se završava, a kod nas uvijek kasni i uvijek nešto zapinje. Mi nismo građani drugog reda i nećemo šutjeti - primjećuje isti sagovornik.

Iskazao podršku

Bakir Izetbegović u Stocu: Ovdje imamo aparthejd, ali došli smo poslati poruku da Bošnjaci nisu sami i da se neće sami boriti

Basilije - put upornosti

Dok u Uzinovićima čekaju na asfalt i kanalizaciju, u Basilijama se u tišini završava posao koji je lokalna vlast odavno mogla pokrenuti. Put do harema, mjesta okupljanja i duhovne važnosti, mještani su sami finansirali i izgradili.

Bez ceremonija i političkih govora - samo lopata, volja i zajedništvo. Dobro, uključilo se i nadležno federalno ministarstvo, ali opet uz novčano učešće i mještana Basilija.

- Ako mi nećemo sebi pomoći, niko drugi neće. Tako je bilo i 1996, tako je i danas. Mi smo navikli da se borimo za svaki pedalj puta i za svaku kap vode - reći će vam skoro svaki stanovnik Bssilija, ali i Uzinovića i Bokulje.

Dosadilo im je i da se fotografiraju i provlače kroz medije. Čak dokle ide neodgovornost lokalne vlasti po pitanju glavne ulice u Uzinovićima svjedoči najbolje podatak da novac uopće nije problem, jer je osiguran.

Ali, ali... politika...

Simbol ustrajnosti

Stočani, ponosni čuvari dostojanstva i zajedništva

Stari obrasci, nova borba

Za mnoge u Uzinovićima i Basilijama, priča je ista kao i prije skoro tri decenije - povratak, preživljavanje i borba: u Stocu se ništa ne gradi bez politike.

Samoorganizovani radovi u Basilijama i blokade zbog opstrukcije u Uzinovićima pokazuju da zajednica još ima snage da se izbori za osnovna prava.

Ali, pitanje ostaje: koliko dugo će mještani čekati da lokalna vlast shvati da asfalt, voda i kanalizacija nisu privilegija, već osnovno ljudsko pravo?