Čestitam gospodinu Tufanu Erhürmanu, koji je danas izabran za predsjednika prema neslužbenim rezultatima izbora održanih u Turskoj Republici Sjeverni Kipar.
Nadam se da će ovi izbori, koji još jednom pokazuju demokratsku zrelost Turske Republike Sjeverni Kipar i odražavaju volju naše braće i sestara kiparskih Turaka na biralištima, biti korisni za naše zemlje i naš region, napisao je predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan na društvenim mrežama povodom predsjedničkih izbora u Turskoj Republici Sjeverni Kipar (TRSC) 19. oktobra.
- Kao Turska, nastavit ćemo braniti suverenitetska prava i interese kiparskih Turaka na svim platformama - dodao je.
Tufan Erhurman, 51-godišnji akademik, bivši premijer (2018. – 2019.) i lider Republikanske turske partije (RTP), inače sestrinske partije turskoj Republikanskoj narodnoj partiji (CHP), pobijedio je na izborima dosadašnjeg predsjednika Ersina Tatara. Erhuman je osvojio 62,76 posto glasova naspram 35,81 posto Tatarovih, dok je izlaznost bila (svega) 64,9 posto.
- Birači na turskom Kipru odbacili lidera kojeg podržava Erdogan - kaže naslov agencijske vijesti AFP-a.
"Profederacijski kandidat uvjerljivo pobjeđuje na izborima na Sjevernom Kipru" (Bianet, turski opozicioni portal na engleskom jeziku), "Ubjedljiva pobjeda proEU kandidata kiparskih Turaka budi nadu u mir" (Guardian), "Kiparski Turci izabrali umjerenog vođu u ključnoj promjeni politike" (Politico) su neki od naslova stranih medija (Bianet nije strani, ali kao da jeste).
Svaki od njih je tendenciozan na svoj način, ali zajedničko im je da odražavaju vjeru u neku ključnu promjenu u statusu Turske Republike Sjeverni Kipar i odnosa sa južnim Kiprom. O tome koliko je to opravdano malo kasnije.
Kipar je stekao nezavisnost 1960. godine kada Britanci, čija je kolonija bio od 1925. (kakvom brljotinom turskih pregovarača u Lozani, odnosno Lozanskim mirom, je to postao je druga i duga priča), nisu više mogli da kontrolišu sukobe, koje su i sami podgrijavali u početku, između dvije etničke zajednice – grčkih i turskih Kiprana.
Sukob dvije težnje, Enosisa – političkog ujedinjenje Kipra i Grčke, što je samo dio tzv. Megali Idea ("velika ideja") ili "svi Grci u jednoj državi" i Taksima, odnosno podjele, što je bila reaktivna ideja – "ako se desi enosis desit će se i taksim" je vodila komunalnom nasilju, koje je kulminiralo nakon jula 1974. kada je grčka vojna hunta pučem zbacila legalnu vlast (predsjednika Makariosa) sa ciljem aneksije Kipra.
Turskom intervencijom, na koju je kao zemlja garantor imala prava (Velika Britanija je odbila poziv tadašnjeg premijera Ecevita da zajedno intervenišu) je podjelilo ostrvo, na južni grčki dio i sjeverni turski.
Tom četverosedmičnom operacijom na Kipru, koja je započela 20. jula 1974. godine, a završila 18. augusta, je spriječeno uništenje kiparskih Turaka i aneksija ostrva. Deklaracija o nezavisnosti Turske Republike Sjeverni Kipar donijeta 15. novembra 1983. godine, ali osim Turske niko ne priznaje ovu de facto državu.
Pedeset godina traju napori da se "ostrvo ujedini" i ti napori pomalo podsjećaju na (apokrifnu) Einsteinovu definiciju ludila – činjenje jednog te istog očekujući drugačije rezultate.
Posljednji put kada je ujedinjenje izgledalo kao da je na dohvatu ruke, aprila 2004. planom tadašnjeg Generalnog sekretara UN-a Kofija Annana, koji su oba društva trebala prihvatiti na simultanim referendumima u grčkom i turskom dijelu Kipra, Evropska unija (gazeći sopstveni princip da zemlje kandidati nemaju teritorijalnih sporova) minirala je obećanjem grčkom dijelu da će biti primljen u Uniju bez obzira na ishod tih referenduma.
Dok su turski Kiprani glasali za ujedinjenje, grčki su glasali protiv i za manje od sedmicu od toga postali članovi EU-a.
Zatim su uslijedili pregovori u Crans Montani 2017. godine. Cilj je bio ujediniti kiparske Turke i kiparske Grke pod federacijom. Međutim, kiparski Grci su se povukli iz pregovora, a pregovori su propali. Propali su zbog grčkog odbijanja da se ta buduća federacija ima sastojati od dvije nezavisne, suverene i ravnopravne države.
I to zapravo govori sve o tome zašto do ujedinjenja ne može doći, grčka strana ne prihvaća tursku stranu kao ravnopravnu, nego želi dominaciju.
To nas vraća na gorepomenute naslove sa pridjevima poput "profederacijski" i/ili "proEU" prišivene Tufanu Erhurmanu.
Na primjer, razmotrite njegove riječi.
- Postojat će dvije ravnopravne konstitutivne države, dvije regije, i ove dvije zajednice će suvereno vršiti svoje ovlasti. Niko se ne može miješati.
Ove izjave ukazuju na paradigmu "dvije ravnopravne konstitutivne države", koja zatvara vrata formuli "jedne suverene federacije" koju kiparska grčka strana godinama promoviše. Drugim riječima, Erhurman brani tezu o "suverenoj jednakosti", koju Turska promovira posljednjih godina, sljedećim modelom: dva naroda, dvije regije, dva strukturna suvereniteta i politička ravnoteža zasnovana na saglasnosti, a ne na prisilnom partnerstvu", piše Hilal Kaplan u Sabahu. Da li to liči na veliki zaokret?
Konstatujući da u grčkokiparskim i grčkim medijima Erhurmanova pobjeda nije dočekana sa veseljem i fanfarama ona navodi:
- Kathimerini je napisao, suočavamo se s nekim ko se neće vratiti za stari pregovarački stol.
Fileleftheros je izrazio zabrinutost, rekavši:
- On govori o federaciji, ali zapravo pokušava nametnuti državni status turskoj strani. To bi nas moglo stjerati u ćošak.
Politis ga je, s druge strane, kategorizirao, implicirajući:
- On nije ni glasnogovornik Ankare kao Tatar, niti kompromiser kao Akıncı. On će zahtjev za jednakim suverenitetom donijeti za pregovarački stol, te podsjeća na Erhurmanovu izjavu u izbornoj noći:
- Određivanje vanjske politike na Kipru bez konsultacija s Turskom nikada nije bila opcija. Niti će ikada biti opcija tokom mog mandata.
Iz gore navedenog se može razlučiti glupost (i zluradost) AFP-ovog naslova sa sve "odbacivanjem lidera kojeg podržava Erdogan".
Međutim, ne posmatraju svi opušteno rezultate ovih izbora. Devlet Bahceli, lider Partije nacionalističkog pokreta (MHP) koja je u savezu zvanom Narodni savez sa vladajućom Parijom pravde i razvoja (AKP) je u govoru u parlamentu u utorak 21. oktobra upozorio na opasnosti igranja idejama o federaciji.
- Kipar je turski, to je domovina Turaka. Prijedlozi za federaciju su nevažeći. Kipar je naša nacionalna stvar i nema povratka od ove stvari. TRSC treba da se pridruži Turskoj.
Kipar je mnogo više od ostrva. Kipar je vodeći brod u istočnom Mediteranu, žila kucavica turske nacije i politička, strateška i geopolitička misija turskog duha nezavisnosti i postojanja. Sigurnost i budućnost Kipra su jedno te isto što i sigurnost i budućnost Republike Turske. U tom kontekstu, Kipar je turski i uvijek će to ostati - rekao je Bahceli.
Bahceli je uprkos svojim godinama vatreni govornik, ali i vrlo iskusan i promišljen političar, čije ideje su često vjesnici pravca koji Narodni savez izabere.
Hilal Kaplan je naslovila svoju kolumnu iz koje sam citirao "Izbori u TRSC-u: Lažna uzbuna ili nova prilika?", Bercan Tutar pod naslovom "Na redu je Kipar!" piše također u Sabahu:
- Trenutno, globalni i regionalni geopolitički vjetrovi pušu u korist Turske u vezi s Kiprom. Ukratko, proces povratka Kipra u domovinu bit će dodatno ubrzan novim inicijativama. Stoga, bez obzira na to koji kandidat pobijedi na današnjim izborima, pobjednici će biti kiparski Turci, nezavisna TRSC i Turska.
Proces povratka Kipra svojim korijenima i njegovog priznanja kao suverene države bit će dodatno učvršćen. Ovo više nije pitanje prilike, već vremena. Turska rješava svoja stoljetna pitanja jedno po jedno. Sada je vrijeme da se rasplete posljednji čvor na Kipru. Globalni i regionalni geopolitički trendovi to već pokazuju.
U politici je sve u tajmingu.
