Nakon pada Assadovog režima i dolaska Ahmada Al-Sharaa na vlast, Sirija je ušla u novu geopolitičku fazu u kojoj Turska igra važnu, ali izbalansiranu ulogu. Iako se isprva tvrdilo da je Turska najveći pobjednik, njen pristup tokom protekle godine pokazuje da joj nije cilj dominacija, nego stabilan i partnerski odnos sa novim sirijskim vodstvom. Ankara nastoji oblikovati regionalni poredak koji je stabilniji i usklađen s njenim dugoročnim interesima.

Promjene u Siriji otvorile su prostor za novi regionalni koncept, u kojem države Bliskog istoka preuzimaju veću odgovornost za rješavanje vlastitih sigurnosnih i političkih pitanja. Turska se pozicionirala kao važan akter koji povezuje Siriju s drugim regionalnim i međunarodnim partnerima, izbjegavajući logiku rivalstava i sukoba koja su ranije dominirala. Pragmatizam i realna politika potisnuli su ideološke motive, a ekonomska i sigurnosna saradnja postali su ključni elementi stabilnosti.

Turska u Siriji sprovodi tri povezane strategijske linije djelovanja. Prva se odnosi na sigurnosnu saradnju. Ankara je, kroz bilateralne sporazume i regionalne mehanizme, počela obučavati sirijske oružane snage. Stvaranje jedinstvene i funkcionalne vojske smatra presudnim za stabilnost Sirije. Najveći izazov u tom procesu ostaju kurdske snage SDF, koje Turska doživljava kao ozbiljan sigurnosni problem. Po njenom stavu, Sirija ne može imati paralelne oružane strukture i integracija SDF-a u nacionalnu vojsku mora biti prioritet, posebno jer je njihov sporazum s Damaskom pred istekom.

Druga strateška linija usmjerena je na jačanje sirijskih institucija. Dugogodišnji rat ostavio je državu fragmentiranom i oslabio povjerenje u administrativne strukture. Turska nastoji kombinovati sigurnosni pristup sa podrškom razvoju institucionalnih kapaciteta i obnovi upravnih mehanizama, što smatra ključnim za dugoročni oporavak i političku stabilnost.

Treća linija odnosi se na obnovu zemlje. Turske kompanije i institucije već učestvuju u projektima rekonstrukcije i osigurale su više od jedanaest milijardi dolara ugovora u energetskom i avio-sektoru. Ankara ekonomski angažman u Siriji vidi kao dio šire strategije u kojoj rekonstrukcija doprinosi stabilnosti, ekonomskom oporavku i jačanju međusobnih razvojnih veza.

Važan element u ovoj novoj fazi jesu odnosi Turske i Sjedinjenih Američkih Država. Iako Ankara procjenjuje da američka politika otvara prostor za saradnju sa novim sirijskim vodstvom, ozbiljne razlike ostaju, posebno zbog podrške Izraelu i SDF-u. Turska smatra da takva politika usporava sigurnosni napredak i ekonomski oporavak Sirije.

Produženje turskog vojnog mandata u Siriji na tri godine pokazuje da Ankara računa na dugoročno prisustvo u zemlji. Nakon što je tokom prethodnih decenija platila visoku cijenu nestabilnosti u Iraku i Siriji, Turska sada vodi politiku koja kombinuje oprez, strateško strpljenje i aktivno oblikovanje poslijeratnog poretka. Cilj joj nije dominacija nad Sirijom, već stvaranje stabilnog, funkcionalnog i partnerskog okruženja koje doprinosi sigurnijem i prosperitetnijem regionu.