Dok se rat u Gazi privremeno stišava, The National Interest procjenjuje da se Bliski istok nalazi u najosjetljivijem i najneizvjesnijem trenutku posljednje decenije. Iako su nedavni sukobi privremeno potisnuli ključne aktere iranske osovine i ograničili njihov manevarski prostor, rezultat nije stabilniji region, nego nova i još složenija geopolitička konfiguracija.
Izrael, uprkos značajnim vojnim uspjesima, danas djeluje u okruženju koje je istovremeno povoljnije, ali i opasnije nego ranije. Dok se Hamas u Gazi ponovo konsolidira, a Hezbollah zadržava prisustvo na sjeveru, regijom se istovremeno širi druga, sve samouvjerenija osovina moći predvođena Turskom i Katarom. Po ocjeni The National Interesta, spoj ovih dinamika ukazuje da je Bliski istok ušao u fazu duboke strateške fragmentacije, u kojoj čak i izraelske pobjede nose paradoksalan rizik: otvaraju prostor novim akterima da oblikuju regionalni poredak prema vlastitim interesima, često na štetu stabilnosti i sigurnosti koje Izrael i njegovi partneri nastoje uspostaviti.
Najveći izraelski pomak ostvaren je na sjeveru. Obimna kampanja protiv Hezbollaha tokom jeseni 2024. teško je narušila vojnu moć ove libanske milicije. Hiljade boraca su eliminisane, a veliki dio preciznog raketnog arsenala, ključni oslonac iranskog utjecaja, uništen je. Dodatno, pad Assadovog režima u Siriji, ostvaren kombinacijom izraelskih udara i unutrašnjeg ustanka, slomio je važan dio iranske regionalne infrastrukture i prekinuo kopnenu vezu prema Mediteranu.
Dvanaestodnevni rat iz juna 2025. dodatno je poremetio iranski nuklearni program i usporio razvoj projektila dugog dometa. U Gazi je, zahvaljujući pritisku na terenu i snažnom angažmanu SAD-a, Izrael uspio izboriti povratak talaca i zaustaviti borbe prije ulaska u još dublje urbano ratovanje.
Ipak, ti uspjesi ne znače da je Izrael ušao u sigurnije razdoblje. Hamas se u Gazi ponovo konsolidira, obnavlja svoje strukture i pokušava uspostaviti kontrolu nad dijelovima teritorije. Istovremeno, međunarodna zajednica, predvođena Sjedinjenim Državama i Evropskom unijom, sve glasnije traži da se obnova Gaze započne bez potpunog razoružanja Hamasa, što Izrael smatra strateški opasnim kompromisom.
Na sjeveru, Hezbollah odbija poslušati odluke libanske vlade o razoružanju. Povremeni izraelski udari na preostale elemente njegove infrastrukture nose rizik nove eskalacije. Iran, iako oslabljen, nije pasivan: ubrzano obnavlja kapacitete i priprema se za potencijalni novi sukob, koji bi mogao biti mnogo širi od prethodnih.
U isto vrijeme, pojavila se i nova osovina moći, možda i najznačajnija geopolitička promjena posljednjih godina. Riječ je o koaliciji predvođenoj Turskom i Katarom. Iako su Ankara i Doha već dugo aktivni akteri, rat je ubrzao njihovu političku i vojnu usklađenost.
Turska je uspostavila de facto zavisnu administraciju u dijelovima sjeverne Sirije, gdje danas djeluje vlada Ahmeda al-Sharaae. Time se prvi put direktno primiče izraelskim interesima. Riječ je o državi koja otvoreno kritikuje Izrael, a istovremeno je članica NATO saveza i partner SAD-a. Katar, pak, nastavlja balansirati između uloge posrednika u pregovorima i finansijera islamističkih grupa.
Zbog svega toga Izrael se suočava sa dva jasno definisana neprijateljska bloka. Jedan je iransko-šiitska osovina, i dalje opasna uprkos gubicima. Drugi je sve aktivnija tursko-katarska osovina, koja nastoji proširiti svoj utjecaj u istočnom Mediteranu i steći odlučujuću ulogu u Gazi. Između njih stoji grupa država – Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Jordan i Egipat – zajedno sa Izraelom, koje nastoje očuvati regionalnu ravnotežu i spriječiti dominaciju bilo kojeg drugog bloka. Upravo ta dinamika oblikuje temelje potencijalnog zbližavanja Izraela i Saudijske Arabije.
Ipak, najtvrdokorniji izazov ostaje palestinsko pitanje. Sve dok palestinske političke frakcije, bilo islamističke ili sekularne, ne prihvate postojanje izraelske države kao neupitnu činjenicu, stvarni kompromis neće biti moguć. U međuvremenu, i iranska i tursko-katarska osovina koriste palestinsku borbu kao alat za sprečavanje šireg regionalnog ujedinjenja.
Zato, uprkos taktičkim pobjedama, geopolitička slika Bliskog istoka ostaje složena. Umjereni blok se nalazi između dvije ambiciozne i ideološki motivisane osovine. Izrael, zajedno sa svojim arapskim partnerima, ulazi u dug period strateške neizvjesnosti, a upravo ta spoznaja čini najvažniju poruku nove regionalne stvarnosti.
