Novi plan američkog predsjednika Donalda Trumpa za okončanje izraelske agresije na Gazu unio je tračak oprezne nade u jednu od najmračnijih epizoda savremenog Bliskog istoka.
Nakon gotovo dvije godine neprekidnog bombardovanja, teške humanitarne krize, genocida i masovnog raseljavanja, stanovnici Gaze nalaze se u očajničkoj potrazi za izlazom iz ovog pakla. Prijedlog Donalda Trumpa, ukoliko bi bio dosljedno proveden i podložan snažnom međunarodnom nadzoru, mogao bi ponuditi potencijalni izlaz iz trenutne katastrofe. Međutim, njegova realizacija – kao i sudbina brojnih prethodnih inicijativa – suočava se s ozbiljnim preprekama: prije svega s političkim kockanjem Benjamina Netanyahua i duboko ukorijenjenim odbijanjem izraelskog establišmenta da prizna i poštuje norme međunarodnog prava.
Na papiru, plan djeluje obećavajuće. Predviđa prekid neprijateljstava, neometan humanitarni pristup i obnovljeni napor ka rješenju u formi dvije države – jedinom modelu koji je ikada imao potencijal za pravedan i trajan mir. No, izostaje ono što je historija pokazala kao ključno: obavezujuće garancije. Ni Washington ni međunarodna zajednica nisu ponudili konkretne mehanizme koji bi osigurali izraelsku primjenu dogovorenog. Taj propust posebno zabrinjava s obzirom na Netanyahuovu dugu praksu korištenja mirovnih inicijativa kao političkog paravana, dok istovremeno nastavlja s produbljivanjem okupacije i eskalacijom nasilja.
Netanyahuova strateška kalkulacija, započeta 7. oktobra 2023. godine, sada je potpuno razotkrivena. Vjerovao je da će produženi rat u Gazi utišati opoziciju, odgoditi ili spriječiti suočavanje s korupcijskim optužbama i omogućiti ostvarenje dugoročnog cionističkog cilja – "depopulaciju Gaze" kroz sistemsko nasilje, teror i očaj. Taj plan je propao.Gaza, iako razorena, i dalje opstaje. Palestinci ostaju na svojoj zemlji, kao što su to činili 1948, 2008, 2014. i sada, 2025. godine. Umjesto pobjede, Netanyahu je proizveo masovno stradanje, glad i moralni slom izraelske politike u očima svijeta. Humanitarna katastrofa nije "kolateralna šteta" – ona je srž čitave strategije. Gladna djeca, bombardovane bolnice i porodice zatrpane pod ruševinama nisu nesretna posljedica rata, već planski korišteno sredstvo političkog opstanka. To nije "odbrana" – to je kolektivno kažnjavanje, grubo kršenje međunarodnog prava, koje sve više međunarodnih aktera prepoznaje kao oblik genocida.
Uprkos razmjerama zločina za koje snosi odgovornost Netanyahu, potpuno odbacivanje Trumpovog plana značilo bi zatvaranje očiju pred patnjom onih koji najviše stradaju. Za žene koje kuhaju travu kako bi prehranile svoju djecu, za ljekare koji operišu bez osnovnih medicinskih sredstava, za djecu koja umiru od gladi i neuhranjenosti – čak i djelimično manjkav prijedlog može predstavljati tračak nade. Oprezna, uslovljena podrška tom planu, uz snažan i koordiniran međunarodni pritisak, možda je jedina preostala šansa za ublažavanje sve dublje humanitarne katastrofe u Gazi.
U međunarodnoj areni dolazi do pomaka. Na marginama Generalne skupštine UN-a i na saudijsko-francuskoj konferenciji o rješenju dvije države, sve je izraženija podrška priznanju palestinske državnosti. "Voz priznanja“ dobija ubrzanje, ostavljajući Netanyahua sve izoliranijim. U tom kontekstu, Trumpov plan – ako se pametno iskoristi – mogao bi dodatno ubrzati ovaj proces, vraćajući globalnu agendu na ključna pitanja: palestinsku državnost i odgovornost Izraela za ratne zločine.
No, da bi plan imao stvarnu šansu, ne smije ostati još jedna neobavezujuća inicijativa. Mora sadržavati jasno definisane mehanizme nadzora, izvršenja i sankcija za nepoštivanje dogovora. Bez toga, prijeti mu ista sudbina kao bezbrojnim prethodnim pokušajima. Ipak, uz odlučan međunarodni angažman – posebno iz arapskog svijeta – Trumpov plan bi mogao označiti početak kraja Netanyahuove destruktivne strategije.
Netanyahu je vjerovao u tri iluzije: da će Palestinci kapitulirati, da će arapski svijet ostati pasivan i da će međunarodna zajednica okrenuti glavu. U svemu je pogriješio. Palestinci opstaju, arapski bijes je jedinstven, a globalna pažnja nikada nije bila veća. Trumpov plan, ma koliko nesavršen, otvara mogućnost da se ova nova realnost pretoči u politički pomak.
Ukoliko historija ovu ratnu epizodu upamti kao Netanyahuov pad, mogla bi je zapamtiti i kao trenutak kada je svijet – suočen s nezamislivom ljudskom patnjom – odlučio djelovati. Put naprijed mora početi s hitnim prekidom vatre, neometanim humanitarnim pristupom, razmjenom zarobljenika i kredibilnim okvirom za palestinsku državnost. Trumpov plan može biti taj okvir – ako međunarodna zajednica konačno pokaže volju da Izrael pozove na odgovornost.
