Krovovi Banje Luke prekriveni su snajperistima, sigurnosne snage su svuda na terenu, a nebom krstare helikopteri... Sve je to napravljeno kako bi se osigurao dolazak Donalda Trumpa Jr. i Brada Parscalea u Banju Luku. U isti mah, "političko Sarajevo", oličeno u strukturama Trojke, djeluje kao da se nalazi u paralelnoj stvarnosti. Milorad Dodik u svom dvorištu u Bakincima i u banskim dvorima ugošćuje vrhunske operativce i nasljednike najmoćnije političke porodice današnjice, a nas lideri Trojke uvjeravaju da se "bez njih ništa ne pita" iako jedva dobacuju i do prvih redova na muzičkim koncertima.

Diplomatska ofanziva koja se trenutno odvija u entitetu Republika Srpska nije tek puka "plaćena posjeta", kako to pokušavaju relativizirati sarajevski krugovi. U Banju Luku nije stigao samo sin američkog predsjednika, već i Brad Parscale, čovjek koji je digitalnim strategijama mijenjao tokove američkih izbora i koji, kao plaćeni lobista s milionskim ugovorima, drži ključeve strateškog pozicioniranja na društvenim mrežama i u globalnim centrima moći.

Dok Milorad Dodik, okružen kompletnim entitetskim vrhom od Željke Cvijanović do Petra Đokića, sluša o umjetnoj inteligenciji, kriptovalutama i energetskim potencijalima hidropotencijala kao "posljednjoj nadi za Evropu", naša diplomatija se bavi perifernim stvarima.

Donald Trump Jr. u Banjoj Luci ne govori samo o biznisu, već šalje jasne ideološke poruke o "instrumentalizaciji demokratije", kritizira zapadne migracione politike i otvoreno podržava lidere poput Viktora Orbana, svrstavajući RS u red onih koji "čuvaju tradicionalne vrijednosti".

A gdje je za to vrijeme Trojka?

Odgovor je poražavajući. Ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković bavi se dodjelom diplomatskih pasoša pjevačima nakon koncerata i javnim obračunima s Jelenom Karleušom i novinarima, a Sabina Ćudić, za koju se na sva usta govorilo da u američki Kongres ulazi kao u vlastitu kuću, energiju troši na sadnju cvijeća i ulična druženja s komšijama. Dok Dodik i njegovi saradnici prave savezništva s ljudima koji će sutra možda voditi najmoćniju silu svijeta, sarajevska politička elita se ponaša kao da je država spašena onog trenutka kada su oni sjeli u fotelje.

Ignoriranje prisustva Brada Parscalea, čovjeka koji koordinira višemilionske kampanje, i Trumpa mlađeg, koji javno poziva na "borbu za zapadne vrijednosti" upravo iz Banje Luke, graniči s političkim sljepilom. Trojka nas je uvjeravala da su "izbili adute najvećim neprijateljima sistema", ali stvarnost ih demantira na svakom koraku. Dok se oni bave estradom i Facebook statusima, u Banjoj Luci se trasira put direktne komunikacije s "neformalnim dijelom" američke administracije, mimo Sarajeva i mimo bilo kakvog utjecaja Trojke.

Dodikova ofanziva je evidentna, strukturirana i opasno efikasna. On ne sadi cvijeće, već utjecaj tamo gdje se donose odluke. S druge strane, pasivnost Trojke, njihova samodopadnost i fokus na trivijalnosti ostavljaju Bosnu i Hercegovinu na marginama procesa koji bi je mogli skupo koštati. Ako je vrhunac "nove diplomatije" odlazak na koncert Zdravka Čolića dok se kroji nova geopolitička mapa regije, onda je jasno da Sarajevo nema odgovor na šahovsku partiju koju Dodik igra uz pomoć globalnih igrača.

Na kraju, u svjetlu ovog diplomatskog desanta, nemoguće je ne prisjetiti se nedavnih upozorenja Bakira Izetbegovića na procese koji se spremaju u Banjoj Luci, a koja su u krugovima Trojke dočekana s otvorenim podsmijehom, ironijom, pa čak i krivičnom prijavom koju je Tužilaštvu Bosne i Hercegovine podnio neinformirani Elmedin Konaković. Dok je on ukazivao na opasnost od novih diplomatskih savezništava i ofanzive koja se valja iza brda, sarajevski "pobjednici" su te najave etiketirali kao sijanje straha i populistički pokušaj ostanka u fokusu. Današnja slika Banskog dvora, pod opsadom snajperista i helikoptera, surovo je podsjećanje da su ta upozorenja bila itekako utemeljena, dok se podsmijeh onih koji danas sade cvijeće pretvorio u njihov najglasniji diplomatski poraz.

Za vrijeme ismijavanja u strukturama Trojke navodima o Dodikovom proboju prema centrima moći, u Banju Luku su ušetali ljudi koji kontroliraju globalne narative i milionske lobističke fondove. Izetbegovićeva predviđanja o ofanzivi koja se sprema dobila su svoj epilog u liku Donalda Trumpa Jr. i Brada Parscalea, dok je Trojka ostala zarobljena u vlastitoj aroganciji, vjerujući da se svjetska politika vodi na Facebooku i estradnim druženjima.

Pokazalo se, nažalost po državu, da je alarm koji je zvonio bio opravdan, a da je "opuštenost" sarajevskih vođa bila samo plod opasnog i skupog političkog amaterizma.