Kada se predsjednik vladajućeg HDZ-a sastane sa ruskim ambasadorom u BiH Igorom Kalabuhovom, za Trojku to nije politički događaj vrijedan pomena. Ali kada Kalabuhov dođe u centralu opozicione SDA, gdje od predsjednika te stranke Bakira Izetbegovića sluša o opasnostima politike Milorada Dodika, onda je za zvaničnike Trojke to događaj od izuzetne opasnosti po Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake.

"Zabrinuta" Sabina Ćudić

Prva je reagovala Sabina Ćudić iz Naše stranke. Zapitala se Ćudić "u čije ime Bakir Izetbegović jača odnose Bošnjaka i Putinove Rusije".

Iako navodno misli sve najgore o "Putinovoj Rusiji", Ćudić kao neupitno vjerodostojan prihvata dio saopćenja Putinovog ambasadora u kojem se govori o odnosima Rusije i Bošnjaka. Nije pri tome toliko bila zabrinuta za političko predstavljanje Bošnjaka još od vremena kada se prestala izjašnjavati kao pripadnica tog naroda.

- Da li je sastanak sa ruskim ambasadorom lični čin Bakira Izetbegovića ili je to novi pravac SDA? Građani BiH zaslužuju jasan odgovor – zaključila je Ćudić svoju reakciju.

Dakle, prema tumačenju državne zastupnice Naše stranke, građani zaslužuju jasan odgovor o pravcu opozicione stranke koja ni na koji način ne može utjecati na vanjsku politiku BiH, ali ne zaslužuju podjednako jasne odgovore o pravcu kojim se kreću njeni koalicioni partneri iz HDZ-a sa kojima vodi državu.

Ljuta je Ćudić jer se Izetbegović sastao sa ambasadorom države koja "osporava suverenitet i teritorijalni integritet BiH", "otvoreno prijeti zbog puta BiH ka članstvu u NATO-u", "konstantno negira genocid u Srebrenici" i "aktivno radi na destabilizaciji političke situacije kroz podršku separatističkoj retorici u RS-u".

Identičan odnos prema svim navedenim pitanjima Rusija je imala i u oktobru 2021. godine, kada je Ćudić, skupa sa ostalim kolegama iz vrha Naše stranke, otišla Kalabuhovu "na noge" u zgradu Ambasade Rusije u BiH. Za razliku od posljednjeg sastanka Izetbegovića i Kalabuhova, taj sastanak delegacije Naše stranke i ruskog ambasadora nije bio "proces dogovaranja postizborne koalicije sa SNSD-om", kako je Ćudić interpretirala jučerašnji susret. To što je upravo Naša stranka godinu dana kasnije koalirala sa SNSD-om je plod slučajnosti.

Sabina Ćudić bi nekako i mogla preći preko posrednog tituliranja Bakira Izetbegovića kao predstavnika Bošnjaka, ali Igor Stojanović iz SDP-a jednostavno ne može dozvoliti da se kao predstavnik bošnjačkog naroda tretira neko ko "trenutno ne obnaša nijednu funkciju". Razvio je Stojanović ogroman senzibilitet prema legitimitetu političkog predstavljanja bošnjačkog naroda, još od kada je kao potpredsjednik FBiH iz reda srpskog naroda, skupa sa HDZ-ovom predsjednicom FBiH iz reda hrvatskog naroda i mimo volje potpredsjednika FBiH iz reda bošnjačkog naroda, predložio sve Bošnjake u Vladi FBiH.

Uznemirila je Stojanovića i misao da Rusija tretira BiH kao etničku zajednicu, a ne državu svih svojih građana. Nije ga rasteretila ni činjenica da se za poziciju potpredsjednika FBiH nije kandidovao kao kandidat "svih njenih građana" već kao Srbin. Al' drugo je to.

Ni on nije primijetio sastanak Kalabuhova sa predsjednikom HDZ-a Draganom Čovićem. Ima blagih problema sa kritičkim osvrtima na rad te stranke od kada je kao njen prijedlog izabran na poziciju koju danas obnaša.

Neprimijetni konstruktivni razgovori u HDZ-u

Ali uvjerljivo najzabrinutiji jučer je bio šef NiP-a Elmedin Konaković. On je u sastanku Izetbegovića i Kalabuhova prepoznao namjeru da se "od Bošnjaka pravi vjerska zajednica". Na osnovu čega je to zaključio, s obzirom da u niti jednom od dva objavljena saopćenja niko ne spominje vjeru, ostaje misterija.

Ima Konaković fobiju od percipiranja Bošnjaka kao vjerske zajednice, i to radikalne, još od kada ga je na početku mandata u Ministarstvu vanjskih poslova BiH HDZ-ova europarlamentarka Željana Zovko provodala među briselskim radikalnim desničarima. Vratio se Konaković sa tog putovanja sa zaključkom da se "bošnjački ekstremizam" u Briselu doživljava kao ključni problem BiH.

I on bezuvjetno vjeruje verziji događaja iz saopćenja ruskog ambasadora, te poručuje Kalabuhovu da "nema razgovora o odnosima Rusije i Bošnjaka". O odnosima Bošnjaka sa drugim narodima i njihovim problemima ne može razgovarati predsjednik stranke koja je osvojila oko 270.000 dominantno bošnjačkih glasova, dok predsjednik stranke sa osvojenih nešto manje od 80.000 glasova ima puno pravo da vodi razgovore na te teme i ugovara odlaske "pet miliona Bošnjaka muslimana jedni drugima na Bajram".

Ni Konaković nije zapazio Kalabuhova kod Čovića, iako je isti dan u istoj prostoriji vodio "konstruktivan razgovor" sa predsjednikom HDZ-a, koji je noć ranije uz vatromet dijelio zajedničke vrijednosti sa Izraelom. Za Konakovića Izetbegović nema pravo govoriti o Bošnjacima, ali Čović može u ime BiH govoriti o dijeljenju vrijednosti sa državom koja u ovim trenucima vrši genocid nad Palestincima.

Ako Kalabuhov nije sporan u društvu Dragana Čovića i ako mu je na noge znala dolaziti i cijela delegacija Naše stranke, jasno je da posljednje reakcije nisu manifestacije Trojkine brige za državu ili bošnjački narod već isključivo narativ kreiran za potrebe borbe protiv političkih oponenata i opstanka u foteljama.