Gotovo četiri godine nakon što su stranke (NiP, SDP, Naša stranka) okupljene oko projekta unaprijed osuđenog na propast -  Trojke - obećavale novu političku kulturu u bh. prilikama te funkcionalnost institucija, čini se da je takvoj maštariji konačno došao neminovan kraj.

Interesni spoj koji je funkcionirao sve dok su se dijelile pozicije za predsjednike političkih stranaka Trojke i dok su isti postajali državni ministri bez ikakvog za to relevantnog iskustva, sada su samo ostaci odveć iscrpljene federalne koalicije koja je građanima nametnuta nakon Općih izbora 2022. godine.

Fragmentiran savez već neko vrijeme, a posebno je to bio slučaj pred raspisivanje ovogodišnjih izbora, pokazuje da je bez jasnog zajedničkog pravca, što se sada direktno reflektira na rad Predstavničkog doma FBiH gdje se sjednice otkazuju zbog nemogućnosti da te stranke postignu dogovor prvenstveno između sebe, pa tek onda sa HDZ-om i njegovim inačicama kao koalicionim partnerima.

Nestanak međusobnog povjerenja unutar stranaka Trojke sada prelazi u otvoreni sukob, kada svako od političkih aktera tih stranka proziva one druge tokom medijskih nastupa, da želi pobjeći iz tog (ne)prirodnog saveza. Iz Naše stranke već neko vrijeme kritikuju SDP da želi ostati u vlasti postizbornom koalicijom sa SDA.

Aktuelna predsjednica te stranke Sabina Ćudić već je  pokušala obavezati SDP i NiP, odmah nakon stravične februarske nesreće u Sarajevu kada je njen kadar na poziciji premijera Kantona Sarajevo Nihad Uk po ko zna koji put podnio ostavku na to mjesto nadajući se relativizaciji političke odgovornosti koja nad njim neminovno lebdi.

Politika u izboru sudija

Igrokaz Trojke i HDZ-a: Nakon Vukoje, slučaj Matešić?

No, to se nije dogodilo, pa je nepovjerenje samo nastavilo rasti, a odnos među strankama Trojke sačinjen od tankih kompromisa i balansiranja interesa, pokazao je ogromne pukotine. Aktuelni premijer entiteta FBiH i predsjednik SDP-a Nermin Nikšić ne tako davno je i blokirao pozive predsjednika Naroda i pravde Elmedina Konakovića, a ne pojavljuje se sastancima koje saziva Sabina Ćudić u svojstvu dežurnog pedagoga.

Sada kada ni zastupnici u Parlamentu FBiH ne dolaze na sjednice te kada za to nema jasnog objašnjenja, javnost nema drugog izbora osim takvo ponašanje shvatiti kao političku poruku duboke krize partnerskih stranaka koje čine vlast. Dok jedni nad drugima pokušavaju demonstrirati političku silu ili stvoriti unutarkoalicioni pritisak, zapravo potvrđuju ono što mjesecima praktično vidimo, da Trojka više nema stvarnu političku koheziju već su se sa polja vršenja vlasti prebacili na dimenziju (tihog) sukobljavanja oko kontrole, a ne principa zajedničkog djelovanja.

Među partnerima Trojke očigledno više ne postoji ni minimum političkog povjerenja jer se unutar tog bloka dovode u pitanje strateške orijentacije deklarativnih tandencija koje sada vise o niti kalkulacije o političkom opstanku. 

Unutar Trojke postoje potpuno različite vizije procjene političke štete i načinima izlaska iz krize. Naša stranka pokušava zauzeti distancu od vlastitih nepopularnih odluka i sačuvati što može pred izbore. SDP kao najveća stranka bloka svjesna je vlastitog koalicionog kapaciteta te potonuća političkog broda koji se zove NiP, pa će se očigledno svi sada okrenuti pukom političkom preživljavanju.

Igra sjena iznjedrila je HDZ kao konstantu čiji su relativno maksimalistički zahtjevi redovno rezultirali ispunjavanjem želja od strane Trojke koja svakako godinama djeluje bez stvarnog političkog efekta, sa tendencijom rušenja kompletnog sistema.

Zbog djelovanja tih stranaka HDZ je postao i ostao najstabilniji i najutjecajniji faktor vlasti, dok se partneri iz Trojke iscrpljuju međusobnim optužbama. Zato danas možemo reći da, ukoliko se ovakvo ponašanje nastavi, Trojka je iskorišteni politički projekat koji se raspao prije utrke za novi ciklus vlasti.