Najnovije istraživanje Direkcije za evropske integracije (DEI) potvrdilo je ono što smo znali, ali i ono što aktuelna vlast uporno ignorira – gotovo tri četvrtine građana Bosne i Hercegovine, u brojkama 74,4 posto, želi u Evropsku uniju.

Stanovništvo, uprkos decenijama mrcvarenja, i dalje vidi spas u evropskim standardima, miru i slobodi kretanja, ali vlast predvođena "nikad funkcionalnijom" koalicijom koju čine stranke Trojke (SDP, NiP, Naša stranka), HDZ i SNSD, uspješno nas drži prikovanim za dno.

Sjetimo se bombastičnih najava lidera Trojke o "novoj energiji" i "historijskim pomacima". Slušali smo bajke o tome kako su se "dogovor i kompromis" napokon uselili u bh. institucije. Međutim, nakon početne euforije, ostala je surova realnost. Od marta 2024. godine, kada je Bosna i Hercegovina dobila uvjetnu saglasnost za otvaranje pregovora, do danas rezultat je nula.

Vlast nam je prodala priču o velikom evropskom progresu, ali se ispostavilo da je taj progres bio samo kozmetički zahvat za učvršćivanje njihovih fotelja. Umjesto usvajanja reformskih zakona i imenovanja glavnog pregovarača, dobili smo još jednu rundu međusobnih optužbi, etnonacionalnih ucjena i blokada koje su postale zaštitni znak "reformskog" saveza Trojke, Čovića i Dodika.

Podaci DEI-ja su poražavajući za vladajuće strukture. Iako podrška EU integracijama raste (za 4,5 posto u odnosu na prošlu godinu), sposobnost vlasti da taj proces provede u djelo opada. Građani žele mir, stabilnost i poštivanje zakona, tj. upravo ono što im ova vlast ne može ili ne želi pružiti.

Paradoksalno je da u Federaciji podrška doseže nevjerovatnih 86,1 posto, dok u entitetu Republika Srpska iznosi 54,1 posto. Umjesto da iskoriste ovaj konsenzus većine, vladajući akteri koriste ove razlike kao poligon za nove krize. SNSD-u evropski put služi kao moneta za potkusurivanje, HDZ-u kao alat za rješavanje "izbornih pitanja", dok Trojka, u svojoj nemoći da se nametne kao lider procesa, statira u kukuruzu, nadajući se da će im Brisel progledati kroz prste samo zato što "nisu kao oni prethodni".

Činjenica da je Bosna i Hercegovina, uz Kosovo, na samom začelju procesa integracija na Zapadnom Balkanu, najbolja je dijagnoza rada aktuelne vlasti. Komšije, kakvi god bili, prave korake naprijed, a mi se saplićemo na osnovnim preduvjetima. Imenovanje glavnog pregovarača postalo je pitanje "nacionalnog opstanka" umjesto tehničko-ekspertskog koraka, a reformski zakoni skupljaju prašinu u ladicama dok se lideri dogovaraju o raspodjeli plijena u javnim preduzećima.

Ova vlast je dobila historijsku priliku i povjerenje međunarodne zajednice, ali su je protraćili na unutarstranačka i unutarkoalicijska prepucavanja i na što manje talasanja. Građani su rekli svoje, tj. da žele evropsku Bosnu i Hercegovinu. Nažalost, trenutni lideri procesa očigledno preferiraju Bosnu i Hercegovinu u kojoj su oni gospodari svojih mahala, daleko od Evrope i vladavine prava.

Evropski put naše države pod palicom Trojke, HDZ-a i SNSD-a postao je svojevrsno čekanje nečega što vjerovatno nikada neće doći samo, već mu moramo krenuti. Razlika je samo u tome što je to nešto čemu moramo krenuti u Briselu, a vlastodršci čine sve da voz za Brisel nikada ne krene sa sarajevske, banjalučke ili mostarske stanice. Do tada, građanima preostaje samo da onih 74,4 posto podrške realiziraju individualno – odlaskom u EU s kartom u jednom pravcu.