Dan Rusije, koji se slavi 12. juna, važan je državni praznik koji obilježava početak savremene ruske državnosti. Korijeni praznika sežu u 1990. godinu, kada je 12. juna usvojena Deklaracija o državnom suverenitetu RSFSR-a.

Ovaj dokument, iako nije direktno tražio potpuno otcjepljenje, usmjerio je Rusiju prema nezavisnosti i transformaciji političkog sistema.

Zaštita naroda izvan granica

Deklaracija o državnom suverenitetu RSFSR-a uspostavila je primat ruskih zakona, nezavisnost institucija, te opredijeljenost za višestranačje, tržišnu ekonomiju i zaštitu ljudskih prava, istovremeno naglašavajući zaštitu interesa naroda Rusije izvan njenih granica. Navedena je deklaracija označila "ustavni raskid" sa sovjetskim sistemom i pripremila teren za suverenu rusku državu. Iako se čini liberalnom, ona također naglašava ruske nacionalne interese i sigurnost, što je načelo koje Rusija i danas slijedi. Mnogi je smatraju "posljednjim ekserom u kovčegu SSSR-a", ali i "najmanjim zlom" jer je očuvala teritorij Ruske Federacije u uvjetima kada se Savez više nije mogao spasiti.

Inicijativa za suverenitet došla je iz same sovjetske elite, a Boris Jeljcin je godinu dana nakon usvajanja deklaracije izabran za prvog predsjednika Ruske Federacije, čime je proces ruskog osamostaljenja dodatno učvršćen.

Ruski put: Mirno razdvajanje

Glavna razlika između raspada SSSR-a i SFRJ leži u pristupu najvećih republika. Rusija je prva napustila SSSR, time de facto omogućivši i ostalim republikama da proglase nezavisnost, dok je Srbija silom pokušavala zadržati Jugoslaviju, ratujući protiv većine republika. Moskva se protivila srpskom pristupu i zagovarala ruski model, odnosno mirno osamostaljivanje republika, što je vjerovatno i razlog ruske podrške Hrvatskoj tokom 90-ih.

Nakon raspada SSSR-a u decembru 1991., Rusija je počela graditi novi identitet, a 12. juni 1992. godine prvi put je obilježen kao Dan deklaracije o suverenitetu RSFSR-a. Tadašnji predsjednik Jeljcin je ovaj datum koristio za promociju svoje vizije post-sovjetske, demokratske i tržišno orijentisane Rusije.

Dan Rusije, 12. juni, dugo je izazivao zbrku i ambivalentne osjećaje kod građana. Mnogi nisu bili sigurni šta se tačno slavi – rođendan države, Jeljcinov trijumf ili samo formalni čin. Tokom 90-ih, ovaj praznik je javnost doživljavala s distancom, podsjećajući ih na raspad SSSR-a, ekonomski haos, ratove u Čečeniji i pad ruskog geopolitičkog utjecaja. Također se povezivao s kontroverznim naslijeđem Borisa Jeljcina.

Ruska istraživanja su pokazala da je 12. juni bio "semantički prazan" praznik. Međutim, Putinova administracija je to promijenila, transformirajući ga u pozitivan, patriotski simbol koji naglašava širi značaj datuma – identitet i kontinuitet ruske državnosti, a ne samo suverenitet u užem smislu.

Pronalazak zajedničkog jezika 

Preimenovanje praznika u Dan Rusije 2002. godine bilo je više od pukog naziva; označilo je početak nove državne politike historije. Cilj je bio pomiriti sovjetsku prošlost, post-sovjetski haos i ideju snažne, stabilne Rusije pod novim vodstvom. Kroz ovaj praznik, vlasti su željele stvoriti simbol nacionalnog jedinstva koji prevazilazi ideološke podjele.

Danas se 12. juni u Rusiji obilježava kao nacionalni praznik, u skladu s ruskim Zakonom o radu. Slavi se kao dan moderne ruske državnosti, simbol suvereniteta, demokratije i slobode, te kao prilika za promicanje nacionalnog jedinstva i državnih dostignuća. Obilježavanje uključuje svečane govore predsjednika, dodjelu državnih nagrada, koncerte, izložbe i vatromete, posebno u Moskvi. Širom svijeta, ruske ambasade i kulturni centri organiziraju razne manifestacije.

Sinteza savremene Rusije

Rusija je kroz 20. stoljeće bila ključni akter koji je suoblikovao svjetska događanja. Iako je Rusko carstvo samo sebe oslabilo u Prvom svjetskom ratu, što je dovelo do revolucija i građanskog rata, u sklopu SSSR-a bila je ključna pobjednica Drugog svjetskog rata, uništivši Treći Reich. Zanimljivo je da je Rusija, svojim odlaskom iz SSSR-a Deklaracijom o državnom suverenitetu RSFSR-a, okončala Hladni rat i otvorila vrata liberalizaciji, globalizaciji i amerikanizaciji, nadajući se ravnopravnom partnerstvu sa Zapadom.

Ako je Rusija svojim djelovanjem okončala Hladni rat i omogućila liberalni svjetski poredak, sada, nakon 2022. godine, ponovno započinje novu etapu u međunarodnim odnosima. Rusija je na putu samoprepoznavanja i redefinicije svog civilizacijskog statusa, dok za globalni poredak to znači prijelaz iz unipolarnosti u multipolarnost, povratak geopolitičkog natjecanja i realizma, te redefiniciju samog liberalnog međunarodnog poretka.

Važno je shvatiti da liberalna demokratija Zapada neće pasivno posmatrati promjenu međunarodnih odnosa. Pokušat će očuvati svoj položaj, čak i pod cijenu održavanja sukoba u Ukrajini (koji iscrpljuje i Ukrajinu i Rusiju, ali i Evropu). To potencijalno uključuje i opstruiranje mirovnih rješenja koja ne odgovaraju zapadnim interesima. Postavlja se ključno pitanje, usred "paukove mreže" dezinformacija: ko je taj "pauk" (ili pauci) koji pletu mrežu sabotaža i opstrukcija unutar Rusije?