Povlačenje neustavnih zaključaka Narodne skupštine RS-a, uz gotovo sinhronizovano skidanje sankcija za četvero saradnika Milorada Dodika, potvrdile su postojanje dogovora između vlasti entiteta RS i SAD-a.

S jedne strane, Dodik se povlači sa pozicije predsjednika entiteta, njegovu poziciju u v. d. mandatu preuzima Ana Trišić-Babić, a NSRS povlači zaključke koje je Ustavni sud BiH već ranije stavio van snage. S druge strane, SAD postepeno briše imena sa liste sankcionisanih, što sasvim sigurno nije ekvivalent "ustupku" koji je napravila vlast entiteta RS. To nameće sasvim logično pitanje – šta Dodik još dobija zauzvrat?

Otpili Schmidta, otpili bonska ovlaštenja

- Svjesno smo se izložili kritikama javnosti, uvjereni da će upravo ta javnost ubrzo prepoznati pozitivne efekte naših odluka – napisala je na društvenoj mreži X SNSD-ova članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović.

Upravo njene izjave, uz one koje daje njen stranački šef Milorad Dodik, upućuju na mogući ostatak sadržaja paketa dogovora vlasti entiteta RS sa State Departmentom.

- Ne mogu javno da kažem. Mi smo uradili svoj dio posla, oni su dio već svog posla uradili. Otpilit ćemo Schmidta, otpilit ćemo bonska ovlaštenja. Sve nas to čeka u narednih godinu dana – najavio je Dodik.

Cvijanović je tome dodala da je Schmidtu "isteklo vrijeme", te da je "RS u prednosti u odnosu na bošnjačke zvaničnike jer raspolaže informacijama o tome šta se dešava". Cvijanović je, prema našim informacijama, već ponuđeno skidanje sa američke crne liste, što je ona odbila jer je procijenila da nije odgovarajući politički trenutak, s obzirom na to da bi u tom slučaju posljednje aktivnosti NSRS-a bile interpretirane kao trgovina isključivo u interesu statusa najužeg rukovodstva SNSD-a.

Ukoliko su pozicija visokog predstavnika i njegove ovlasti dio dogovora, a sve su prilike da jesu, onda je to jako loš ishod za Bosnu i Hercegovinu. Pozicija visokog predstavnika, ko god da obnaša tu dužnost, je uz Ustavni sud BiH ključni mehanizam zaštite države od secesionističkih politika. Bez visokog predstavnika ili sa visokim predstavnikom uz reducirane ovlasti koje ne podrazumijevaju upotrebu tzv. "bonskih ovlasti", manevarski prostor secesionista postaje mnogo širi.

Sada dolazimo do drugog dijela priče, odnosno onog u kojem, kako to tvrdi Cvijanović, "bošnjački zvaničnici ne raspolažu informacijama o tome šta se dešava".

Prvi među "bošnjačkim zvaničnicima" koji bi u najmanju ruku trebao raspolagati informacijama o tome šta se dešava, odnosno direktno utjecati i prevenirati realizaciju scenarija u kojem bi se ugrozila pozicija OHR-a u BiH, jest član Predsjedništva BiH Denis Bećirović.

Dok se u Washingtonu i New Yorku određuje budućnost BiH, Bećirović se u Sarajevu bavi tramvajima. Bukvalno. S Adnanom Štetom hvali šine i konstatuje da "projekti poput modernizacije tramvajskog sistema doprinose urbanom razvoju". Tačno, ali tramvaj će voziti do Hrasnice, a ne do State Departmenta. Za ozbiljne, konkretne i smislene razgovore sa Amerikancima o suštinskim pitanjima za državu Bećirović trenutno nema vremena. Pogotovo ne na engleskom jeziku jer – nije im ovo Kviskoteka.

Dok Bećirović broji tramvaje, ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković broji istrage, krivične prijave i presude za klevete. On trenutno, umjesto da brani OHR, brani sam sebe od istraga za veze sa narkokartelom, neovlašteno sklapanje ugovora, nezakonito zapošljavanje, a posebno od medija koji izvještavaju o tome. Ima vremena i za kreiranje bizarnih videa kojima zabavlja svoju sve malobrojniju bazu fanova.

Preko okeana o BiH, u Sarajevu predizborna kampanja

Ni njegov drugi zamjenik, član Kolegija Zastupničkog doma PSBiH Denis Zvizdić, ne sjedi skrštenih ruku. On je otputovao na još jedno besmisleno putovanje, ovaj put u Ženevu. Tu je, kako je izvijestio pratitelje na društvenim mrežama, poručio da je "misija parlamentaraca da konkretno djeluju i predlažu zakone, inicijative, strategije i da javno djeluju i zagovaraju teme koje smatraju važnim". Ta nova spoznaja koju su prisutni na događaju dobili zahvaljujući Zvizdiću je građane BiH koštala bar desetak hiljada KM.

Sabina Ćudić se u posljednjih nekoliko izbornih ciklusa ne osjeća kao Bošnjakinja pa iz tog razloga nije obuhvaćena konstatacijom da "bošnjački zvaničnici nemaju informacije". Međutim, s obzirom na to da je bez problema prihvatila svrstavanje u "bošnjačku reprezentaciju", a naročito činjenicu da "ulazi u Kongres kao u svoju kuću", kako je to opisao njen stranački kolega Predrag Kojović, iznenađuje njena neinvolviranost po ovom pitanju. Ili su joj ipak vrata Kongresa i ostalih američkih institucija zatvorena.

I Zlatko Lagumdžija je "bošnjački zvaničnik". I to je trenutno angažovan baš u Ujedinjenim nacijama. Dok se u UN-u na inicijativu Rusije priprema rasprava o statusu visokog predstavnika, naš ambasador je zauzet borbom za status – sopstveni. Medijski je u Sarajevu vrlo aktivan i posvećen glorifikovanju Denisa Bećirovića, čime priprema teren za novi diplomatski angažman.

U Washingtonu i New Yorku se očigledno uveliko razgovara o BiH, kuju se planovi, određuje se sudbina zemlje. U Sarajevu se, s druge strane, vodi preuranjena predizborna kampanja utemeljena na infantilnim tezama o slanju Dodika u historiju.