Za Donalda J. Trumpa, 2026. bila je godina puna obećanja. Počela je u ranim jutarnjim satima 3. januara spektakularnom baražnom paljbom iznad Caracasa. Nakon mjeseci iščekivanja raspoređivanja flote na Karibima, hvatanje Nicolasa Madura donijelo mu je poene, demonstrirajući sposobnost njegove vojske da uspije u složenim misijama. Istog dana najavio je novo doba Monroeove doktrine. "Tvrda sila" se vratila. Ali postojalo je nešto važnije - izgledi da se izborna godina započne na pravi način, da se pažljivo upravlja tim uspjehom i da se u međuvremenu pokuša stabilizirati ekonomija u pripremi za novembarske međuizbore.

Ali, u stvarnosti, to nije bio njegov najbolji januar. Sredinom mjeseca, u Minnesoti su započeli masovni protesti građana u otvorenoj pobuni protiv njegove imigracione politike. Hiljadama kilometara dalje, u Davosu, odvijala se još jedna indikativna scena. Kanadski premijer Mark Carney izjavio je da je stari međunarodni poredak utemeljen na pravilima mrtav i da svijet ulazi u novi, kojim upravlja prisila velikih sila. Da bi se preživjelo, bilo je potrebno organizirati srednje sile. To je rekao pred milijarderima i šefovima država, dok je Trump bio na istom događaju, i dobio je gromoglasne ovacije koje su razotkrile njegovog susjeda kao pokretačku snagu iza ovog rušenja.

Tako je prošlo nekoliko sedmica. U svom govoru o stanju nacije, Trump se pohvalio da je svoju zemlju uveo u novo zlatno doba u kojem je inflacija padala, benzin bio jeftin, trgovina drogom s juga smanjena za više od 50 posto, a "ilegalna" imigracija bila na smiješno niskim nivoima. Izvan svojih granica, SAD dominirale su globalnom pozornicom politikom "mira kroz snagu". Čak i tada, 2026. se mogla činiti kao annus mirabilis. Ali američko-izraelski rat protiv Irana raspršio je njegovu grandioznu fantaziju o zlatnom dobu u dim.

Trumpova administracija trenutno bilježi 67 posto neodobravanja među Amerikancima. Njegov kabinet pogođen je skandalima i čini se da djeluje u potpunom haosu, uz nagle otkaze i imenovanja. Pokret MAGA, koji je podržavao republikanca u dobru i zlu, počeo se fragmentirati u bezbroj frakcija, od kojih neke vode otvoreni rat protiv njega. Prošle sedmice preživio je treći pokušaj atentata. Nekoliko dana kasnije, Charles III, kralj Engleske i poglavar nacije koja je bila najveći historijski saveznik SAD-a, iznio je prikrivene kritike, od podjele vlasti i zaštite okoliša do rata u Ukrajini i potrebe za očuvanjem NATO-a. S britanskom flegmom, Charles III je pred Kongresom naglasio važnost demokratskih, pravnih i društvenih tradicija. Bio je to providan udarac na Trumpov ego. Moglo bi se prevesti na sljedeći način: izvršna vlast mora prihvatiti život okružen ograničenjima; vladanje nije kraljevanje; predsjednik se ne bi trebao ponašati kao monarh niti težiti krunisanju.

Iako je posjeta trebala biti predah usred bujice loših vijesti, kulminirala je neprijatnom slikom. Naime, prva dama vidno napeta na svečanoj priredbi, pokušava se izvući iz ruku svog supruga.

Put koji je pred Trumpom prepun je poteškoća. Pregovori s Iranom su zamrznuti. Nema načina da se oni deblokiraju bez značajnih ustupaka ajatolasima ili eskalacije rata, što je nešto što većina Amerikanaca ne želi. Kao rezultat toga, cijene nafte će vjerovatno neko vrijeme ostati iznad 100 dolara, što će dodatno potaknuti nezadovoljstvo. Njemački kancelar Friedrich Merz zadao je još jedan udarac, izjavivši da SAD nemaju izlaznu strategiju iz ovog sukoba. Dodao je: "Iransko vodstvo ponižava cijelu naciju." Trumpova prijetnja povlačenjem američkih trupa iz Njemačke kao odmazda za Merzovu kritiku nažalost je tipična i tipično djetinjasta. Kada nema strategije, vlada improvizacija.

Neposredno prije smrti, poznati državnik Joseph Nye, koji je skovao termin "meka moć", izjavio je u intervjuu za El Pais da Trump može "uništiti američku globalnu privlačnost". Mislio je na sve što imperija poput Amerike može dobiti od drugih mirno, bez pribjegavanja sili - njenu moć zavođenja. To predviđanje se sada ostvarilo. U godinu i po dana na dužnosti, predsjednik je otuđio mnoge svoje historijske saveznike, uništio ugled koji je njegova zemlja uživala među mnogim narodima i oslabio njen položaj kao mjerila sistema koji je, uz sve svoje asimetrije i mane, sprečavao da međunarodni poredak bude vođen isključivo zakonom jačega. Gubitak meke moći čini tvrdu moć manje podnošljivom.

Nedavno je članak Andreasa Klutha za Bloomberg skrenuo pažnju na ovaj gubitak meke moći. Prema Kluthu, došlo je do povlačenja utjecaja SAD-a u oblastima poput visokog obrazovanja, te industrije zabave i tehnologije, kao što su Hollywood i Silicijska dolina. Ta meka moć, putem koje su SAD decenijama dominirale svjetskom pozornicom, sada se suočava s jakim rivalima u Evropi i Aziji, koji svakim danom dobijaju na značaju u utrci za oblikovanjem "globalnih pojmova dobra i zla, onoga što je napredno, a što zaostalo". Ključ promjene imidža SAD-a je vlada koja je uspjela proćerdati ogroman simbolički i kulturni kapital koji je zemlja nekada uživala.

- Mnogi od ovih trendova prethode Trumpovom drugom mandatu, ali se zbog njega ubrzavaju. Ne postoji precizna mjera meke moći, ali one koje postoje ukazuju na to da je SAD gube brže od bilo koje druge nacije. SAD kao brend nekada je bio "cool". Sve više postaje toksičan - tvrdi Kluth.

Sve navedeno će se dodatno ubrzati zbog slike dekadencije koju Trump projicira u svijet.

Da mu je godina počela 3. januara, mogla bi se naglo završiti 10. novembra s međuizborima. Najpouzdanije ankete pokazuju da bi republikanci mogli izgubiti oba doma Kongresa. Ono što je obećavalo da će biti annus mirabilis, sve se više pretvara u annus horribilis.

Unutar i izvan SAD-a, Trump je prestao biti samo kontroverzni vođa i svađalački nasilnik, postavši u očima mnogih, počevši od njegove vlastite stranke, nešto jednostavnije i opasnije - toksična imovina.

Naravno, ništa nije uklesano u kamenu. Ako je ijedan političar uživao gotovo nadnaravnu sreću, to je Trump. Više puta se dizao iz pepela. Ali čak i najveća sreća ima svoje granice. I sve ukazuje na to da njegova počinje nestajati, piše Boris Munoz za El Pais.